Katana iz Japana

29.06.2017.

Nisam vam ništa spomenula o poklonima koje smo donijeli iz Japana. Jedan ima vrlo interesantnu priču. Dečko od moje kćerke, nazovimo ga Jure, već odavno je očaran Japanom. Jede sa štapićima uglavnom azijsku hranu, gleda puno japanskih filmova i sluša njihovu glazbu. Kad sam ga pitala što da mu donesem spremno je odgovorio: "Katanu i muški kimono".

Ja, kao dobra punica, odmah sam potražila prvo kimono za muškarce a kasnije i katanu. Kimono sam brzo pronašla, crno-bijeli pa sam ga odmah kupila. Što se tiče katane naravno da nisam mogla kupiti pravu jer kao prvo, puno košta i osim toga imali bi probleme oko prenošenja nje u Hrvatsku. Treba puno dozvola nabaviti itd.
Dakle, odlučila sam kupiti takvu katanu koja se smatra igračkom i najviše sliči pravoj. Na sreću, to sam i pronašla i odmah kupila.

Međutim, pošto je bila jako dugačka nisam je mogla spakirati u kofer pa smo je samo tako nosili na aerodrom. No, prije toga morali smo iz Osake stići u Tokio na aerodrom. Kad smo stigli u metro primijetila sam da nemamo katanu i odmah sam ostala izbezumljena. Morski se odmah vratio u hostel, dobro da nije bilo daleko, ali vratio se bez katane. Ja sam bila spremna ostati i nabaviti novu jer si nisam mogla zamisliti da se vratim bez nje.

Tada smo krenuli oba dvoje u hostel i kad smo izašli iz lifta u metrou ugledali smo vlasnicu hostela kako drži katanu hehehe. Bili smo joj vrlo zahvalni i iznenađeni tom lijepom gestom. Ok, kad smo stigli u Tokio sa shinkasenom i kad smo napokon ušli u zgradu aerodroma, odmah nas je zaustavio carinik i na lošem engleskom upitao da li je to prava katana. Iako smo odmah rekli da je to igračka ipak smo morali dozvoliti da je pregledaju. Kad su ustanovili da se zaista ne radi o pravoj katani, lijepo su nam je spakirali i stavili uz naše kofere.

Eto, tako je ta katana stigla i u Hrvatsku s ostalim poklonima kojih je bilo ohohooooo! Jure kad je vidio poklone za sebe, odmah se odjenuo u kimono i uzevši katanu postavio se u položaj pravog japanskog ratnika hehehe. Bio je prezadovoljan i vjerujem da nikome neće dozvoliti da mu dira katanu koja, iako igračka, nevjerojatno sliči pravoj katani. A meni je srce treperilo od sreće kad sam vidjela njegovu sreću.

Za Lastavicu (ali može i za muškarce)


Postala sam Morskom gejša

28.06.2017.

Što da vam pišem kad se sve vidi tu ispod:

Čundr (izlet na češki način)

26.06.2017.

Česi iznimno vole prirodu, obožavaju se kupati, družiti i zato često idu čoporativno na čundr. "Što je to?" - sigurno se pitate. Taj se naziv može prevesti kao izlet u prirodu što on u biti i jeste. Dakle, Česi stave ruksake na leđa i obavezno sa sobom uzmu i šator jer na čundru se spava izričito u prirodi ili eventualno negdje na sjenu na nekom seoskom imanju. Mnoge čundrake (ljudi koji idu na čundr) ćete vidjeti i s gitarom jer se i obavezno pjeva na čundru.

Čundraci se kupaju u brojnim jezerima, ribnjacima, rijekama pa i ostala vodena odmarališta i kupališta. Kad se umorimo od šetnje, branja malina, kupanja itd., volimo sjesti navečer uz vatru (taborak) i uz pečenje kobasica (špekačky) pjevamo poznate češke pjesme. A što nikako ne smije faliti jeste humor! Njega uvijek ima u dovoljnoj količini.

