Blago stablu, jer mu je život pritajen i siv
29.03.2006., srijeda
Ne volim...
 Ne volim one genetski modificirane ljude koje stalno moraš pridržavati jer im je vrat štapić a glava globus. |
19.03.2006., nedjelja
Iz "Halucinacija"
 vidim, vidim madež i to zato što je svemir madež maligan madež usred nepostojanja i on razgranava svoje krakove - kvazimetastaze, nešto što se zove život - tanku liniju kroz prosječnost - možda mu se pridružim tamo se nitkovi igraju silama i svim što im je na raspolaganju nastoje mijenjati - to im je glavna preokupacija i nadasve se dobro zabavljaju energija se ne troši uzalud tek neznatan dašak odlazi u nepostojanje toliko osjetan koliko i život bez duše kao istisnut zrak iz štakorovih pluća - neosjetan poput želje u trepavici što lebdi nad oceanom poput sile teže na kamenčiću između galaksija tamo se život može rezati, beživotnim noževima koji se blistaju obasjani svim suncima i svakim fotonom što me stvara, moj stric preživio je pad u crnu jamu pretvoren u salamu, i on je poznavao lorda Kelvina prije no što je promijenio ime, poznavao je Williama Thompsona, siromašnog darovitog dječaka, i darovao mu je lovački nož, na njemu je bilo ugravirano: "Isus Nazarećanin Kralj Židovski" i William se igrao nitkova, a danas je moj stric omrznuo na gotovo nula Kelvina, nula malih Williama, negdje u intergalaktičnosti prostora, u crnoj rupi iz koje se izvukao. Svi smo mi elastični dok postojimo, fleksibilni i okretni, a nepostojanje je tako statično pričao mi je stric iz svojih mesnatih usta po povratku, nije se mogao snaći, izgubio je naviku, naučio me je i da je navika sve. Zbog navike mu život nije omrznuo i zato je uplakan otišao na pregled kada je opipao melanom na desnom bedru, svjetlost sunca ga je na to ponukala i besjede nadarenog mladića, budućeg lorda Kelvina, otisnutog u prostoru kao zabilješku nad svim vječnostima. On je ostavio svoj trag, a nije nikada nepostojao kao Lorca koji se toliko bojao smrti, ili Baudelaire njezin krotitelj. Svi su oni sada mrtvi... Vjerojatno nisu ni mislili na smrt dok su umirali. KAKO TO? I gdje mi je nestao stric? |
10.03.2006., petak
Ne Volim.....
|
Ne volim cvijeće ono je samo po sebi lijepo. Ne volim tebe ti sama po sebi si lijepa. Ne volim sebe ne mogu se odvojiti od tebe. Nosim ti cvijeće. |