09.03.2010.
Opet ja
Evo mene, nakon dosta godina rekla bih. Desilo se puno toga, a dio koji sam ja željela da se desi se nije desio, ali u životu to i inače biva tako. Ono što se promjenilo jeste da sam odrasla, sazrela, nakon svega, a puno toga je bilo.
U određenom trenutku u životu nam se neki problemi čine nerješivim, a u drugom ih se prisjećamo sa smješkom i smijemo se kako su nam sitnice zagorčavale život i kako smobili glupi, jer smo tek sad u problemima.
Voljela bih znati da li sa godinam problemi bivaju sve veći i veći....čemu onda život.

Ja sam kao i moja Bosna, od malih problemčića stigla u veliku recesiju ljubavi i života, nakon bolnog raskida, brzog braka i još bržeg i mučnijeg razvoda opet sam na početku, samo što moj početak više nije tamo gdje je bio prije 3,5 godine, i početak se promjenio.

Moraliziranje mi je uvijek bila najdraža stvar u društvu, ja sam ta koja ne pije, koja ne krade, koja ne laže i ne vara, ja! Savršena ja! Ne znam da li je uzrok tomu bila moja nezrelost, glupost ili samo umišljenost. Prezirala sam muževe koji varaju žene, a još više sam prezirala one žene koje su im ljubavnice. Smatrala sam ih najvećim šljamom i odpatkom društva. Kurvetinama i rospijama. O ženama koje varaju muževe nisam razmišljala, smatrala sam ih endemima i manjinama, gotovo zanemarivim, jer muževi su ti koji varaju svoje žene dok im one rađaju djecu, kuhaju i peglaju. Sve dok se život nije oigrao sa mnom. Možda mi je Onaj gore htio otvoriti oči i spustiti me na zemlju, možda sam mu jednostavno dosadila pa me odlučio naučiti pameti, ili je odavno digao ruke od mene, pa sad ko' posljednji kjafir hodam svijetom i prikupljam grijehe.

Ja! Savršena bezgriješna ja! Ona koja je varala, lagala, prešućivala, muljala, pa sve iznova opet i ispočetka. Ona koja je rasturila svoj brak, njegovu vezu, svoj ugled, zamalo njegov posao. Kako sam se od svetice pretvorila u takvu kurvu, ili sam to možda uvijek i bila. Ponekad osjetim grižnju savjesti, ali samo ponekad, uglavnom za sve svoje postupke imam opravdanje i izliku.
On je sada sam, na jednom kraju svijeta, ja sam sama na drugom kraju. U očima sviju sam grešnica, u svojim očima sam ona koja je uzela svoj život u svoje ruke i odrasla, u njegovim očima....ona za koju on nije spreman sve žrtvovati.
posted at 13:10 | Permalink | comments | (2)


15.09.2007.
kad zaboli
Šta učiniti kad vas osoba koju jako volite povrijedi na najgori mogući način? Oprostiti? A šta ako se ponovi?
Ili prekinuti?
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
posted at 13:01 | Permalink | comments | (28)


13.09.2007.
Ramazan je stigao :-)
Danas je prvi dan Ramazana, mjeseca posta, posebnog mjeseca za sve muslimane. Post traje od zore do večeri, odnosno od sabaha do akšama. Ali uostalom to većina ljudi zna, ali sad ću vam reći šta Ramazan znači za mene.

Za mene Ramazan ima jednu posebnu čar, to mi je inače najdraži mjesec u godini. U Sarajevu Ramazan ima još veći čar, ulice poprime neki poseban miris i spokoj, ljudi imaju blaženi izraz lica, u zraku se osjeća pokornost i skrušenost. Iftar (prestanak posta i vrijeme obroka) je poseban. Ako se ne priređuje neki poseban iftar, onda je samo naša porodica na okupu i upravo su ti trenuci dragocjeni, kad smo svi zajedno. Često se i priređuju iftari i poziva se šira porodica i prijatelji, ali o tome ću tijekom Ramazana više pisati.