Sjećam se kad sam ja vrlo davno bila na čundru s prijateljima i spavali smo na sjenu. Naravno, znate već kako znam biti nespretna, pa mi se tom prilikom svašta dogodilo. Kao prvo, pala sam iz vlaka ali ispalo je sve ok. Onda sam spavajući na sjenu progutala nekoliko komaraca. Upravo je moje lice pčela odabrala za ubod (malo je boljelo u početku ali brzo je prošlo) itd. Želim time reći da sa mnom nije nikad dosadno hehehe. Moram napomenuti da se na čundr uglavnom putuje vlakovima. Da, lijepa su to vremena bila a drago mi je da i dan-danas Česi rado idu na čundr:


Bazen Svetice

25.06.2017.

Pa ljudi ovo je za ne izdržati! Koje vrućine i sparine! Upravo to me pak dovelo do razmišljanja kud sa sobom. Na more još ne mogu i daleko je, Jarun mi je svakako bliže ali ipak, moram do njega putovati sat vremena i poslije još pješačiti po užarenom suncu. Dakle, jedino rješenje bi moglo biti močiti noge u lavoru ili se doma kupati u kadi.

No, tada mi je lampica zasvijetlila i sjetila sam se bazena na Sveticama. Doduše, znala sam za njega ali nikad me nije baš privlačio jer mi je stalno bilo na umu da je to zatvoreni bazen a to mi se baš nije svidjelo. Ali kad si stjeran u kut, ipak popustiš i prihvatiš neke stvari koje inače ne bi.

Dakle, otišla sam prvi puta na bazen u Sveticama i mogu vam reći da sam bila veoma pozitivno iznenađena. Kao prvo, blizu mi je i što se tiče prijevoza sam sjednem na tramvaj i začas sam tamo. Kao drugo, sve je novo i super funkcionira i što je isto jako važno, jako je jeftin (10 Kn cjelodnevna karta za odrasle a za djecu do 12 g samo 5 Kn). Kao treće; pošto je to zatvoren bazen, ne morate se bojati da će vas sunce spržiti i osim toga, Ima veliki ulaz za van gdje se možete sunčati, popušiti cigaretu i popiti kavu itd. Kao četvrto, ima dva velika bazena. Dubina vode jednog je 2,20 m a drugog 1,40 m. Oba dva bazena su jako velika i voda je veoma čista i temperature su baš kako treba. Uz sve to, ima i jedan manji bazen za djecu, dubina mu je oko pola metra. I malo dalje postoji još jedno osvježavajuće prskalište kako za djecu tako i za odrasle.

Ima još puno lijepih stvari ali u njih se morate sami uvjeriti, ne smijem vam sve napisati, zar ne? Uglavnom, ja od sada budem išla na Svetice skoro svaki dan a ne samo ljeti. Eto vidite, taj tko traži, pronađe. Gradonačelniče Bandić hvala vam! A sad malo slikica:

To je prava ljubav i povezanost!

22.06.2017.



Sređivanje terase

21.06.2017.

Da, trebam više hlada na balkonu. Kad ljeti zapeče sunce postane neizdrživo, ne samo na balkonu već i u stanu jer sam na zapadnoj strani. I samo zamislite, imam tamo klupu ljuljačku, stol i ništa mi ne koristi upravo zbog tog žarkog sunca.

Ali kako stoje stvari, uskoro bi to trebalo biti riješeno. Morski je ponudio pomoć i znajući njega znam da će dobro promisliti i napraviti ono najbolje. Dosjetio se da kupimo tendu koju bi učvrstio gore i sa strane i koja bi se mogla, prema potrebi, podignuti.

Prije sam imala umjesto tende roletne od bambusa koje su bili ok jedno vrijeme ali uskoro su se raspale, pogotovo kad je zapuhnuo jak vjetar. Nadam se da će tenda bolje držati i samim ime i više koristiti. Jer baš bi bilo šteta da tako veliki balkon tj. terasa (3,5 m/1,60 m) ostane neiskorištena, zar ne?

Znam da su neki stanari moje zgrade prije skroz pozatvarali svoje terase u napravili su od njih sobice ili proširili već postojeću sobu. Ok, za to treba puno novaca pa neću niti razmišljati o tome. Osim toga, ako se ne varam, to sada niti ne bi mogla po zakonu.

Dakle, možda već ovaj vikend ali vjerovatnije drugi, Morski i ja, budemo sređivali terasu iako bi bilo pametnije (znajući sebe) da mu baš puno ne pomažem jer bi sve moglo završiti kao u onom crtiću - A je to! Kad bude sve gotovo, slikat ću terasu i objaviti je u postu.

