21.12.2006.
"...pristao sam biću sve što hoćeš..."
Kažu vrijeme liječi sve rane, ja koja nikad, apsolutno nikad, nisam imala strpljenja ni za šta, nisam najbolji kandidat za ispitivanje te teorije. Ali jedno je sigurno, s vremenom sve naučiš, i da se smiješ kad te najviše boli, i da budeš sretan kad bi se najradije ubio...i da se lažno osmjehuješ...o kako sam ja dobra u tome. Gotovo grčeviti osmijeh, onaj koji boli, od kojeg ti se vilica koči a srce steže, osmijeh od kojeg se prsti koče i duša cvili...najbolja sam u tome. Kad puno puta budeš povrijeđen, naučiš skrivati emocije, toliko postaneš dobar u tome da ih više ni ne osjećaš, sve dok ne ostaneš sam, maska ostane pred ulaznim vratima, a tebi ostane samo tuga u četiri zida.
Prije dvije večeri smo se sreli...
Čudan osjećaj, on na jednoj strani ulice ja na drugoj, on se pravio da mene ne vidi, ni ja njega nisam vidjela, svako na svojoj strani svijeta, kako i doliči, jer ipak, ja sam Istok, on je Zapad. Nije bio sam, ali mene se to ne tiče, jer ja ga nisam vidjela i meni nije stalo.
Nakon nekoliko sati me nazvao, nisam se javila... Šta bih mu rekla? Bolje je ovako, samo još nisam uvjerila sebe za koga je bolje, za mene ili njega, ali stignem ja i to...
Jutros u 2h je došao na moja vrata. Nisam ga pozvala da uđe...ušao je sam i zatvorio vrata. Ja sam samo stajala ukipljeno. I tako smo šutali, svako za sebe. Onda se okrenuo i otišao. Željela sam potrčati za njim, ali kad žena trči za muškarcem...
Željela sam ga nazvati...bilo šta...samo da ne dopustim da ode...nisam...ostala sam stajati... Bilo je to prvi put u životu da nisam išla za svojom sudbinom, samo sam čekala da mi se desi...

Cijelu noć nisam oka sklopila. U 6h me nazvao. Ovaj put sam se javila. Rekao mi je samo: " Otvori vrata dok komšije nisu ustale, zvat' će policiju ako me vide ovdje na tvojim vratima."
posted at 16:59 | Permalink | comments | (25)


03.12.2006.
...mislim na tebe sada
Neki su rođeni pod sretnom zvijezdom, a neki nisu...
Neki su pronašli svoje srodne duše, a neki nisu...
Neki imaju sreće u ljubavi, a neki ne....
Neko je jednom rekao da savršenstvo ne postoji, a neko se ne može pomiriti sa tim...
Neki kad pronađu ljubav prestaju potragu, ja tragam za vječnom ljubavi...

Zato moja ljubavi mi nismo zajedno, nikad više nećemo biti...a trebalo nam je tako malo...trebalo ti je tako malo da pristanem na sve tvoje mane...da si samo malo znao blaži biti...ali ne brini kad krene naša pjesma i tople suze mi poteku niz lice...ma ne brini...meni je lako, ja mogu sve odglumiti!



P.S. Potrebna mi je neka izmjena hitno, moram nešto promjeniti. Kako sam o svemu razmislila, ostaje mi da je to blog. Zato molim sve koji se razumiju u te stvari da mi pomognu jer će me ovaj dizaj dotući!
posted at 17:05 | Permalink | comments | (30)


01.12.2006.
Muslimani i "muslimani"
Mnogi će stisnuti iksić u desnom uglu čim pročitaju današnji naslov...ali šta im ja mogu, jednostavno moram da vam objasnim štošta! Možda djeluje isto, muslimani i "muslimani", ali nije! Vjerujte mi nije! Kako je u mojoj lijepoj Bosni počeo rat nastupila je najezda kojekavih mudžahedina i boraca na Alahovom putu koji su došli da nam pomognu. Kako je tada zbog nemiroljubivih, pohlepnih i antimuslimanski nastrojenih susjeda svaka pomoć bila dobro došla, niko ih nije kontrolisao niti provjeravao. Međutim rat smo odratovali, mir dočekali, a borci mudžahedini još nisu otišli iz Bosne, dapače! Otac me već odavno počeo upozoravati na "muslimane" i da se čuvam. Pošto većinu vremena ne živim u Sarajevu, nisam to smatrala toliko alarmantnim i važnim, ali sada....e....

