mitske priče i legende
CVIJEĆE
Nije nikakvo čudo što su za cvijeće u prošlosti bila vezana mnoga narodna vjerovanja - radost, ljubav, sreća, razočarenje, ljubomora, zla kob, nesreća... Cvatuće biljke s lukovicom navodno donose smrt ako noću ostanu u sobi; unošenje u kuću cvijeća, koje je procvjetalo mimo sezone nije dobro, predskazuje nesreću; za onog tko na pogrebu pomiriše cvijeće ili vijence, jerovalo se da će izgubit osjećaj mirisa; ako se za vrijeme punog mjeseca dira cvijeće, ono će uvenuti; ostaviti svijeće na krevetu bolesnika – nesreća; bolesnoj osobi pokloniti bijelo cvijeće – predznak smrti; ako sanjate cvijeće - mogla bi vas pogoditi kraća bolest. Ali, postoje i druga narodna vjerovanja:
Ako pacijent iz bolnice kući donese cvijeće – znak da će se vratiti u bolnicu:
Poklanjati bukete cvijeća – sreća;
Pokloniti žuto cvijeće – financijska dobit;
Crveno ili bijelo cvijeće pokloniti bolesnoj osobi – predznak skore smrti;
Podignuti oboreno cvijeće – nesreća;
Uzeti bačeno uvenulo cvijeće i odnijeti kući – nesreća.
Postojao je cijeli niz narodnih vjerovanja o proljetnom cvijecu: ubrati ga u nedjelju ili ponedjeljak označavalo je sreću, pronaći ga u utorak predskazivalo je da će vam dan biti uspješan, ubrati ga u srijedu nagovještavalo je da ćete biti zaprošeni ili ćete zaprositi; naći proljetni cvijet u četvrtak označavao je težak posao s malom zaradom; ubrati proljetni cvijet u petak bio je predznak neočekivane novčane dobiti, a u subotu - neočekivane opasnosti!
Pored ovih vjerovanja, od najstarijih se vremena vjeruje i da pronalazak prvog proljetnog cvijeta može pomoći u otkrivanju inicijala imena ili prezimena budućeg supruga ili supruge. Na primjer, ako pronađete visibabu, jagorčevinu i ljubicu, vaš partner će zasigurno imati slova “V”, “J” ili “LJ” u svom imenu. To nikako ne znači da tim slovima moraju započinjati njihova imena.
Svaki mjesec u godini - vjeruje se - ima svoj sretni cvijet.
tako su sretni cvjetovi siječnja - karanfil i jagorčevina;
veljače - jagorčevina;
ožujka - zelenkada i ljubičica;
travnja - krasuljak;
svibnja - glog i đurđevak;
lipnja - ruža i kukavičnjak;
srpnja - ljiljan;
kolovoza - gladiole i mak;
rujna - biljka sa zvjezdastim cvijetom i ladolež;
listopada - georgina;
studenog - krizantema;
prosinca - drač.
Cvijeće i datumi rođenja
Oni koji se bave astrologijom i koji su uvjerujereni da je ljudska sudbina uveliko određena danom rođenja i konstelacijama zvijezda koja je bila u tom trenutku, dakle, oni koji vjeruju u moći zodijačkih simbola, uvjereni su da i cvijeće može utjecati na ljudsku sudbinu, odnosno njegovu sreću. Štoviše, oni su napravili listu cvijeća koje donosi sreću onima koji su rođeni u pojedinim mjesecima u godini. Evo kako ta lista izgleda:
siječanj: visibaba - ljepota, sreća;
veljača: ljubica - skromnost, čednost;
ožujak: zelenkada - otmjenost, poštenje;
travanj: jagorčevina - zaljubljivost;
svibanj: bijeli ljiljan - slatkoća, čistoća, nevinost;
lipanj: divlja ruža - ljubav, odanost;
srpanj: karanfil - lijepe misli;
kolovoz:bijeli vrijes - sreća;
rujan: krasuljak - bogatstvo, sreća;
listopad: ruzmarin - lijepe misli i uspomene;
studeni:krizantema - istina, vjera;
prosinac: bršljan - povjerenje, vijernost.
Poruke cvijeća
Stotinama godina cvijeće se koristilo za različite plemičke, staleške, klanovske i državne ambleme. “Jezik cvijeća” potječe još iz vremena turskih harema, a posebni riječnici cvijeća iz 19. stoljeća obuhvataju simboliku i značenje gotovo svih vrsta cvijeća na svijetu.
