Opet u Zagrebu

23.10.2017.

Danas sam se vratila iz Rijeke. Istina je da mi će mi faliti Morski ali znam da ćemo se opet uskoro vidjeti. Zato je najbolje prebaciti sve na šalu, što sam i pokušala ovom slikom i ovim stihovima. Uostalom znate mene, i kad sam tužna ja se šalim.

Dva Dalmoša

20.10.2017.

Ove blogere sigurno ćete prepoznati jer ih prvenstveno krasi dobar ljudski humor, blogerska etika na dalmatinski način i naravno, poštenje.

Mene uvijek oraspolože svojim duhovitim komentarima pa zbog toga, i svih spomenutih vrlina, smatram da zaslužuju ovakav poklon od mene. Sigurna sam da ćete ih prepoznati.

Dakle, dečki evo moj poklon za vas. Ne radi se o nekom značajnom i velikom poklonu ali je napravljen od srca.

Odmor na životinjski način

18.10.2017.

Izvanredne vijesti - Agrokor!

17.10.2017.

Na TV-u su svaki čas izvanredne vijesti vezane uz aferu Agrokor. Naveliko se piše o tome, raspravlja. Ima i svakakvih nagađanja, pa čak su i neki akteri dovedeni u pritvor itd. Ali to vam je već poznato.

Svima je valjda jasno da nije samo Todorić glavni akter i krivac. Bit će tu ohoohoo upletenih i zaprljanih ruku...da samo ruku! Mnogi se obogatili na račun Agrokora osim običnih radnika.

Da vam pravo kažem, ja sam rado kupovala u Konzumu...što je, je. Ne samo zato što mi je pred nosom već i zbog svakakvih akcija, povoljnih cijena i raznolikosti. Ako se sjećate nekadašnjeg Konzuma, dok još nije bio u rukama Todorića, taj trgovinski lanac je bio svima dosta nepovoljan. Ali nije mi namjera hvaliti Konzum i veličati Todorića, taman posla!

Dakle, nema se tu što novog reći. Preostaje nam samo čekati što će od svega biti. A kad smo već kod toga mislim da bi bilo zabavno da predvidimo krajnji rezultat.

Eto, ja bih predložila 3 solucije (ishoda) ove aktualne afere:


1. Tresla se brda, rodio se miš.

2. Obitelj Todorić će pobjeći na nepoznato mjesto.

3. Krajnji rezultat - pad vlade zbog Agrokora.

4. Ostalo, uz objašnjenje.


Koju bi vi soluciju izabrali?

Opet na meti abortus

15.10.2017.

Opet je na meti abortus. Ali prije nego što nastavim, moram ponoviti što uvijek kažem...abortus ne smije biti kontracepcijsko sredstvo, ne podupirem ga ali niti ne smije biti zabranjen zakonom!

Što onda napraviti, postavlja se logično pitanje, zar ne? Pošto se nalazimo u 21. st. smatram da bi bilo najbolje napokon početi s edukacijom i to već u osnovnim školama ali ne na satu vjeronauka (koji niti ne spada u školske prostorije).

Neki se jednostavno zgražaju, već pri samoj pomisli, da bi njihovo dijete trebalo učiti bilo što vezano uz seks. Smatram da je takvo razmišljanje licemjerno jer se seks, takvim stavom, smatra prljavim i nedostojnim da bi se o njemu pričalo a kamoli ponešto i naučilo. I kad se krene s takvim stavom, dođemo u situaciju koju danas imamo u Hrvatskoj...zakonski zabraniti abortus i protivljenje učenja spolnog odgoja (u školama) od strane stručnih ljudi.

Pa se pitam kad će napokon neki ljudi shvatiti da jedino edukacija i pravilan odgoj u obitelji može usmjeriti mlade ljude u svijet seksa? Samim time i onome što nas toliko muči - abortusu tj. da on ne može niti smije biti kontracepcija.