Ono što sam vam i željela reći je šta Ramazan znači za mene, odnosno kako mene Ramazan promijeni. S obzirom da postim cijeli mjesec moje se ponašanje potpuno promijeni. Naime, ono što većina nemuslimana ne zna jeste da post nije samo suzdržavanje od hrane i pića, već suzdržavanje od svih strasti, suzdržavanje od poroka, suzdržavanje od tračanja...nema psovanja, laganja...zlih i bludnih misli...
Da pojasnim, dok postiš ne smiješ ni slagati, ni opsovati, ni ogovarati druge ljude i ne smiješ pomisliti na sex ili na bilo koji njegov oblik. Ima tu još nekih stvari ali na mene posebno djeluju ove nema ogovaranja i nema bludnih misli. Sad vjerovatno vam to djeluje lagano, ali vjerujte nije. Nisam osoba koja trača, ali ko još uz kafu ne prokomentariše šta se dešava onoj/onome, ko je koga, i takve stvari...e toga nema dok postiš. Muhamed a.s je rekao: "Ogovaranje je kao jedenje ljudskog mesa".
Dalje, nema psovanja...Nije da psujem ko' kočijaš ali mi zna "izletiti" poneka psovka, tako da u prvim danima Ramazana strogo pratim šta pričam i potpuno sam usredotočena na to na mi se ne potkrade neka psovka. Ljudi najviše griješe sa ovim dijelom nema laganja...e sad... Većina nas ne laže o ozbiljnim stvarima, ali prijateljica ti je jako loše volje, kuka na sve strane i onda te pita: " Jesam li se udebljala?"...normalno ja bih joj rekla ma nisi, pa joj možda kasnije sugerisala na neki način istinu, ali dok postim neka laganja, tako da ovaj mjesec samo istinu govorim. Možda vam sve ovo sad zvuči čudno, ali pokušajte jedan dan govoriti samo istinu, bez i jedne jedine i najsitnije laži, samo čistu istinu pa ćete vidjeti o čemu govorim. Sad vam se vjerovatno čini da nikad ne lažete i da vam to ne bi bio nikakav problem, vjerujte mi na riječi i pokušajte.

Ono što mi posebno teško pada je suzdržavanje od bilo kojeg oblika bludnih misli. Inače bludne misli nisu samo o sexu konkretno...znate onaj osjećaj kad pored vas prođe ekstra nabrijan prezgodan muškarac, vi ga pogledate i cijelim tijelom vam prođu trnci, u tom trenutku niste pomislili na sex sa tom osobom ili na bilo šta takvo...ali to su bludne misli. Tako dok postim uglavnom hodam blago oborenog pogleda, iz jednostavnog razloga da mi se takve stvari ne bi dogodile jer to sve kvari post. I logično za vrijeme posta nema sexa, nema ljubljenja, nema diranja...ma nikakvog fizičkog kontakta...
Možda baš zbog navedenih razloga, ali ja dok postim osjećam se najbliže Bogu i osjećam neki poseban mir i spokoj u duši. Kao da se ne nalazim u svom tijelu, već lebdim u nekom bestjelesnom stanju.

Toliko od mene za sada... Ramazan Serif Mubarek Olsun!
posted at 13:46 | Permalink | comments | (9)


09.09.2007.
SOS vjenčanje
Kako sam nedavno pisala našoj blogerici koja u ljubav vjeruje savjete tipa znam ovo o vjenčanju, znam ono... vjerovatno mi se sad nebo osvećuje. Vjenčanje nije uskoro, mislim ne stignem završiti fax i isplanirati vjenčanje i udati se, sve u par dana :-) ali već imam velikih problema.
1. vjenčanica, moj problem je što tačno znam šta želim, ali nikako da nađem nešto takvo. Meni su u biti potrebne dvije vjenčanice jer ne znam kako drugačije da to izvedem. Potrebna mi je jedna sexy vjenčanica koja će istaknuti moju vitku liniju (mukom stečenu) dužine do koljena i sa lijepim dekolteom, ali da su bretele takve da mogu obući grudnjak ispod jer na bosanskim svadbama se uveliko pleše i skače, vjerujte ja neću biti ona koja sjedi na svojoj svadbi ili nedaj Bože čitavo veče povlači vjenčanicu gore (slučaj kod vjenčanica bez bretela). A duga vjenčanica duga do zemlje sa dugim rukavima, takva mi je potrebna za šerijatsko vjenčanje u džamiji.

2. obuća... Vidjela sam savrše sandale ali ne znam kako da dođem do njih ni kako se zove dizajner...uh pomagajte. Sandale koje nosi djevojka na zadnjoj naslovnici klika su mi prekrasne...ali ne znam kako da dođem do njih, jednostavno ne znam. Ako su ikome poznate te prekrasne bijele sandalice neka mi se hitno javi, ili ako ih je neko negdje vidio ili ima bilo kakve informacije gdje da ih nabavim...



