šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

ŠATORINA (1622mnv)

22.06.2006., četvrtak

Prošli vikend, točnije u subotu 17. 06., nastavili smo turneju po velebitskim vrhovima. U odnosu na prethodni izlet pomaknuli smo se malo sjevernije. Razlog je bio Dan planinara Hrvatske koji se taj vikend održavao na Mrkvištu, pa smo se nadali susretu s nekim poznatim i dragim planinarskim facama, iako nismo namjeravali pratiti subotnji program organizatora.

Kada smo ujutro, negdje oko 8h, prošli pokraj Mrkvišta planinari su se tek počeli okupljati, a radovi na postavljanju šatora i štandova bili su u punom jeku. Skrenuli smo na cestu prema Alanu, te nakon nekoliko km, na lijepo označenom križanju, lijevo za Dokozina plan (8km). Otuda se otvarao lijep vidik na naš prvi današnji cilj – Šatorinu. Nastavili smo dalje novijom, ali lošijom šumskom cestu. Nakon 1.7km dolazi se na križanje na kojem treba skrenuti desno. Lijevi odvojak dugačak je nešto manje od 2km i završava okretaljkom. (provjereno cerek). Kilometar poslije križanja dolazi se na prijevoj (od Dokozina plane nešto manje od 3km) gdje smo ostavili auto.

Cesta dalje nastavlja, ali ne znamo gdje jer na našoj karti sjevernog Velebita nije ucrtana. rolleyes Blizu prijevoja prolazi put koji sa Štirovače vodi na Šatorinu, a na prijevoj dolazi i put s Ograđenice. Planirali smo turu: prijevoj – Šatorina – Matijević brijeg – Pl. Sklonište Ograđenica – prijevoj. Odlučili smo krenuti prvo na Šatorinu. thumbup

Put vodi mulatjerom, kroz šumu, u blagom usponu i vrlo je ugodan za hodanje. Nakon pola sata hoda izašli smo iz šume i prvi puta ugledali vrh. Prvo kroz pojas klekovine, pa dalje livadom potpuno smo zaokružili vrh i popeli se na njega sa suprotne, južne, strane. Od auta do vrha došli smo za sat vremena.

Uspon na Šatorinu kroz pojas klekovine


I livadom


Šatorina (1622 mnv) ima izgled stošca. Sam vrh čine dvije male glavice odvojene dolcem. S vrha se vidik otvara na sve strane. Najljepši pogled je na Bačić kuk i Veliki kozjak čiji se stjenoviti vrhovi ističu unutar pojasa šume. Na vrhu se nalazi trigonometrijski stup s metalnim žigom.

Vrh


Promatrala sam vrhove prema moru. Jedan od njih bio je naš slijedeći cilj – Matijević brijeg (1611mnv), ali nisam mogla dokučiti koji.
- Izvadi kartu pa ćemo vidjeti – rekao je RR
- Nije karta kod mene – pogledala sam upitno – Zar je nisi uzeo ti?
- Ne! Mislio sam da si ti. Očito je ostala kod kuće na stolu.
- A ništa zato, saznat ćemo koji vrh je Matijević brijeg kada se na njega popnemo. Ja ću za svaki slučaj slikati sve vrhove. cerek

Na vrhu smo se zadržali 15-tak minuta, a zatim se kraticom spustili na stazu kojom smo došli na vrh. Put se dalje strmo spuštao prema pojasu bukove šume. Uslijedio je valovit dio puta, malo kroz šumu malo po otvorenom s lijepim pogledom na Šatorinu iza, i Matijević brijeg ispred nas.