Naravno, zbog ograničenog prostora, mi objavljujemo samo one najpoznatije vrste cvijeća i njihova značenja. Svaki se cvijet može koristiti sam za prenošenje svoje, zasebne poruke, ili se mogu kombinovati i u buketu sa drugim vrstama, čime se postiže “kompletiranje” poruka. Evo kakve poruke - prema vjerovanjima - prenosi pojedini cvijet:
Amarant: besmrtnost, beskrajna ljubav;
Sasa (vrtni): ostavljanje; Vrtni cvijet: dijelim Tvoje osjećaje;
Proljetni cvijet: mladalačka svježina;
Divlji cvijet: prevrtljivost u ljubavi
Livadni cvijet: bolest
Šumski cvijet: beznadežnost;
Cvijet iz žita: nježnost;
Jabukov cvijet: preferencija;
Francuski cvijet: seoska, prirodna ljepot I
indijski cvijet: volim samo sebe;
Španjolski cvijet: senzualnost;
Azaleja: umjerenost;
Petonija: iznenađenje
Maslačak: radost
Karanfil: fascinacija, ženska ljubav;
Karanfil, žuti: preziranje;
Karanfil boje mesa: ženska ljubav;
Karnfil, šareni: odbijanje;
Karanfil, bijeli: talent;
krizantema, crvena: Ja Te volim!
krizantema, bijela: iskrenost;
krizantema, žuta: mala ljubav;
Purpurni cvijet: rezolucija;
Crveni cvijet: ushićenost;
Bijeli cvijet: čistoća, skromnost;
Prošarani cvijet: ljepota;
Rozi cvijet: preferencija;
Divlji šafran: ne odbijaj ništa;
Georgina: zaslužujem Tvoju pažnju!
Krasuljak: nevinost;
Maslačak: ljubavno proročanstvo;
Cvijet “Ne zaboravi me”: istinska ljubav. Ne zaboravi me!
Zdravac: ljubaznost, nježnost;
Vrijes, bijeli: sreća;
Slezovača: plodnost, produktivnost;
Koralni cvijet: boja moje sudbine;
Zumbul: sport, igra;
Zumbul, plavi: konstantnost;
Iris: imam poruku za Tebe!
Iris, žuti: strast;
Jasmin: radosti;
Jasmin, bijeli: dobroćudnost;
Jasmin, žuti: gracioznost i elegancija
Lavanda: nepovjerenje;
Divlji jorgovan: poniženje;
Ljiljan: nevinost;
Ljiljan, bijeli: nevinost i čistoća;
Ljiljan, žuti: neistinitost i obmana;
Ljiljan ljubičasti: povratak sreći;
Lotosov cvijet: daleka ljubav;
Magnolija: ljubav prema prirodi;
Narcis, žuti: prezir;
Mak, crveni: utjeha, ekstravagancija;
Mak, bijeli: spavanje, moja propast;
Jagorčevina: rana mladost;
Jagorčevina, noćna: nestalnost;
Visibabe: utjeha;
Suncokret: biti skupa;
Suncokret, mali: obožavanje;
Suncokret, veliki: ponos;
Tulipan: slava;
Tulipan, crveni: ljubavi;
Tulipan, šareni: prelijepe oči;
Tulipan, žuti: beznadežna ljubav;
Ljubica plava, pitoma: ljubav, povjerenje;
Ljubica, divlja: beskrajna ljubav;
Šeboj, žuti: vijernost.
BILJKE I CVIJEĆE
BONESET
U prošlosti se vjerovalo da se s biljkom boneset (Eupatorium serotinum) mogu tjerati zli duhovi i vještice, pa se preporučala svakom domaćinstvu. U narodnom liječništvu od nje se pravio ljekoviti gorki čaj, koji je blagotvorno djelovao na prehladu i groznicu.
BOR
U zemljama Dalekog istoka bor (Pinus nigra) najčešće simbolizira životnu snagu, nepokolebljivost i besmrtnost, a borove sjemenke, iglice i smola, prema predanjima, predstavljaju hranu taoističkih besmrtnika. Od njih im navodno tijelo postaje tako lagano da mogu poletjeti. Ako se borova smola cijedi niz drvo i pada na zemlju od nje će, vjeruje se, za tisuću godina izrasti čudesna gljiva fu-ling od koje se spravlja eliksir vječne mladosti.
U Kini bor sačinjava trijadu s gljivom i ždralom, ili i s bambusom i šljivom. U umjetnosti se pojavljuje kao simbol životne snage a jednako vaažnu ulogu ima i u ikonografiji Zapada. Zaspati u sjenci bora, vjeruje se, nije dobro, jer u njegovoj sijenci živi nezdrava vlaga. Sanjati borovinu – radost i veselje.