Neću mu platiti ruke već ću mu se odužiti tako da mu ispečem onaj japanski kolač od sira. On ga jako voli pa se vrlo brzo složio i oduševio.


Zračna luka Franjo Tuđman - (za Bandića)

20.06.2017.

Htjela bih napisati par riječi o našem novom aerodromu koji mi djeluje u odnosu na neke druge poznate aerodrome dosta hladno i nekako nedorečeno za razliku od onog predivnog parka starog aerodroma. Možda je u pitanju to što je tek prije par mjeseci otvoren. No, vrijeme će pokazati.

Uglavnom, najviše s čime sam razočarana je to što ispred aerodroma nema ni jednog posađenog cvijetka, sve je samo čisti beton. Breze koje su tek posađene djeluju jadno i osušeno. U ljeti, kad sunce zaprži, nema šanse da sjedneš ispred aerodroma. Postoje neke betonske klupe (nazovimo to tako) bez ikakve zaštite od sunca i oborina tako da je jednostavno nemoguće sjediti na njima. Sve bi djelovalo puno ljepše, čak bi i zrake sunca bile podnošljivije, da ima neka mala fontanica okružena cvijećem. Postoji jedan dio koji je, recimo to tako, u hladu ali bez ikakvih klupica za sjedenje. Dakle, ako se želiš odmoriti ili dočekati nekog ili prijevoz moraš biti spreman na nemilosrdno prženje sunca, bar sada po ljeti.

Sama zgrada aerodroma je već druga priča. Sve je jasno objašnjeno i ne bi trebalo biti nikakvih problema za putnike. Ne znam kako sada, ali kad smo mi bili na dotičnom aerodromu, još nisu postojale "pušionice" što smatram propustom jer, naravno, ima dosta putnika koji bi voljeli prije i nakon leta zapaliti cigaretu. Pogotovo za one koji putuju na daleke destinacije. Osoblje aerodroma je uljudno i dosta stručno. Ono što mi se najviše dopada je to što postoji autobusna linija s Kvatrića koja vozi svakih pola sat do aerodroma za samo 4 Kn. ali opet i na žalost, bez prave zaštite od sunca (na stanici aerodroma). Osim toga sada više ne moraš busom do aviona već tunelima, što je veoma značajno.

Dakle, ovim putem bih željela poručiti Bandiću i ostalim, koji su zaduženi za izgled aerodroma, da posvete više pažnje prostoru ispred aerodroma koji zaista djeluje ogoljeno i hladno iako nas sada sunce prži. Jer putnici aerodroma ne nalaze se samo u glavnoj zgradi već i ispred.



P.S: Ovaj tren (20.6.17. u 17.25 h) sam poslala direktno gradonačelniku Bandiću e-mail u vezi novog aerodroma.

Što su rekli o ljubavi

18.06.2017.

Eto, s Japana se prebacujem na ljubav. Baš me neki dan zanimalo što su poznati ljudi rekli o ljubavi, pa sam za vas izdvojila neke citate koji se meni dopadaju:


Albert Schweitzer - "Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom."

Alexander Smith - "Ljubav nije ništa drugo nego otkrivanje sebe u drugima i užitak u tom prepoznavanju."

André Maurois - "Na početku ljubavi ljubavnici govore o budućnosti. Kad se ljubav približava svom kraju govore o prošlosti."

Benjamin Disraeli - "Svi se rađamo za ljubav. Ona je načelo egzistencije i njezina jedina svrha."

Daphne Rose Kingma - "Budućnost ljubavi jest istinska ljubav - veličanstvena, divna ljubav koja ne nanosi bol, već radost; ljubav koja nije mala, već golema; ljubav koja je više od osobne te postaje duhovna. To je odredište našega putovanja - to je naš istinski cilj."

Goethe - "Ljubav je slatko ropstvo, brak je ropstvo bez slasti."

John Dryden - "Ljubav je najplemenitija slabost uma."

Leonardo da Vinci - "Velika ljubav proizilazi iz velikog saznanja voljene stvari, a ako je malo poznaješ, malo ćeš je, ili je uopće nećeš moći voljeti."

Leonid S. Sukhorukov - "U ljubavi - mi smo pjesnici, u braku - mi smo filozofi."