Prema Matijević brijegu


Matijević brijeg


Nakon 45 minuta hoda stigli smo na malo sedlo između dva kamena vrha. Tu se nalazila limena kutija s upisnom knjigom i žigom, a na kamenu pored pisalo je Matijević brijeg. Kako nismo imali kartu nismo bili sigurni da li je vrh lijevo ili desno od nas. smijeh Blijeda strelica na kamenu upućivala je da je vrh lijevo. Dok je RR udarao žig istražila sam teren i zaključila da put na vrh nije markiran. Krenula sam za složenim kamenim piramidama koje su me dovele do staze probijene u gustoj klekovini. Vrlo brzo došla sam do stijena i iznad njih se po livadi popela na vrh (10-tak minuta od sedla).

Pogled s Matijević brijega na Šatorinu


S vrha je pucao lijep pogled na Šatorinu, ali i more i otok Rab. RR je brzo zamnom došao na vrh pa smo proučavali kako presjeći put da se ne vraćamo na sedlo. S obzirom da nismo uspjeli pronaći put kojim bi izbjegli klekovinu vratili smo se na sedlo.

Markirani put se s prijevoja spušta na Premužićevu stazu s koje se kasnije odvaja put za Ograđenicu. Postoji i nemarkirani put koji s prijevoja vodi direktno do pl. skloništa (kažu samo pola sata spusta eek), ali smo mi bez karte bili malo dezorijentirani. Nije bilo druge nego spustit se na Premužićku čime smo si produžili turu za sat i pol hoda.

S prijevoja smo brzo zašli u bukovu šumu. Put je bio strm i vodio je u kontra smjeru od Ograđenice. Razmišljajući o tome koliko ćemo duže hodati skoro sam stala na poskoka koji se ispružio posred puta. Vrisnula sam, skočila u stranu i kao uvijek u takvim situacijama počela se tresti. RR je hodao ispred mene i na moj urlik se iznenađeno okrenuo:
- Što je?
- Kako što je? Pa prešao si preko poskoka – pokazujući na zmiju koja je još uvijek nepomično ležala na putu. – Mora da je mrtva. Ajde provjeri. Ja ne idem blizu. smijehsmijeh
Uzeo je granu i bacio je pored poskoka. Ništa. Zmija je bila mrtva, taman meni po mjeri da je uslikam. smijeh



Nastavili smo dalje. RR je odmaglio naprijed ostavljajući me samu. Stalno sam gledala pod noge. Svaka klipa na putu ličila mi je na poskoka. cereknut Neopisiv osjećaj. Još sam se malo ljutila na sebe zašto sam je uopće primijetila. Mogla sam kao RR prijeći preko nje i nikom ništa. rolleyes

Premužićeva staza


Nakon 45 minuta spusta došli smo na Premužićevu stazu. U hladovini šume još nije bilo tako vruće, ali dionica po Premužićki bila je iscrpljujuća. Staza vodi primorskom padinom s pogledom na more, i to vrlo malo kroz šumu. Raj za poskoke. Vidjeli smo jednoga koji je pred nama brzinom munje pobjegao sa Staze. Ajde ga sada uslikaj, pomislila sam u sebi. cerek Put se konstantno blago uspinjao i nakon 45 minuta stigli smo do odvojka za Planinarsko sklonište na Ograđenici.

Planinarsko sklonište na Ograđenici


Uslijedio je 20-tak minuta strmijeg uspona do Skloništa. Kako smo već tu bili nismo se zadržavali već smo nastavili prema prijevoju gdje smo ostavili auto. Put je vodio kroz šumu, prvo blago se uspinjući do malog prijevoja, a zatim je uslijedio spust na nepoznatu cestu kojom smo došli do auta.

Bila je to lijepa tura od 4 i pol sata hoda. thumbup Bila sam sretna što smo prvo išli na Šatorinu, jer bi se u suprotnom smjeru na usponu od Premužićeve staze do Matijević brijega dobro oznojili. Ili možda i ne bi, jer bi od Skloništa pronašli nemarkirani put i skratili si muke. headbang

Bilo je tek pola dva, dosta vremena za uspon na još jedan vrh. Odabrali smo Zečjak, ali o tom dijelu izleta čitajte u slijedećem planinarskom postu. wave

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se