BOROVNICE
Ljekovita svojstva borovnica (Vaccinium myrtillus) poznata su još od najstarijih vremena a za njih su vezana i mnoga zanimljiva narodna vjerovanja. Kažu da nije dobro za Božić jesti borovnice, jer će onome tko ih tada jede navodno donijeti tugu i žalost. Iz istog razloga se ne preporuča držanje cvijeta borovnice u kući. Trudnice koje beru borovnice, vjeruje se da će rodit dijete s brojnim crnim madežima. Ako se borovnice beru u određenim (sretnim) danima, navodno su postajale izvanredna zaštita od želučane boli i vrućice. Sanjati borovnice, nagovještaj bolesti. U narodnoj medicini borovnice se koriste za spravljanje lijekova protiv šećerne i vodene bolesti, te slabosti mokraćnog mjehura. Ženama koje imaju pretjerano obilate menstruacije, preporuča se sok od borovnice. Sasušen i istucan korijen koristi se kao sredstvo za zacijeljenje rana i čireva.
BOSILJAK (bazilika)
Ljekovita biljka koja se upotrebljava i kao začin, odiše prodornim ugodnim mirisom. Simbol čednosti i djevičanstva. Vjeruje se da listovi bosiljka (Acimum basilicum) sadrže magičnu moć i koriste se za pripremanje crvene ljekovite vode. Djevojke su bosiok nosile u njedrima kako bi se čim prije udale. U nekim se krajevima svijeta listovi bosioka koriste za otklanjanje zlih uroka i kao zaštita protiv zlih duhova. Sanjati bosiljak, napredak u radu. U narodnoj medicini koristi se protiv kašlja, bubrežnih bolesti, glavobolje i depresivnih raspoloženja, a čaj od ove biljke koristi se protiv menstrualnih tegoba, te da bi potakao menstruaciju. Sok od lišća koristi se protiv hunjavice i upale ušnog bubnjića.
BRUSNICA
Brusnica (Vaccinium Vitis idaea L.) je ljekovita biljka. Raste na pješčanim, suhim tresetnim terenima, najčešće u crnogoričnoj šumi. Koristi se u narodnoj medicini. Vjeruje se da čaj od brusnice pomaže protiv groznice, gripe i reume, da spriječava mokrenje u krevet, da pospješuje znojenje, čisti mokraćne kanale i mjehur, te otapa pijesak i kamenac u bubregu.
CIKLAMA
Ciklama (Cyclamen europaeum) ublažuje jutarnje glavobolje, tupu glavobolju, migrenu u vrijeme mjesečnice ili glavobolje kod kojih se pojavljuju zvjezdice ispred očiju. Ciklama se koristi i u zelenoj (biljnoj) magiji: njen je korist navodno sastavni dio najmoćnijih ljubavnih napitaka, a ako se koristi kao dodatak vinu, njegova opojnost bit će znatno veća.
CIKORIJA
Listovi cikorije (Cichorium intybus) čiji prženi i samljeveni korijen služi kao dodatak kavi dugo vremena su bili simboli ljubavi i vijernosti. Ovoj su se biljci oduvijek pripisivale magične moći; putnici koji bi njen korijen nosili u džepu svako bi putovanje završili sretno, a vjerovalo se da je uz pomoć cikorije moguće skinuti i najsloženije okove. Lopovi su se mogli otkriti, ako bi okradena osoba prilikom odlaska na spavanje pod glavu stavila njen korijen. Prilikom iskopavanja nije se smijelo cikoriju dodirnuti golom rukom, već se morala koristiti bijela krpa. Ako bi se određenog dana iskopavala jelenovim rogom, cikorija je navodno čovjeka činila nevidljivim. Inače, najčešće se iskopavala srebrnim predmetom, kako bi se zazivalo Sveto trojstvo, a ako se iskopavala ponedjeljkom ili petkom i to za mladog mjeseca, navodno je obezbjeđivala sreću i blagostanje.
CIMET
Cimet nije ništa drugo nego kora stabla cimetovca (Cinammomum zeylanicum), začin koji je donesen s Istoka. Kineska farmakopeja se ne bi mogla ni zamisliti bez ove biljke. Cimet se smatrao sredstvom za jačanje organizma, hranom za besmrtnike i eliksirom vječne mladosti. Prema kineskim predanjima u ishrani ga je koristio Peng Zua, za kojeg se vjerovalo da je živio 888 godina. Od cimeta se navodno spravljalo čudesno vino čija je samo jedna kap davala tijelu boju zlatna. Pomiješan s kornjačinim mozgom cimet navodno dobija magična svojstva, ljudima omogućava da mogu hodati po vodi.