Mnogi se šale na račun seksa, pišu se lijepi erotski stihovi, gledaju se po domovima pornografski filmovi, raspravlja se tko ima duži pimpač i da li kao takav ujedno i kvalitetniji itd. I sve je to ok, nema u tome ništa loše, dapače ali čim se spomene abortus i učenje spolnog odgoja u školama, odjednom mnogi postaju jako "pristojni" kao da prvi put čuju za seks. Pa zar to ne spada u licemjerje?

Ako smo mi, naša generacija, zakazali u tom smislu, nemojmo dozvoliti da to učine i naša djeca! Ispravna odgoj i edukacija protiv zabrana!

Pravosuđe s okusom najsmrdljivije truleži!

14.10.2017.

Često sam znala pomisliti da ne može biti gore ali ipak je bilo, to prvenstveno mislim na hrvatsko pravosuđe. Svaka demokratska država temelji se, uz ostalo, na "zdravom" pravosuđu. Kod nas ne da je bolesno već trulo.

Mogla bih navesti puno primjera za koje sigurno znate ali ovo što je vezano uz Tomislava Horvatinčića jednostavno graniči s paranormalnim. Koji paradoks! Oslobađajuća presuda se temelji na sinkopi tj. medicinski izraz za kratkotrajni gubitak svijesti! Dakle, ako je tako onda sada svi vozači mogu gaziti ljude pred sobom, kako na cesti tako i na moru isto tako voziti preko crvenog svijetla i za sve se pravdati sinkopom i tko zna što još! Blago nama!

Pitam se kako taj Horvatinčić, ili dotična sutkinja (Maja Šupe) koja ga je oslobodila krivnje, mogu mirno spavati? Zar ih ne peče savjest?! Dokada će od nas raditi budale i dozvoljavati takve nebuloze? Tko upravlja pravosuđem? Na kraju, pitam se, dokle će tako? Trulo, trulije ne može biti a možda i može jer kod nas je sve moguće.




Bravo za pokret "Levijatan"!

13.10.2017.

Neki dan sam gledala emisiju "Potraga" i s velikim zanimanjem pratila sam reportažu o borcima za prava životinja "Levijatan" iz susjedne nam države Srbije. Ne znam o njima puno jer tek djeluju cca godinu dana. U svakom slučaju čim se bore za prava životinja ja sam bez pogovora za njih.

Naravno, znala sam da mi ljudi zlostavljamo životinje ali kad si suočen s detaljima onda ti jednostavno dođe zlo u najmanju ruku. Bila sam zgrožena što sam sve čula od njih. Da, vjerujem im, vjerujete sigurno i vi samo samo što često radije zatvaramo oči pred tim zlom.

Najviše me zgrozilo saznanje da postoje bordeli gdje ljudi seksualno opće sa životinjama (zoofilija). Pa ljudi dragi zar je to moguće da smo takva čudovišta?! Mi ljudi, kao najpametnija bića na planeti Zemlji?! Sram nas bilo!!!

Da se razumijemo, što se tiče seksa, veoma sam fleksibilna i slobodna za sve opcije ali, ali...u normalnim ljudskim okvirima! Zoofiliju smatram perverznom, odurnom i daleko od normalnog ljudskog ponašanja.

Koliko sam čula ti momci, zaštitnici životinja, nisi baš bili dobro prihvaćeni u javnosti jer ih je policija svrstavala u beogradsko podzemlje, međutim, oni su dokazali svojim djelima da ima je zaista na prvom mjestu zaštita životinja od zlostavljača pa i edukacija tih istih zlostavljača.

A kakvih sve ima zlostavljača, bolje da to i ne spominjem. Vjerujte, bilo bi vam muka a vjerojatno neki bi dobili i živčani slom, u najboljem slučaju. Zato apeliram na sve vas, nemojte dozvoliti zlostavljanje životinja! Nemojte šutke i zatvorenih očiju prolaziti pored takvih zlostavljača! Već budimo ljudi u pravom smislu riječi!

Djeluju opasno ali to su dobri momci s velikim srcem za životinje:

Najteže je mijenjati ljude

12.10.2017.