Michelangelo Buonarroti - "Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi."

Mignon McLaughlin - "U aritmetici ljubavi jedan plus jedan jednako je beskonačnosti, a dva minus jedan jednako je nuli."

Miguel de Cervantes - "Ljubav gleda kroz naočale kroz koje joj se bakar pričinjava zlatom, bijeda bogatstvom, a krmelji biserima."

Oscar Wilde - "Vjerni znaju samo trivijalnu stranu ljubavi; nevjerni znaju njene tragedije."

Pam Brown - "Ljubav je bolest u kojoj je ozdravljenje gubitak."

Stendhal - "Ljubav je izvanredan cvijet, ali treba imati hrabrosti da se ubere na ivici užasnog ponora."

Roger de Bussy-Rabutin - "Ljubav je kao i san - što kasnije dođe, sve se teže budimo"


Koji vam se citat najviše dopada?



Dojmovi iz Japana (7) - jastreb

16.06.2017.

Već sam vas upoznala s onim kad mi je na plaži u Enoshimi jastreb uzeo pecivo. Tada smo mislili da je u pitanju orao međutim kanije smo saznali da se radi o jastrebu. Na vrhu plaže postoji jedna velika ploča s upozorenjem da se ljudi čuvaju jastrebova jer često napadaju i uzimaju hranu, pogotovo s roštilja! I sad dobro čitajte, zamislite uglavnom napadaju žene!


Nakon tog događaja, Morski i ja pokušali smo opet namamiti jastreba da bismo to mogli snimiti. Naravno, glavna žrtva bila sam ja, hehehe. Morski lijepo namjestio fotoaparat i čekao a ja mahala na plaži s pecivom kao neka luđakinja hehehe. Jastrebovi su kružili oko nas, čak su u jednom trenutku bili jako blizu ali sve je bilo uzalud pa smo odustali.


U biti to je bilo jako zanimljiva situacija jer prije nego što mi je jastreb oduzeo pecivo, osjetila sam njegove pandže na lijevom ramenu i uopće ga nisam vidjela koliko se sve brzo odigralo. Bila sam zbunjena jer nisam znala što se događa. Uskoro sam shvatila da nemam pecivo u ruci i još sam bila više zbunjenija. Gledala sam prema nebu i vidjela jastrebove i tada sam shvatila tko je krivac za krađu. Dozivala sam Morskog i pokušavala mu sve objasniti ali on je bio dosta dalje od mene. Kasnije, kad je saznao što se dogodilo, silno je želio da to snimi, međutim već znate kako je to završilo.


Kad smo se vraćali vidjeli smo ono, već spomenuto, upozorenje. Jedva sam čekala da to javim obitelji iako sam unaprijed znala da mi neće vjerovati. Tako je i bilo sve dok ih nisam uvjerila u istinitost moje čudne priče. Prije toga šalili su se na moj račun kao i uvijek, hehehe. Znam da se ponavljam ali čini mi se da ova situacija zaslužila detaljniji opis. Eto, mogu biti, na neki način, ponosna jer je vjerojatno malo ljudi doživjelo ono što sam ja (mislim na bliski susret s jastrebom).


S ovim postom završavam naše dojmove iz Japana. Jasno, vjerojatno će se dogoditi da još ponešto napišem jer sam istinski oduševljena tom zemljom kao i Morski. Već sad planiramo ponovni posjet Japanu za sljedeću godinu.

Hvala što ste dijelili oduševljenje i sreću s nama.

a2

Dojmovi iz Japana (6) - Nara

15.06.2017.

Kaže se da tko nije bio u Nari kao da nije bio u Japanu. Ok, to sam izmislila (hehehe) ali ipak ima u tome nešto istine. Nara se nalazi između Osake i Kyota a ovo sam kopirala s Wikipedije:
"Prema legendarnoj povijesti Kasuga-taisha, mitološki bog Takemikazuchi stigao je u Naru na bijelom jelenu kako bi zaštitio novoizgrađeni glavni grad Heijo-kyo. Od tada se jeleni smatraju nebeskom životinjom koja štiti grad i državu. Pitome srne lutaju gradom, posebno u Nara Parku. Prodavači prodaju "shika sembei" (jeleni keksi) za posjetitelje, tako da se može uživati u hranjenju jelena."