CRNA JOHA
Crna joha (Alnus glutinosa) pripada brezama i raste uz rijeke. Njeni listovi u narodnoj medicini predstavljaju iskušani lijek za liječenje raka dojki, dvanaesnika, jednjaka, lica, pylorusa, gušterače, rektuma, grla, jezika, žutice, groznice, i maternice. Kora zajedno sa korijenom uzima se za liječenje upalnih procesa (angina) i tumora grla. Crna se joha smatra i izvrsnom u čarolijama protiv vještica. Za izvorske vile se vjeruje da štite crnu johu i da se oko nje okupljaju. Tko posjeće drvo crne johe, vjeruje se da će doživjeti nesreću.
CRNI JANTAR
Vjeruje se da crni jantar ima magična i iscjeljujuća svojstva: štiti od munja i gromova, otklanja halucinacije, anulira čarolije i zle čini, liječi razne bolesti, a ako se crni jantar samljeven uzima u piću u stanju je navodno da spriječi djelovanje zmijskog otrova.
CRNI TRN (trnina)
Crni trn (Prunus spinosa) je gusti grm s trnovitim ograncima i sitnim bijelim cvjetićima, koristi se u narodnoj medicini za lijecenje groznice, kožnih osipa i vodene bolesti. Jača želudac i spriječava stvaranje kamenca. Vjeruje se da je crni trn sveto drvo za vile, koje se oko njega okupljaju svakog 11. studenog na dan svoje najznačajnije godišnje svečanosti.
KLEKA (smreka)
Sveto drvo, simbol povjerenja, zaštite i inicijative. Kleka (Juniperus communis) raste kao grm, a češće kao drvo, važi i kao simbol plodnosti. Koristi se u narodnoj medicini: čaj od pretucanih boba jača živce i želudac, čist krv i izbacuje otrovne plinove i loše sokove. Pored toga, tjera na znoj i liječi vodenu i bubrežnu bolest, čisti jetru, istapa kamenje i pjesak iz žuči, bubrega i mokraćnog mjehura, te liječi venerične bolesti. Ako se mladi vršci kleke skuhaju u mlijeku, napitak liječi kostobolju, reumatizam, išijas, skorbut, vodenu bolest, bijeli cvijet, škrofule i živčano rastrojstvo. Od boba kleke se pravi ljekovito vino i osvježavajući napitak izvanredne ljekovitosti i kakvoće.
Kleka je smatrana svetom biljkom i u narodu je postojao običaj da se pred njom skida kapa i klanja. Postoje i druga vjerovanja: ako se mjesto u šumi na kojem rastu gljive dotaklo prutom kleke, očekivalo se da će tamo narasti mnogo gljiva. Kleki su se pripisivala i magične moći – služila je kao zaštita od kuge i ostalih pošasti, a štitila je obiteljska ognjišta i imanja, uključujući i sve domaće životinje, od zlih duhova, čarolija i vještica. U mnogim se krajevima vjerovalo da se ljudi od opčinjenosti mogu zaštiti, ako bi se nakadili dimom od kleke. Bobe kleke su se nosile u amuletima protiv bradavica, epilepsije i grčeva, a drvo i grane za obredna kađenja. Sanjati kleku – dobitak, bogatstvo; brati je – zdravlje i blagostanje.
KORIJANDAR
Jednogodišnja biljka (Coriandrum sativum), služi kao mirodija i za proizvodnju eteričnog ulja za kolonjsku vodu, mirisave sapune i sl. Eterično ulje je u većoj količini otrovno, izaziva neku vrstu opijenosti i duboki san. Čaj od korijandara se u narodnoj medicini koristi za liječenje tromosti crijeva i protiv vjetrova, a samljeveno sjeme za ljubavne napitke. Vjerovalo se da pomaže i olakšava porođaju prvog djeteta ako porodilja za bedro zaveže vrećicu s 11 ili 13 zrna korijandera. I još nešto, u narodu se smatralo vješticom svaka žena koja bi se opirala da pojede kruh začinjen korijandarom.
Mandragora
Mandragora (grč.) je biljka kojoj su kroz stoljeća mnogi narodi pripisivali magična svojstva, a s njome su povezane i brojne legende. Biljka koju su poznavali Egipćani, Židovi i Grci razbuđivala je maštu ljudi poput tajni Atlantide, blaga El Dorada ili Nostradamusova proročanstva. Osušena biljka pronađena je u cvjetnom vijencu Faraona Tut-Anch-Amona. Prilikom suđenja djevici Ivani Orleanskoj jedna od optužbi bila je i ta što su kod nje pronašli ovu biljku.