Već nekoliko puta mi se znalo dogoditi da kupim u dućanu neki proizvod po "akcijskoj" cijeni a kad dođem na blagajnu ništa od akcije. Tada obavezno vraćam robu, ne zbog nekoliko kuna skuplje cijene, već zbog principa jer nikome ne dozvoljavam da me mulja.

Objašnjenje predavača uvijek je isto, akcija je vrijedila do jučer a kad im prigovorite zašto onda nisu promijenili cijenu, odgovor je...nismo stigli promijeniti. Naravno, to je njihova taktika kako prevariti kupca jer računaju da će malo tko vratiti proizvod koji je već kupio po pogrešnoj cijeni. Jasno, mogla sam ih prijaviti a bome platili bi globu ali to još nisam učinila. Što ne znači da neću u budućnosti. Do sada sam uvijek samo vraćala takav proizvod.

Takvi i slični postupci u našim trgovinama, neminovno djeluju na mene tako da uspoređujem Japan i Hrvatsku. Kao prvo, u Japanu je najveća uvreda ostaviti bakšiš. Kao drugo, nema šanse da vam prodavač ne vrati iznos novca do zadnje i najmanje kovanice. Osim toga, ako kupac slučajno izađe prerano iz trgovine ne uzevši sav novac, prodavač će trčati za njim i uljudno mu ga vratiti.

Zar nas onda treba čuditi da u Hrvatskoj ima toliko nepravde i nepoštenja, kako na višim razinama tako i na nižim? Ispada po tome da je kod nas nepoštenje i muljaža sasvim prirodna i prihvatljiva pojava. Što pak dovodi do zaključka da je istinito kad se kaže da je najlakše mijenjati zakone ali najteže je mijenjati same ljude.

Čudotvorni list

11.10.2017.

Neki možda znaju za ovu priču a vjerojatno neki i ne. U svakom slučaju svakome će dobro doći da se malo zamisle nad njom.

U krevetu je ležala mlada žena (nazvat ću je Mia), pored nje je sjedila prijateljica i doktor je bio kraj prozora gledajući prema stablu na kojem je ostao visjeti samo jedan beznačajan list. Neumorno je razmišljao kako da spasi Miu, kako da u njoj probudi želju i volju za životom. Nije se mogao pomiriti da Mia završi svoj mladi život. Izgubila je svu nadu i smisao samo je tonula u provaliju iz dana u dan, sve dublje i dublje...vjerovala je da neće doživjeti sljedeće jutro. Život se nemilosrdno gasio u njoj.

U svom tom razmišljanju pronašao je smisao upravo u tom beznačajnom listu. Sjeo je pokraj Mie i rekao joj: "Vidiš taj usamljeni list? Taj će uskoro pasti, samo čudo bi ga zadržao do sutra na stablu. Hoćemo li iskušati sudbinu? Ako do sutra ostane visjeti list na stablu, dogodit će se čudo. Ozdravit ćeš, bit ćeš opet poletna i tvoj će život dobiti smisao kao nikad prije."

Da ne dužim, Mia je pristala iskušati sudbinu pa i čudo. Kad se sutradan probudila list je ostao visjeti na stablu ali nije znala da ga je doktor svezao za granu. Vjerovala je da se čudo dogodilo i da joj je sudbina namijenila, umjesto provalije u smrt, život.

Koja je poanta ove priče? Može ih biti više ali neosporno je da vjera u samog sebe čini čuda. Moglo bi se to i obratno formulirati ali u konačnici dođe na isto.

Strah od kasne jeseni

10.10.2017.

Duga ljubavi (surprise!)

08.10.2017.

Gdje je ona duga koja dvoje spaja
u jednu svemirsku zraku?
Gdje je ona sreća koja plamti
u srcima pri zalasku?

Je li to samo balada o ljubavi
koju snivaju dvije duše?
Je li to samo san bez kraja
i buđenje bez raja?

Ako Bog postoji, sve nas isto tretira a zašto ne bi i ljudi?!

06.10.2017.

Znate što je jako zanimljivo? Da oni koji najviše vrijeđaju, pogrdno pišu i mlate u povorkama homoseksualce, upravo u njima se skriva potencijalni i možebitni homoseksualac koji nema muda da to prizna. Tako bar kažu pametni ljudi s kojima se ja donekle i slažem.