P.S. Pronašla sam izvor sandalica, ali nažalost sandalice su prodane, a ljubazna teta mi je rekla da su oni jedini zastupnici za Hrvatsku...mogu ići u Rim ili Milano možda se tamo još nisu prodale...izgleda da mi nije suđeno da se u njima udam cry
posted at 17:46 | Permalink | comments | (11)


02.09.2007.
DA
Sinoc me Posebni zaprosio...mogu vam samo reci 5 pojmova
javno mjesto
svi nasi prijatelji koji su se odjednom stvorili oko nas
kamerman koji sve snima
Posebni na koljenima
i ja zatecena, zbunjena, iznenađena, ukipljena....
posted at 12:29 | Permalink | comments | (6)


03.08.2007.
divno je biti nekome nešto...
Pokušavam već nekoliko puta da napišem novi post,tačnije par mjeseci, ali nekako mi ne ide. Jednostavno sjednem, otvorim editor, ali nemam šta da zapišem, misli kao da nemam. Kada mi je nešto jako bolno, kad me nešto muči, ja onda na to i ne mislim...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Sutra mi se ženi bivši...ali ne onaj o kojem sam vam pisala. Ženi se mladić sa kojim mi nekako jednostavno nije bilo suđeno. Bili smo zajedno prije nego li sam ja prohodala sa Bivšimkretenom i nakon toga jednostavno nikad nismo bili slobodni u isto vrijeme. Bila je to čisto platonska ljubav, ali s moje strane iskrena ljubav. Ponekad mi je tako žao što se nisamo više potrudili da uspijemo, ali eto. Bili smo tada premladi i živjeli smo razdvojeni 400km, kad mi se pružila prilika da živimo u istom gradu...ja nisam imala dovoljno hrabrosti, bili smo se dogovorili da ja ostavim Bivšegkretena a on da ostavi svoju curu i da ćemo biti zajedno...ne znam zašto nisam to uradila...nisam imala hrabrosti raščistiti svoje obaveze i da čekam da konačno budemo u istom gradu... Možda nisam vjerovala dovoljno u njega... možda nisam vjerovala dovoljno u sebe...

Ne znam kako ću preživjeti sutrašnji dan. Ne znam šta da radim sutra. Ne znam kako da se probudim i kako da preživim kad me sve boli, kad mi se duša trese samo kad pomislim da nade za nas dvoje više nema. Od sutra je zvanično. Nikad neću zaboraviti 04.08.2007. Kako da ne umrem od tuge sutra?


P.S. 04.08.2007.
Šta reći o današnjem danu...ne znam hoćete li mi vjerovati...još nisam ispustila ni jednu jedinu suzu...ali kako dan odmiče sve mi se više u grudima nakuplja...

Išla sam u kupovinu...nije pomoglo
Čistila sam kuću...nije pomoglo
Čitala sam knjigu...nije pomoglo
Gledala sam TV...nije pomoglo
Provela sam 2h na telefonu...nije pomoglo

Šta da radim.....
posted at 15:48 | Permalink | comments | (17)


25.02.2007.
Kad može Tarik....+update
Sinoć Posebni ( koji nije zaslužio da ga tako zovem...ali eto) je bio kod mene u posjeti. Nije atmosfera među nama baš najbolja, nisu se još smirili utisci posljednje svađe... Ljudi ne shvataju da ja nemam amneziju i da ne mogu tek tako zaboraviti sve što je bilo, što mi je ružno rekao, jednostavno sam zlopamtilo, ali šta ću...takva sam. Sad on nešto pokušava da promjeni, da pokaže kako nije mislio rečeno, ali kad vazna pukne, koliko god je lijepili mjesto pukotine je uvijek vidljivo.

I tako on sjedi na sofi, ja preko puta njega, usiljena atmosfera, čekamo da dođe njegova sestra sa dečkom. Osjećala sam se kao da sjedim pored neugodnog sugovornika i jedva čekam da dođe tramvaj pa da zbrišem. Pošto su javili da će malo kasniti, ja sam otišla u kupatilo da operem kosu, učinila bih ja u tom trenutku bilo šta samo da prekinem taj neugodni muk između nas.
Negdje kod drugog šamponiranja čujem ja telefon, ali pošto ga više nisam čula smatrala sam da mi se učinilo, inače to se meni često dešava, čim uđem u kadu počnu mi se pričinjavati zvukovi zvona na vratima, telefona, mobitela... Ali ovaj put...

Kad sam izašla čudno me gledao, kao kad vas doktor gleda kad vam želi saopštiti da imate tumor i da ćete umrijeti za mjesec dana. Pogled mi je slučajno preletio na telefon i na upaljenu lampicu. Mehanički sam pritisnula dugme da preslušam poruku...aj...moja majka (tatina mama) naravno...