Da vam skratim priču, postoji kod muslimana sekta koja se naziva vehabizam, čiji su pripadnici vehabije, naravno oni za sebe nikad neće priznati da su vehabije ili da su sekta, oni su "pravi" muslimani, a mi ostali, ma mi smo nevjernici i nismo na pravom pravom putu. Zamislite vi da cijeli život učite matematiku i onda vam neko dođe i kaže da sve što znate nije tačno. Integrali nisu integrali već su derivacije, konstante ne postoje a varijable su đavolji posao!
U mejtef (mjesto gdje djeca odlaze da bi naučila osnove o Islamu) sam krenula sa nepune 3,5 godine. Sva djeca iz komšiluka su išla pa sam ja plakala što i ja ne mogu! Ma kako to svi idu samo ja ne! Nakon potoka suza i jecanja roditelji su mi dopustili da idem. Nisam znala ni čitati ni pisati, ali to nije bio problem, hodža ( kao kod vas svećenik) nas je učio osnovne sure (dijelovi Kur'ana) čitajući naglas a mi smo za njim ponavljali, bilo je to više kroz igru i zabavu. Arapsko pismo sam naučila prije latinice, a kad sam krenula u školu pisala sam sa desna na lijevo (kao što je Kur'an napisan). Od tada sam Kur'an naučila gotovo napamet, nisam hafiz (ljudi koji ga znaju napamet) samo zato što sam bila lijena da neke dijelove koje ne izgovaram dobro usavršim....
Moja najbolja prijateljica M. nikad nije išla u džamiju niti je znala šta o Islamu, njeni roditelji su bili zakleti komunisti koji su živjeli samo za Tita i Partiju. U ratu sam je nagovorila da ide sa mnom, i tu je naučila neke osnovne stvari, kad je rat prestao, i sve se smirilo, i ona je prestala ići sa mnom, ali kako ja vjeru doživljavam kao stvar osobnog izbora nisam joj nikad prigovorila zbog toga, tvoj život tvoja stvar! Kako smo vršnjakinje i prijateljice, na neki način smo sve faze u životu prošle u isto vrijeme. Našle smo si dečke u isto vrijeme, ona svog S. ja najveću grešku u svom životu, u isto vrijeme smo imale krizu vjere, jedina je razlika što sam ja svoju vrlo brzo prebrodila a ona svoju... Njen S. je bio sličnih svjetonazora kao i ona, znali su se opijati na proslavama, na rođendanima, zbijati šale na račun vjernika i takve stvari. Međutim ako si s nekim prijatelj, to ti nije važno, bar meni nije, vjeruj ako hoćeš ako nećeš ne moraš, tvoja stvar!



Prošle godine kad sam na ljetnom raspustu bila u Sarajevu žalila mi se kako je njen S. "upao" u čudno društvo, počeo je da priča o vjeri i da joj pametuje o tome, da ima neke čudne ideje. Tada sam joj savjetovala da ga sasluša i pokuša razumjeti, ako S. želi da nauči nešto o Islamu neka ga ne sputava, ne može biti ništa loše. Međutim nakon kratkog vremena bilo je jasno da je S. prešao u ekstremizam. Žalila se ona meni preko telefona i plakala, kako je S. pobudalio, ne želi je ni za ruku uhvatiti, ne može sa njim da razgovara jer on ne želi više biti sa njom u istoj prostoriji...tada sam savjetovala da ga ostavi, a moj otac je rekao da je S. vehabija. Međutim, tada nisam smatrala to nečim toliko lošim, hajd' bolan, musliman je, ne može biti loše! U januaru je ona počela da se ponaša kao on, da nosi široku odjeću i da priča o vjeri, nije bilo toliko ekstremno, ali sam vdijela da je pod njegovim velikim uticajem. Početkom ljeta me je nazvala i rekla da se udaje za svog S. i da će se nakon vjenčanja pokriti ( nositi maramu na glavi kad god izlazi na ulicu), vjenčanje je u džamiji i želi da joj ja budem svedok ( nešto kao kuma), nije mi bio problem, otišla sam na svadbu, propisno se obukla, zavila se (jer u džamiju ne možeš bez marame), ali ni tada nisam shvatila sve, iako bi je bilo jasno da ona ne smije ni pisnuti bez njegovog odobrenja, ali za odgovaranje je bilo kasno! Prošli vikend sam je posjetila, i shvatila sam sve. Malo se opustila i počela mi pričati o Islamu, ma možete li vi to zamisliti, ona pričati meni. Nisam mogla vjerovati svojim ušima kako joj je izaprao mozak, ljudi moji to nije Islam, to je sekta! Molim te lijepo, muškarcima je zabranjeno brijati bradu jer je to šejtanski posao, tako je pročitala u nekoj knjizi, žena ne smije nikad povisti glas na svog muža jer je to grijeh, uvijek mora biti skrušena i smirena i ne smije mu se nikad suprostaviti, njena nikad ne smije biti zadnja. Nije se pokrila kao što se naše žene sve pokrivaju, već preko sve odjeće nosi dugi široki mantil i sve boje koje skreću pozornost su grijeh i zabranjene, dozvoljene su samo tamne boje, crna siva i smeđa. Ostala sam šokirana! Kako ja koja znam Kur'an napamet to nigdje nisam pročitala, kako ja čiji su roditelji muslimani i vjernici oduvijek, nisam nešto tako čula od njih? Kako? Nisam to više mogla slušati i rekla sam joj da je glupača koja je dopustila muškarcu da joj potpuno izapere mozak, na to me napala da sam na njenu svadbu došla izazovno obučena (u marami, suknji do zemlje i širokoj košulji dugih rukava) jer su marama i suknja bile crvene boje!!!!! Rekla mi je da klanjam ( molitva) pogrešno ( ja koja to radim kako znam za sebe) i ostale stvari! Nisam više imala snage da se prepirem s njom i otišla sam kući! Toliko me to šokiralo, to nisu muslimani, svo učenje u Kur'anu su izokrenuli sebi u korist, sve su izokrenuli, kompletan Islam. To nisu muslimani!
posted at 17:01 | Permalink | comments | (26)


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se