Ima tu logike. Pokušat ću to objasniti svojim riječima. Onaj čovjek koji je odgojen u obitelji gdje se ljudske vrijednosti temelje na vjeri, naravno da nastoji živjeti tako a zna se kako Crkva tretira homoseksualce. Ali ako ta ista osoba ima neke porive prema istom spolu tu već nastaju veliki problemi. Nema šanse da prizna svoje seksualno opredjeljenje i to ga čini kao prvo...veoma ljutim, zavidnim i bespomoćnim i kao drugo...to se naravno odražava i na njegov stav prema onima koji to javno priznaju. I to sve uzrokuje tu spomenutu agresivnost koju ispoljava prema homoseksualcima.

Naravno, ne odnosi se to na svakoga samo želim dati do znanja da u tome može biti nešto istinito. Na pr. ljudi koji su heteroseksualci (uz dovoljno doze tolerancije) i ne podržavaju homoseksualizam, oni će jednostavno proći pored takve ili neke slične povorke sasvim normalno bez agresivnih ispada. Dakle, vidite i sami da tu ima neke možebitne logike. Što pak ne znači da nema i iznimaka ali zna se što one znače.

Zašto sam se uhvatila ove teme? Osim što sam bila svjedok (prije neki dan) jednog ispada u vezi ove teme, želim ujedno izraziti svoje čuđenje i zgražanje nad time što neki ljudi nikako da shvate da prihvaćanje različitosti čine naš život bogatijim i plemenitijim. Netolerancija i agresija nikad nije bila rješenje niti ispravan put. Ako se već netko drži crkvenih pravila morao bi prvenstveno priznati da smo svi mi ljudi vrijedni božje pravde pa i milosti bez obzira na seksualnu opredijeljenost.

Dakle, kao što sam spomenula, neki dan sam bila svjedok jednom ružnom i ponižavajućem ispadu. Dvije mlade djevojke držeći se za ruke, prisnije od uobičajenih prijateljica, bile su ružno izvrijeđane od strane svojih vršnjakinja i ponekih starijih ljudi. Spomenute djevojke brzo su napustile tramvaj, tužnih izraza lica i pognutih glava. Nisam se željela miješati, jer je sve kratko trajalo, ali da su one ostale a bile bi i dalje napadane, sigurno bih se umiješala, naravno u korist tih dviju zaljubljenih djevojaka. Ne moram vam ni opisivati koje sam poglede upućivala prema tim ljudima.

O ovoj temi puno toga je ispisano i izrečeno ali ipak daleko od toga da bude dovoljno.

Godišnjica mog novog bloga

05.10.2017.

Na današnji dan, prije godinu dana, otvorila sam ovaj svoj blog "Sukiyaki", te ujedno zatvorila svoj nekadašnji i dugogodišnji blog pod imenom "Teuta". Nije mi bilo lako oprostiti se od tog nicka ali osjećala sam potrebu da izbrišem sve što me podsjećalo na obiteljsku tragediju i u to je spadao i taj blog.

O detaljima ne želim pisati ali vjerujte da sam imala dobar razlog za to. Jedino ću još spomenuti da, igrom sudbine (?!), blog Teuta bio je otvoren baš na datum kad se dogodila (17.12.2006.) ta spomenuta tragedija ali nakon osam godina. Eto, to je sve što sam ovim postom željela reći a ono što je u meni, nek i dalje ostane tamo.

I da ne bude sve tako crno, mogu samo još dodati, da sam ipak sretna što sam uspjela skupiti snage ponovo početi pisati blog premda i pod drugim nickom.

Pripreme za karaoke u Japanu

02.10.2017.

Pošto se nadamo, ja i More ljubavi, da budemo sljedeće godine opet otputovali u Japan, pronašli smo predivnu pjesmu koju ćemo zajedno pjevati u karaokama (Erika) i to opet u Osaki. Što mislite, odabrali smo dobru pjesmu?

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se