Najteže je mijenjati ljude

12.10.2017.

Već nekoliko puta mi se znalo dogoditi da kupim u dućanu neki proizvod po "akcijskoj" cijeni a kad dođem na blagajnu ništa od akcije. Tada obavezno vraćam robu, ne zbog nekoliko kuna skuplje cijene, već zbog principa jer nikome ne dozvoljavam da me mulja.

Objašnjenje predavača uvijek je isto, akcija je vrijedila do jučer a kad im prigovorite zašto onda nisu promijenili cijenu, odgovor je...nismo stigli promijeniti. Naravno, to je njihova taktika kako prevariti kupca jer računaju da će malo tko vratiti proizvod koji je već kupio po pogrešnoj cijeni. Jasno, mogla sam ih prijaviti a bome platili bi globu ali to još nisam učinila. Što ne znači da neću u budućnosti. Do sada sam uvijek samo vraćala takav proizvod.

Takvi i slični postupci u našim trgovinama, neminovno djeluju na mene tako da uspoređujem Japan i Hrvatsku. Kao prvo, u Japanu je najveća uvreda ostaviti bakšiš. Kao drugo, nema šanse da vam prodavač ne vrati iznos novca do zadnje i najmanje kovanice. Osim toga, ako kupac slučajno izađe prerano iz trgovine ne uzevši sav novac, prodavač će trčati za njim i uljudno mu ga vratiti.

Zar nas onda treba čuditi da u Hrvatskoj ima toliko nepravde i nepoštenja, kako na višim razinama tako i na nižim? Ispada po tome da je kod nas nepoštenje i muljaža sasvim prirodna i prihvatljiva pojava. Što pak dovodi do zaključka da je istinito kad se kaže da je najlakše mijenjati zakone ali najteže je mijenjati same ljude.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se