Naši dojmovi: Moram skrušeno priznati da sam očekivala nešto malo više iako je zaista bilo divno. Ali vjerojatno je o uvijek tako. Ono što je popularno zamišljaš veličanstveno i očekuješ puno a stvarnost se ipak donekle razlikuje, isto se odnosi i na obrnutu situaciju. U svakom slučaju imat ćemo predivne uspomene za cijeli život. Zapravo najviše mi se dopalo u Nari japanske karakterističe uličice sa starim kućama. A ponajviše jezero koje je okružno s predivnim zelenilom. Nevjerojatno koliko Japanci štuju prirodu, životinje i svoju davnu povijest. To se jednostavno kod njih vidi na svakom koraku.

Česte su asocijacije kad se spomene Nara - srne. Da, njih zaista ima puno po parkovima i slobodno šeću i daju se maziti i hraniti. Nevjerojatno je koliko su se privikli na ljude.

A pošto slike govore više od riječi sad ću ih i objaviti u obliku vlastite animacije:

Image and video hosting by TinyPic

Dojmovi iz Japana (5)

14.06.2017.

Prije nego što sam prvi put otputovala u Japan s Morskim, pročitala sam na internetu da se ne začudime ako nam netko zaspi na ramenu u metrou. Onda sam imala i prilike da to ugledam i na vlastite oči hehehe. U metrou, uglavnom ljudi spavaju ili tipkaju po mobitelu.



Ovaj put sam doživjela u avionu spavanje na mom ramenu, naravno, Japanac je bio u pitanju. Meni to uopće nije smetalo, više mi je bilo smiješno jer se jedno vrijeme pridružio i Morski. Dakle, na lijevom mi je spavao Morski a na desnom onaj Japanac.


Ono što me najviše začudilo u Japanu slobodno mogu napisati da je to ovo: Još nikada nisam vidjela da bi netko od mlađih prepustio mjesto u metrou, busu itd., nekoj starijoj osobi ili majci s djetetom. To mi se nikako ne uklapa u njihov karakter. Ali začudo, nitko se nikada nije bunio. Dapače, kad smo se htjeli dignuti majci s djetetom, ona je to ljubazno ali odlučno odbila.



Želim vam ukratko ispričati jednu, ne baš ugodnu, situaciju. Kao prvo, morate znati da smo bili u velegradovima te da je njihov metro dosta kompliciran, pogotovo za strance. Morski je preuzeo na sebe zadaču proučiti metro kao i ostali prijevoz u Japanu. Potpuno sam se prepustila njemu što se pokazalo ne baš pametnom odlukom hehehe.Nakon puno ishodanih kilometara sjeli smo na metro i sve se činilo ok. Međutim, kad smo izašli ustanovili smo da smo na pogrešnom mjestu. Morski je svako malo gledao u svoj tablet a ja sam doslovce kipjela od bjesa u sebi jer smo lutali simo tamo bez ikakvog rezultata. Toliko sam bila ljuta da sam htjela uzeti njegov tablet i baciti ga. To je trajalo cca 2 sata. Možete si zamisliti kako smo bili umorni!? Ali na kraju sve je dobro ispalo samo što sam izludjela od umora i bolova u nogama.

Nećete vjerovati ali u Japanu (Kyotu) jeli smo i pizzu. Baš je bila ukusna pa čak bolja od talijanske. Moja je koštala 600 yena a od Morskog je bila malo skuplja, 750 yena.



A sad pak malo slika:

RIKURO - Japanski kolač od sira

12.06.2017.

Mislim da neću pogriješiti ako danas napišem recept za svjetski poznati japanski kolač od sira (Rikuro). On je krhak, ne lijepi se i nije težak kolač i naravno, jako je ukusan. Ponovit ću, nikada do tada nisam probala ukusniji kolač.

Sastojci:
140 g / šećera
6 bjelanjaka
6 žumanjaka
50 g maslaca
250g kremastog sira (ja sam koristila mascarpone)
100 ml svježeg mlijeka
1 žlica limunovog soka
60g brašna
20 g gustina
Limunove kore i malo soli.

Slobodno možete staviti, malo na dno, i neko sušeno voće (grožđice, borovnice itd.) ali i ne morate. Mi smo u Japanu jeli onaj koji je imao pri dnu nekoliko suhih grožđica što nam je jako odgovaralo pa sam i ja stavila.

