šumarKA

Zgode i nezgode jedne šumarice

KIZA (1274mnv)

15.06.2006., četvrtak

Ovo će biti prvi u nizu planinarskih postova što će razveseliti one koji više vole čitati moje planinarske od šumarskih doživljaja. Ostala sam dužna izvješće o prošlom, vrlo uspješnom i bogatom izletu na srednji Velebit. U subotu sam opet na Velebitu, a vikend iza u planu je jedan dvotisućnjak u Sloveniji. thumbup Time bi završila ovaj planinarski turnus, a zatim bi nastupilo zatišje (pred buru) i slijedeći turnus u 8. mjesecu koji bi bio posvećen Alpama. Naime, na poslu ću uskoro započeti doznaku stabala za sječu koja će potrajati nešto više od mjesec dana. Kako ću dnevno na poslu hodati 5 do 6 sati (da ,da i još mi plate) vikende ću koristiti za odmor. U 8. mjesecu bit ću fizički spremna za Alpe – ciljam na nekoliko «jačih» vrhova za kojima patim već duže vrijeme.smijeh


Prognoza za prošli vikend nije bila savršena. Kada smo napuštali Karlovac kiša je još padala, ali odlučili smo se za srednji Velebit pa što bude. rolleyes Nismo isplanirali turu, niti koje ćemo vrhove posjetiti, samo smo pokupili sve karte i vodiče za to područje i dogovorili se da ćemo to odlučiti na licu mjesta. yes Do Korenice nas je povremeno pratila kiša. Kada smo s prijevoja LJubovo (980mnv), na cesti Korenica – Lički Osik, prvi put ugledali Velebit s vrhovima obavijenim crnim oblacima počeli smo razmišljati o alternativi. Iz Gospića slika nije bila drugačija. Tek kada smo se počeli penjati prema Baškim Oštarijama, unutar svog tog sivila i crnila, pojavio se mali komadić plavog neba, nada da će se oblaci raskinuti.

Željela sam taj dan na Konjevaču, vrh koji se nalazi s lijeve strane ceste za Oštarije. S obzirom na skoro tri sata uspona i loše vremenske prilike odmah smo odustali od nje. Odlučili smo posjetiti vrhove u okolici Baških Oštarija do kojih ima po sat vremena hoda, kako bi se u slučaju pogoršanja vremena mogli brzo vratili do auta.

Za prvi vrh odabrali smo Kizu, razveden greben dužine 2 km koji čine mnogobrojni kukovi različita oblika. Nakon Hotela «Velebno» skrenuli smo desno na usku, asfaltnu cestu za Stupačinovo. Nakon sela nastavili smo makadamskom cestom do oštrog desnog zavoja, gdje smo ostavili auto.

Početak uspona


Nešto mi se nije dalo izaći van iz auta. wink Zašto? Zbog bure. Iznad nas su se kovitlali sivi oblaci, dok je prema moru bilo sve više plavog neba. Nije mi palo na pamet uzeti zimsku kapu. Pa što će mi ona u 6. mjesecu na Velebitu!? smijeh Bilo mi je toliko zima da nisam htjela uzeti ni štapove za hodanje kako bi ruke mogla držati u džepovima. Ma najvažnije je da su u ruksaku bile kratke hlače i krema za sunčanje. cerekcerek Na izlazak iz auta natjerala me pomisao da bi s vrha mogli biti lijepi vidici na more. cool

Put je s ceste zašao u šumu. Krenuli smo oštrije kako bi se zagrijali. Bez štapova za hodanje osjećala sam se kao invalid, ali su mi bar ruke bile u toplim džepovima. Razmišljala sam kako ćemo na grebenu odoliti udarima bure. Nakon desetak minuta hoda stigli smo na križanje. Put ravno nastavljao je prema Dabrovima, a mi smo skrenuli lijevo prema Kizi. Nakon još desetak minuta hoda izašli smo iz pojasa šume. Zašli smo u carstvo kukova različitih oblika.

Pogled na vrh


Počeli su se otvarati vidici na sve strane. Susjedno, Ljubičko brdo bilo je obavijeno oblakom, kao i Konjevača, dok je Sadikovac odolijevao napadima. Iznad nas bilo je sve više plavog neba, nalazili smo se na granici trganja oblaka.



Bilo je teško nositi se s udarima bure, ali sve sam zaboravila kada sam, podno samog vrha, prvi puta ugledala more. yes Bura je raščistila nebo i obrisi otoka bili su kristalno jasni. Prvi put sam to do sada na Velebitu doživjela i zato me se tako dojmilo. yes

Otok Pag s najvišim vrhom, Sv. Vidom (348mnv)


Zbog težeg uspona na sam vrh kutija s upisnom knjigom i žigom postavljena je niže. Jak vjetar bio je razlog što se nismo popeli na sam vrh. no



I ispod stijene vidici su bili očaravajući. Zanimljivo je bilo promatrati oblake, pogotovo iznad Bačić kuka. Stanje se mijenjalo iz sekunde u sekundu. Da nije bilo tako hladno i vjetrovito uživali bi u panorami puno dulje. Ovako smo bili prisiljeni pobjeći u niže predjele.

Pogled na Budakovo brdo (vrh u daljini, lijevo) i Bačić kuk (desno)


Pogled na Konjevaču obavijenu oblakom (lijevo) i Sadikovac (desno)


Na kamenu uz cestu pisalo je da do vrha ima sat vremena hoda. Uz popratne sadržaje, slikanje, lovljenje šilterice odnesene vjetrom i razgledavanje kukova nama je do vrha trebalo 40 minuta. Nazad smo se strčali za manje od pola sata. nut

Bilo je tek 11h. Rastvorili smo planinarsku kartu i počeli razmišljati o slijedećem vrhu. Palo je nekoliko prijedloga i onda mi je sinulo. Ajmo na…. cool

Nastavak slijedi.thumbup


Komentari

<< Arhiva >>

Google search — pretražite http://suma.blog.hr/

Ja sam Irena Beuk i po zanimanju sam dipl. ing. šumarstva. Radim kao taksator u Hrvatskim šumama, Uprava šuma podružnica Karlovac, na Odjelu za uređivanje šuma. Ovaj blog vodim od 2006. godine i na njemu bilježim događaje s putovanja i planinarenja te zanimljive crtice s posla.

Prikaz komentara po želji možete uključiti ili isključiti, a ako mi želite pisati, možete mi se javiti e-poštom.

Planinarenje

Na dva kotača

Podzemni svijet

Putovanja

Blogersko društvo

od 01.01.2016
hit counter


  • posjetitelja online
  • Blogerica.com
  • Free counter and web stats
  • Free Counter
  • kako-radi.blog.hr
 
Lora

Lora

Nerazdvojna suputnica, prijateljica i planinarka (20. 11. 1994 — 13. 02. 2007.)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se