šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

VELINAC ( 965mnv )

16.06.2006., petak

- Ajmo na Velinac! – rekla sam sa smiješkom od uha do uha. smijeh
- Velinac??? Od svih vrhova u blizini ti želiš na 20-tak km udaljeni Velinac? – bilo je očito da ga je moj prijedlog iznenadio. eek
- E baš hoću na Velinac. Vidici su čisti, a radi se o vrhu iznad Karlobaga, zadnjem u nizu velebitskih vrhova nakon kojeg se padina strmo ruši prema moru. Mora da je vidik s vrha fantazija. thumbup
- Znaš li ti kako doći do tog vrha? – dobro pitanje, pomislim u sebi. Velinac je ipak manje poznati vrh. Ne spominje se u planinarskom vodiču, ali tamo negdje u kutu sjećanja ostao je podatak s planinarskog foruma da se put na vrh odvaja s Premužićeve staze. Kao da mi je čitao misli:
- Gledajući kartu taj odvojak mora biti na dijelu Premužićeve staze gdje si prije više od mjesec dana bila sa «šumarima». Sjećaš li se ikakvog odvojka?
Malo sam se osjećala glupo, jer nisam registrirala nikakav put koji se na tom dijelu priključuje Premužićevoj stazi, pa sam kratko odgovorila:
- Ne! nut
- Nije važno! Naći ćemo ga! Nije ni prvi ni zadnji put da smo u takvoj situaciji – proradio je njegov, meni dobro poznati, avanturistički duh koji nas je jednom, baš na Velebitu, mogao stajati i života. rolleyes

Vratili smo se u Baške Oštarije i nastavili prema Karlobagu. Gledajući panoramu otoka još sam se više nabrusila na Velinac. Ma naći ćemo ga makar pomoću karte i azimuta. cool U Šušnju smo skrenuli prema Dabru. Vrlo brzo otvorio se pogled na Velinac koji nas je pratio sve do slijedećeg križanja.

Pogled na Velinac s početka nove ceste koja vodi prema Skorpovcu


Od navedenog križanja do prvog sjecišta s Premužićevom stazom ima 4km. Kada sam sa «šumarima» čistila Stazu tu smo ostavili vozila i gle vraga, valjda od gužve nisam na stablu primijetila natpis – Velinac. headbangheadbang Nasmijala sam se sama sebi. rofl

Put se s ceste počeo blago spuštati. Pih, i to mi je neki vrh na koji ću se više spuštati nego penjati. wink Ustvari, to je bilo i razumljivo jer je vrh niži od Premužićeve staze na tom dijelu koja se nalazi na oko 1000mnv. Nakon 15-tak minuta izašli smo iz bukove šume na livade. Otvorio se pogled na Kizu i južni Velebit.

Put vodi na prijevoj, lijevo od vrška na slici


Na karti smo vidjeli da se velika livada, preko koje smo morali proći, zove Sinokos. Kako staza nije utabana, trava visoka, a markacije postavljene na kamenju potrebno je malo opreza da bi se pogodio dobar pravac. Najbolji orijentir je mala, usamljena skupina bukovih stabala. Put vodi lijevo od nje i uspinje se ravno na prijevoj.

Prijevoj


S prijevoja se otvorio lijep pogled na jadranske otoke. Više od njih promatrali smo oko sebe pokušavajući dokučiti gdje je vrh. rolleyes Put se počeo strmo spuštati, pa smo na trenutak pomislili da se radi o putu za Karlobag. A onda smo ugledali vrh.



Nakon desetak minuta oštrog spusta došli smo na malu travnatu zaravan. Velinac se uzdizao pred nama. Uslijedio je strm uspon kroz šumu crnog graba do malog prijevoja podno vrha.

Na prijevoju podno vrha, lijevo se vidi Kiza


Od Premužićeve staze i mjesta gdje smo ostavili auto do vrha hodali smo nešto malo manje od sata. Nismo pogriješili što smo se odlučili za ovaj vrh, jer je panoramski pogled na obalu i otoke zaista bio fantastičan. thumbup

Pogled na Budakovo brdo i prijevoj iznad Sinokosa


Karlobag


Obala sjeverno od Karlobaga


Pogled prema južnom Velebitu


Na Velincu smo se zadržali duže, jer je vjetar bio slabiji. Mogla bi na njemu ostati cijeli dan, izležavati se i promatrati more. cool Za povratak do auta utrošili smo tek desetak minuta manje nego za uspon. Kad smo došli do auta bilo je pola 3. Rano. rolleyes Još stignemo na jedan vrh. rolleyes Rastvorili smo kartu na haubi auta. Pitanje je bilo da li se vraćati na Oštarije ili nastaviti cestom prema Kuginoj kući i sjevernom Velebitu? yes

Nastavlja se. thumbup

Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se