Ako ste maštoviti, a vjerujem da jeste, možete na temelju ovog recepta napraviti svakakve varijacije, što ću i ja učiniti. Na pr. dodati u smjesu kakao ili čokoladu u prahu, rastopljenu bijelu čokoladu pa i malo promijeniti aromu dodajući smjesi rum umjesto limuna itd. Samo je nebo granica hehehe.

Postupak:
Zagrijati pećnicu na 160 ° C .
Spojiti brašno i gustin zajedno pa dodati malo soli.
Formu za tortu lagano podmažite pa za dno pričvrstite (i strane) papir za pečenje i zamotajte vanjsku stranu s 3-4 sloja aluminijske folije kako biste spriječili prolijevanja vode tijekom pečenja.

1. Rastopiti maslac i mlijeko iznad pare. Kad se smjesa ohladi dodati prosijano brašno, sol, žumanjke, limunov sok, limunove korice, sir i dobro promiješajte.

2. Smiksajte bjelanjke i dodajte šećer u prahu i umutite. Ne miksajte previše snijeg, treba izgledati sjajan.

3. Smjesu od sira dodajte smjesi od bjelanjka i polako sve umiješajte. Ulijte u okruglu formu za torte. Dodirnite vilicom nekoliko puta tako da ne ostanu mjehurići.

4. Stavite kolač na pladanj ispunjen toplom vodom. Pecite kolač u vodenoj kupelji 1 sat 10 minuta ili dok ne postane zlatno smeđi, na 160 ° C .


Nemojte odmah ukloniti vruću tortu iz posude za pečenje jer se može urušiti. Neka se hladi 15 minuta. Dobar vam tek!

Dojmovi iz Japana (4)

11.06.2017.

Jedno 4 dana prije našeg odlaska iz Japana slučajno smo naišli u Dotonboriju (Osaka) na jedan prefini kolač od sira. Obo dvoje volimo sir pa smo ga odmah kupili i polako grickali ispod mosta. Toliko nam je bio ukusan da smo ga uskoro opet otišli kupiti ali ovaj puta dva komada. Ja sam odmah zaključila da bolji kolač, nikad prije, nisam probala. Zapravo mi uopće nije jasno kako stignu sve ispeći jer neprestano su bili redovi ljudi koji su strpljivo čekali na tu slatku i poznatu, u cijelom svijetu, deliciju koja se zove RIKURO. Drugi dan smo ponovo otišli u Dotonbori i naravno kupili 3 komada kolača od sira. Ne moram vam niti naglašavati da smo sve slasno pojeli.

Čim sam se vratila odmah sam potražila izvorni recept za taj kolač pa sam se danas primila posla i spekla ga. Ne volim biti lažno skromna pa ću vam napisati da je izvrsno ispao. Okus, forma sve mi je uspjelo baš kao i Japancima. Samo mi je krivo što ga nije mogao Morski probati ali napravit ću i za njega jer i on ga isto obožava.
Već znate da smo u Osaki bili na najvišem neboderu u Japanu (Abeno Harukas) gdje smo snimili predivne fotke ali i video gdje se vidi kako hodamo po staklenom podu. Nismo se nimalo bojali.




Dok smo se vraćali iz Osake u Tokio na aerodrom, iz Shinkasena smo snimili video gdje se jako dobro vidi Fuji, vulkanska planina visoka 3.776 metara u središnjem dijelu otoka Honshu, ujedno i najviši vrh u Japanu. Baš je izgledao veličanstveno!



Kad sam željela kupiti bluzu u Dotonboriju, prije nego što sam uspjela reagirati, prodavačica mi je navukla jednu prozirnu vreću na glavu. U blizini sam čula smijeh, naravno Morskog, i kljucanje fotoaparata hehehe. Tako da je sve ostalo zabilježeno.
Morski i ja, prisvojili smo u Dotonboriju most ispod kojeg smo često pušili i pili kavu i promatrali sve oko sebe. Jednom takvom prilikom promatrali smo glazbeni koncert mladih Japanki kao i reakcije nekih muškaraca koji su vjerojatno jako obožavali tu glazbu ali još više te mlade raspjevane Japanke.


