Blago stablu, jer mu je život pritajen i siv
17.08.2006., četvrtak
Ljudski
|
Sve se može na drugi način. Sve se može na sve načine. Načinjen sam na jedan ili drugi način ali posve vjerujem da sam načinjen na sve načine. |
07.08.2006., ponedjeljak
Večernji Monolog
|
kako je zapisano dana 5. kolovoza 2006. godine Gospodnje Nas će, Damire, sad natuć. . . Volija bi da ti budeš onaj kojemu će izbit sve zube i napravit vazektomiju lubanje. |
09.06.2006., petak
Epigram II
 Zastava na pola koplja i pola koplja, glava na pola vrata i pola vrata. Na to se osjećamo osuđeni. |
20.05.2006., subota
Epigram
|
Tko ti baci život pod stol? Kao kost, i pokloni ti post? |
30.04.2006., nedjelja
Misao
|
U beskonačnom bitku nema slobode, sloboda je moći nepostojati. |
13.04.2006., četvrtak
Hrvatska
|
Izgladnjela koza i tri leoparda, duguljasta kuna, nebo noćnog svoda i crvene pruge, što čine ovaj zbor. Pa pjevaju uglas: zmijolika kuna i koza što bleji, pitomi lavići, poderane pruge i oblačna noć: Otkad je idiotizam postao patriotizam? |
07.04.2006., petak
Početak Potopa - Propaganda Morala
|
I bi Lice..... I bi Lice zavijek isto; ali bi projekcija lica svaki put drugačija u vječnim parovima očiju. Istoća Lica odražava Boga. Čistoća Lica - čovjeka..... |
02.04.2006., nedjelja
Početak Potopa - Prva "Mudrost"
|
Hoćeš li svoju homogenost naći u individualizmu, snažna osobnosti? Ili ćeš se upiti u mase, kolut mediokriteta. Svejedno, želiš biti koncentrična kružnica što okružuje homogenost - prastari toranj ovoga svijeta. Želiš li titrati u svojoj elipsastoj putanji, budi jedinstvena. Želiš li kružiti, ponavljati iste životne krugove iznova i iznova, budi ponovljiva. Smisao je jači i brže izgara u prvome, a slabiji i dugotrajniji u drugome. Jesi li čovjek kvalitete ili kvantitete? Težnja ti je obaput ista - biti Jedno - isto Jedno, dezintegracijom na atome ili integracijom u atom. |
29.03.2006., srijeda
Ne volim...
 Ne volim one genetski modificirane ljude koje stalno moraš pridržavati jer im je vrat štapić a glava globus. |
19.03.2006., nedjelja
Iz "Halucinacija"
 vidim, vidim madež i to zato što je svemir madež maligan madež usred nepostojanja i on razgranava svoje krakove - kvazimetastaze, nešto što se zove život - tanku liniju kroz prosječnost - možda mu se pridružim tamo se nitkovi igraju silama i svim što im je na raspolaganju nastoje mijenjati - to im je glavna preokupacija i nadasve se dobro zabavljaju energija se ne troši uzalud tek neznatan dašak odlazi u nepostojanje toliko osjetan koliko i život bez duše kao istisnut zrak iz štakorovih pluća - neosjetan poput želje u trepavici što lebdi nad oceanom poput sile teže na kamenčiću između galaksija tamo se život može rezati, beživotnim noževima koji se blistaju obasjani svim suncima i svakim fotonom što me stvara, moj stric preživio je pad u crnu jamu pretvoren u salamu, i on je poznavao lorda Kelvina prije no što je promijenio ime, poznavao je Williama Thompsona, siromašnog darovitog dječaka, i darovao mu je lovački nož, na njemu je bilo ugravirano: "Isus Nazarećanin Kralj Židovski" i William se igrao nitkova, a danas je moj stric omrznuo na gotovo nula Kelvina, nula malih Williama, negdje u intergalaktičnosti prostora, u crnoj rupi iz koje se izvukao. Svi smo mi elastični dok postojimo, fleksibilni i okretni, a nepostojanje je tako statično pričao mi je stric iz svojih mesnatih usta po povratku, nije se mogao snaći, izgubio je naviku, naučio me je i da je navika sve. Zbog navike mu život nije omrznuo i zato je uplakan otišao na pregled kada je opipao melanom na desnom bedru, svjetlost sunca ga je na to ponukala i besjede nadarenog mladića, budućeg lorda Kelvina, otisnutog u prostoru kao zabilješku nad svim vječnostima. On je ostavio svoj trag, a nije nikada nepostojao kao Lorca koji se toliko bojao smrti, ili Baudelaire njezin krotitelj. Svi su oni sada mrtvi... Vjerojatno nisu ni mislili na smrt dok su umirali. KAKO TO? I gdje mi je nestao stric? |