Upotrebljavali su je stari narodi u medicini, najčešće za uspavljivanje i protiv bolova kao analgetik. Mandragora je otrovna i izaziva halucinogeni učinak, pa je vrlo opasna.
Njena je pradomovina današnji Izrael. Odatle se raširila po Egiptu, Grčkoj i dalje po mediteranskim državama, a na istoku do Himalaje. Kako je ima u mediteranskim zemljama, ima je i u nas, ali se nipošto ne preporučuje samostalan uzgoj.
O neuobičajenim svojstvima, koje pripisuju mandragori, govori i njeno njemačko ime Hexenkraut (čarobnjačko zelje), a njezino englesko ime Mandrake upotrebljava poznati čarobnjak iz stripova američkoga novinara Lea Falka. Biljka ima nesvakidašnji korijen, za koji su karakteristične žute bobice na dugim peteljkama ljudi su ih nazivali Afroditine (grčka boginja ljubavi) ili đavolje jabuke koje izlaze iz prizemne rozete listova. Vrlo joj je razvijen mesnat i debeo korijen, nalik na ljudsko tijelo. Zbog sličnosti korijena s ljudskim tijelom nastalo je vjerovanje da ova biljka ima magične moći. Osušeni korijen bio je i simbol za sreću.
Postoje brojne legende vezane i za način vađenja ove biljke iz zemlje. Theophrastus u 3.st.p.k. je pisao da ljudi koji vade ovu biljku prvo naprave krug u zemlji i odsjeku stablo od korijena gledajući prema istoku. Ostatak korijena vadi se uz izvedbu posebnih magičnih obreda.
Vjerovalo se da je opasno čupati biljku iz zemlje i da je najbolje da to napravi pas koji ćže nakon toga umrijeti. Ljudi su smatrali da biljka vrišti prilikom vađenja i da oni koji čuju taj vrisak umiru.
U domaćoj je medicini korijen mandragore, unatoč velikoj otrovnosti, služio kao lijek za sve vrste bolesti. Bila je poznata i kao afrodizijak u mnogim zemljama.
Toksični sastojci u mandragori slični su onima u većine otrovnih plodova. U osušenu je korijenu oko 0,4 posto alkaloida (prirodna tvar koja sadržava dušik), a od toga hiosciamina, pa skopolamina i atropina. Iako ga nema mnogo, skopolamin je glavni čimbenik djelovanja te droge. Drugim riječima, skopolamin je supstancija koju su špijunske organizacije upotrebljavale za "pranje mozga", jer osobu koja ga primi dovodi u polubudno i omamljeno stanje, u kojemu je vrlo podložna sugestijama.
Prilikom upotrebe ove biljke u magičnim obredima i čarolijama, koristi se usitnjeni prah korijena.
Mandragora officinarum zbog svog opijatnog djelovanja i korjena u obliku ljudskog tijela sa izraženim spolnim organima dobila je magisko i simbolično značenje. Koristila se kao lijek, otrov, afrodizijak, korjen se upotrebljavao u obredima crne magije. Spominje se i u Starom zavjetu, u Egiptu su je miješali sa drugim alkaloidnim biljkama i raznim preparatima sa kojim su se mazali i pili ih. Egipćani su mandragoru smatrali poklonom vrhovnog boga Ra. Prve recepti napisani su na papirusima.
Od korijena su se pravila i figurice koje su se nosile oko vrata za dobro zdravlje, zaštitu od bolesti a žene za neplodnost. Nastalo je vjerovanje da mandragora ima nadprirodne moći iznad čovjekove duše i tijela. Grci su se tom biljkom liječili. Listovima su previjali rane, sa njom su ublažavali bolove, grčeve, reumatske tegobe. Vjerovali su da je odličan lijek protiv depresije ali isto tako su znali da u većim količinama dovodi do ludila. U Grčkoj se i danas odvija tkz. 'ritualna žetva' ove biljke. U Plinijevo vrijeme korištena je diljem Mediterana kao anestetik prilikom operacija. Rimski botaničari su je koristili za miran san tako što bi je stavili ispod kušina. Kleopatra je dodavala u razne ljubavne napitke.
Ta čudesna biljka nadahnula je i Niccolu Machiavelija da je u XV. st. stavi u središte svoje priče. To je biljka koja cvijeta noću samim tim još je mističnija. Plodovi su nazivani Afroditinim jabukama ili jabuke ljubavi. Korijen ima narkotičko djelovanje i da izaziva halucinacije. Za eksperiment su uzeli pola male ožice samljevenog korjena i pomiješali ga sa voćnim sokom. Nakon toga su zapali u lagani trans.
U našim krajevima ovu biljku možemo pronaći oko Konavla.