Japanci k'o Japanci vole robotiku i sve što je vezano uz nju, zar ne? Zato nas nije začudilo već razveselilo kad smo ispred jednog dućana vidjeli jednog slatkog robota.



I na kraju, malo tradicije u parku Ueno (Tokio). Vrijedi preslušati! Ja sam bila oduševljena.

Dojmovi iz Japana (3) Osaka castle

09.06.2017.

Ovaj put smo posjetili Osaka castle pa uz slike i videa malo i podataka o tom predivnom dvorcu.

Gradnja dvorca počela je 1583. g. na mjestu starijeg dvorca koji je razoren 13 godina ranije. Toyotomi Hideyoshi (njegov kip vidjet ćete na slici ispod) namjeravao je da dvorac postane centar novog jedinstvenog Japana pod njegovom vladavinom. U to vrijeme, to je bio najveći dvorac. Kasnije je bio ponovo razaran i građen, a konačno je uništen udarcem groma 1665. g. Konačno je obnovljen 1931. armirano-betonskom konstrukcijom, a najveća je obnova učinjena 1997. g. Čitav je dvorac okružen parkovima na čak 2 kvadratna kilometra. Obilazak parka i zidina moguće je i brodom Gold Wassen. Vožnja traje približno 20 min i košta 1500 y.

VID_20170529_151125

VID_20170529_123922

VID_20170529_125945

Dojmovi iz Japana (2)

08.06.2017.

Kad mi je Morski rekao da bi mogli otići u Hirošimu i tamo s trajektom otploviti na otok Miyajima (službeno - Itsukushima) bila sam presretna. To je maleni otok (svetište) poznat po svojim "plutajućim" toriijskim vratima koja su smještena u moru a oblik se mijenja zbog porasta i pada plime. Prema zapisima, svetište je osnovano u vrijeme carice Suiko u 6. stoljeću. Vjeruje se da je otok posvećen jer je tamo boravio bog.

Za vrijeme vožnje trajektom bila sam uzbuđena poput malog djeteta ali kad sam u daljini vidjela Torii bio je to pravi vrhunac uzbuđenja. Jedva sam čekala da pogledam ta veličanstvena vrata iz bliza.

Evo nekoliko slika:

Dojmovi o Japanu (1)

07.06.2017.

Odlučila sam nastaviti pisati jer to neki blogeri baš istinski zaslužuju a oni ostali (koje neću imenovati) valjda će ponešto svatiti.

Prije nego što smo prvi put (prošle godine) krenuli u Japan svašta smo pročitali na internetu o toj zemlji ovaj put mislim na običaje i društvene norme itd. Međutim moram napisati da se stvarnost dosta razlikuje od svega toga.

Neće vas nitko kuditi ako se budete s partner(om)/icom držali za ruku, pa čak ako se i poljubite. Neće vas kazniti ako budete koju cigaretu popušili na mjestima gdje to nije dozvoljeno ali svakako nemojte bacati čikove, ne zbog Japanaca već zbog sebe. Niti neće biti sramota ako nešto gricnete dok šetate ulicom. Daleko je od istine da je hrana u Japanu skupa. Može biti, svakako, kao i u svakoj drugoj državi ali ako se hranite normalno bez nekih velikih zahtjeva, hrana će vam biti najmanji financijski problem. Isto se odnosi i na smještaj.

Što se tiče prijevoza on je u Japanu skuplja stavka i tu se isplati kupiti JR pass pogotovo na veće udaljenosti. Za metro i bus bit će dovoljno da se vozite preko Pasmo kartice ili kupite trodnevnu turističku karticu. Posebno bih naglasila Pasmo karticu koja će biti jako isplativa ne samo za prijevoz već za ostala plaćanja po dućanima itd. Tako je nama na pr. ostalo od ukupnog budžeta 132 000 yena! Nismo bili nikako gladni, dapače! Niti smo štedjeli na izlete a još manje na poklone. Čak smo u Japanu kupili novi super kofer!

Dakle, ako vam netko kaže da je skupo u Japanu, nemojte to uzeti pod gotovo! To jednostavno nije istina. Aparati s pićima (čaj, kava, pivo, sokovi, voda) su na svakom metru takorekuć. Vrlo su jeftini i osvježavajući.