-Gdje si ti Sultanija, što se ne javljaš?-
-Nije važno, evo čitam Gloriu, pa da te malo nazovem.-
-Jesli li ti vidjela Tarika? Kako je on mogao naći NAŠU, a ne kao ti. Zar nisi mogla ti biti na Lejlinom mjestu, mogla si se lijepo za Tarika udati, on je NAŠ, hem' je pametan, hem' zgodan, šta mu fali. Mogla si da si malo razmišljala, fina si cura...-
-A jesi li vidjela ovaj što hoda sa Mišinom malom, isto NAŠ budalaš, šta je vama djeco, kad ćete doći pameti ko' Tarik. E Sultanija, Sultanija...-
-Nego, odi' ti lijepo i nađi tog malog, pa se lijepo upoznajte, pa popričajte, vi pripadate zajedno, a i zgodan je, bolji od onog tvog, a NAŠ Boga mi.-

I šta sad reći na ovo rolleyes. Stojim tako, Posebni ispred mene, gleda me upitno direktno u oči. A ja...ništa, ko' ukipljena stojim i gledam u telefon.
Onda mi je prišao i uhvatio me za ruku.
-Ne brini, znam da ti ne misliš tako, zar ne?-
Ja šutim, knedla mi zapela u grlu, ne bi prešla riješ preko jezika da mi život zavisi od toga. Gleda me tako par trenutaka upitno, pusti mi ruku i kaže:
-Kad se odlučiš javi mi, ili me želiš ili ne želiš, dosta mi je više ove zajebancije, nisam ti ja neki balavac, vučeš me za nos već duže vrijeme, čas' me hoćeš čas' nećeš. Odluči se Draga, odluči se pa mi javi. Ja sam to što jesam, ne mogu postati nešto drugo samo da bi ti bila sretna.-

Okrene se i ode. Ja ga nisam zaustavljala, izvježbala sam taj hladnokrvni odnos, sad imam prakse u tome.

Nakon deset minuta su došli njegova sestra i njen dečko. Nije im bilo jasno zašto nema Posebnog, ali nisu me puno ispitivali...o biserima njenog dečka drugom prilikom.


A ovako napreduje dijeta, sutra će biti čitava sedmica i stanje izgleda ovako



Ovako izgleda sad. Danas su mi svi rekli da sam smršavilakiss, presretna sam. Kupila sam sebi prvi put nakon 5-tog razreda broj 38, i veličina L mi je bila velika... Od sad uvijek idem u taj butik. Uvijek. Ljudi moji presretna sam, iako su mi se sise malo smanjile i guza...ako ko ima kakav savjet kako da ih zadržim a skinem još koju kilu...
posted at 18:02 | Permalink | comments | (45)


20.02.2007.
da se ne zaboravi...
Obično ne pišem o politici, ali ipak na ovo ne mogu ostati ravnodušna. Smatram da bi svi trebali znati i ovo lice Cece. Nadam se da će im bojkot uspjeti i da će im se i Hrvati pridružiti. Ovdje možete pročitati članak u 24 sata.



Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge
Ceca je u odori srpske vojske s puškom u ruci marširala Vukovarom...To nikad ne smijemo zaboraviti.


Kategorija: savjest
posted at 11:29 | Permalink | comments | (13)


18.02.2007.
UN..nešto
Definitivno sam odlučila, od sutra sam na ovoj UN dijeti... Nemojte se bojati da ću sad pisati o jelima i hrani i načinu pripremanja...taj film nećete gledati no. Kuhati ne znam, a u namirnice se baš ne razumijem, tako ako neko ima kakav savjet...neki jednostavan recept, samo izvolite. Ako bude napretka u skidanju kila javit ću vam, u protivnom ćemo se praviti da vam nikad nisam ni rekla da sam na dijeti. Toliko od mene za sada.





Ipak moram vam još reći da mi se raspoloženje popravilo, osjećam se bolje, zapravo puno bolje, ljubav....o tome nekom drugom prilikom.
posted at 18:52 | Permalink | comments | (15)


13.02.2007.
"Kad račun bude sveden...ako bude sveden..."
Ne znam šta da sad pišem, zato i ne pišem. Ne volim da se žalim, a sad mi je samo do toga. Nesretna sam. Zašto ja jednostavno ne mogu pronaći normalnog muškarca koji će me podržavati, biti uz mene, voljeti me. Zašto ja uvijek imam šovinistu, zašto uvijek dobijem kretene. Nesretna sam. Mislim da nikad nisam bila nesretnija u svom životu. Na faxu mi nikad nije išlo bolje, a u privatnom životu nikad gore. Valjda je to ravnoteža u svemiru, ne možeš imati sve. Dobila sam priliku da odem daleko, najvjerovatnije ću otići....samo ne znam do kad ću bježati ovako.
posted at 20:56 | Permalink | comments | (15)


<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se