jesmoinismo

petak, 08.10.2010.

katarza

ne nisam izgubljena ni tužna ni ozljeđena
izašla sam iz svoje utamničenosti na otvoreno
a svijet se ipak čini kao da mu pripadam

a činilo se da nakon njega neće biti ničeg
da će ovladati pustinja i nepregledna praznina
bez osjeta zanosa i ljepote
a otkrivam da oko mene ima mnogo novih nijansi boja
gledam sebe i vidim bezbrižnost lakoću
kao da sam zaboravila da postoje

unutar tih samosagrađenih zidova
činilo se kako je jedino s njim moguće imati
to važno i novo u sebi
i tako to onda silno želiš zadržati sačuvati
grčevito se držiš za to uvjerenje da je to ono što te čini
novom drugačijom svjesnijom sebe voljenijom samoj sebi

ali vidim da sam to ipak bila samo ja
a ne on koji se činio da je svrha i razlog tomu
on je bio tek mali zamašnjak u stroju koji pokreće nešto moje
dotad jednostavno nije bilo vrijeme da se pokrene

i zato sam sada nekako novija
svjesnija svog trenutka svog značaja svoje prolaznosti

ostavila sam za sobom neostavljivo
zaboravila nezaboravno
odsjekla neodsječivo
i preživjela.


Photobucket


- 15:55 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>