Sigurno se pitate da li smo imali i neka loša iskustva u Japanu, zar ne? Bila bi laž kad bih rekla - Ne. U Tokiju smo rezervirali hostel gdje se moglo u sobi pušiti i koji je imao terasu s predivnim pogledom na rijeku Sumidu. Međutim, kad smo stigli do tamo, bilo nam je zabranjeno pušiti, ne samo u sobi već u cijelom objektu! Jedino smo mogli pušiti pred hotelom. A što se tiče terase, ona se zaključavala već u 21.00 h! Eto, to smatram velikim propustom od strane vlasnika hostela i kad smo odlazili od tamo, Morski je odbio uzeti njihov poklon i time je dao do znanja koliko smo nezadovoljni njihovom uslugom.

Često se ljudi pitaju kakvi su stvarno Japanci. Prema mom osobnom mišljenju oni često djeluju na prvi pogled hladno i nezainteresirano ali čim im se obratite sve se u trenutku promijeni. Postanu nasmijani, druželjubivi, uslužni itd., jednostavno kao da skinu masku sa svog lica i stave drugu koja je toliko topla da je to teško i opisati. Mnogi misle da se Japanci ne znaju zabavljati ali to je daleko od istine. Druže se i smiju daleko bolje od svih drugih nacija a prijateljstva cijene iznad svega. Ne vole se svađati, sve vole mirno riješiti bez podizanja tonova.

Eto, to bi za sada bilo to. A sad slijede slike:



Malo pomalo o svemu ali u tužnom tonu

05.06.2017.

Kao što smo planirali, vratili smo se iz Japana 4.6.17. oko 13.00 h. Morski je prespavao kod mene i danas navečer se vratio u Rijeku. Ne može se reći da smo sretni i zadovoljni jer za to nemamo niti razloga.

Kao prvo, tužno je bilo otići iz Japana. Kao drugo, svaki dan smo bili zajedno i dijelili predivne trenutke pa nam je rastanak teško pao. Kao treće, let je bio naporan i dug. Dakako, bilo bi sve ljepše i podnošljivije da smo letjeli u Japan a ne odlazili iz njega.

Postoji još jedan razlog zbog čega sam nezadovoljna pa čak i razočarana a to se odnosi na blog tj. mislila sam i vjerovala da će mnogi blogeri s nama dijeliti sreću odlaskom u Japan, međutim, to se nije dogodilo bar ne onoliko koliko sam očekivala (daleko od toga!).

Što me pak dovodi do jednog jedinog zaključka da je zaista mnogim blogerima bitan samo broj komentara. Malo koga je istinski interesiralo direktno javljanje iz Japana pa i same slike. Zbog čega? Jer su znali da im nećemo moći uzvratiti komentare. Zaista razočaravajuće! Kad inače pišem postove, odmah mi se mnogi blogeri javljaju jer znaju da će dobiti od mene komentar a često ne samo jedan. Ako je to tako a je, onda nije ni čudo što sam tako zaključila.

Lijepo sam objasnila prije puta da ću moći samo objaviti nekoliko postova ali da neću moći komentirati, ne samo zbog manjka vremena već zbog nedovoljnih tehničkih mogućnosti za to. Međutim to je malo koga interesiralo. Sve se svodi na broj komentara. Žalosno ali istinito.

Nemojte me pogrešno shvatiti, nisam ja razočarana s brojem komentara već time da prije samog puta u Japan, mnogi su nam poželjeli sreću i pisali kako jedva čekaju da se javimo ali kad smo bili tamo i kad smo se trudili da opišemo naše doživljaje, kako preko nekoliko riječi tako i preko slika, odjednom su mnogi "čestitari" nestali. Pitam se da li je u pitanju obična ljudska zavist ili zaista broj komentara ili čak oboje!

Tako da uopće više nemam želju pisati o doživljajima iz Japana, niti objavljivati slike pa čak ni pisati postove jer to u biti malo koga istinski interesira, jedino je bitan broj komentara a ja ne želim pripadati toj kategoriji.


Dakle do daljnjega vjerojatno neću ništa objavljivati na blogu a kasnije...tko zna?

P.S.: Ako i počnem pisati postove o doživljajima u Japanu, vjerojatno ću zabraniti komentiranje jer teško ću povjerovati da će ih istinski i iskreno netko pročitati.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se