jesmoinismo

četvrtak, 30.09.2010.






pascal bruckner je u svom romanu -ljubav prema bližnjemu- rekao:
mislite da volite nekoga; a zapravo ne volite tu osobu, nego stanje u koje vas ona dovodi i za koje je ona samo izgovor.





Photobucket

- 23:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.09.2010.

poznajemo li uopće sami sebe?
i kad mislimo da poznajemo druge, jednako kao sebe, ne znamo s kime imamo posla.
ni onaj kojeg znamo kao sebe, i stojimo iza njega svojim imenom i likom,
ni onaj drugi, kojem toliko vjerujemo, oboje su možda stranci, koji će jednom govoriti stranim jezikom.
...

toliko stranih riječi, izgovorenih od potpuno nepoznatog glasa, nepoznatog rukopisa,
ne vidim oči ali znam da to nisu one u kojima sam dugo nalazila sve što sam tražila.

riječi su prijetile, ucjenjivale, zahtjevale,
sve što je bilo pretvarale su u sredstvo, u kamen, u pucanj.
željele su izazvati strah, pokornost.
nudile kompromis u zamjenu za moju poslušnost.

i onda je nastupila neka druga ja.
neka pobuna, protest proključali su iz najdubljeg, najskrovitijeg mjesta
na prijetnje odgovorila sam prijetnjom.
jer svi imaju nekog malog sitnog čovječuljka u sebi koji se boji.
svi imaju točku iz koje kreću strahovi, nesigurnosti, loši snovi,
nitko ne voli da ih se u nju takne, osobito takvi kao on.
i stisak je popustio,
zvijer se povukla, umirila. zastala.
počinje govoriti o miru, da se smirim.
al iz mene je još izlazilo, kao kad zmaj svoju vatru izbacuje.

nastala je tišina.
silnik više nije bio silnik, ucjenjivač je izgubio razlog ucjene,
njegove riječi više nisu imale nikakvu moć.

zaboravi me za vjeke vjekova!!
riječi koje su stigle nakon nekoliko dana.

i ja sad dišem mirno,
i vjerujem u zaborav.



Photobucket


- 18:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 18.09.2010.

pod nemilosrdnim kapima kiše
ispod krošnji usred pustog parka
govorila sam govorila sam u spravu
pokoji prolaznik i vrapci bili su svjedoci
govorila sam
šutio je mislila sam otišao je
slušao je ali nije čuo
jer vidimo i čujemo samo ono što se slaže s našim svijetom
našom slikom o sebi i našom verzijom događanja
sve ostalo je napad kritika nerazumijevanje

iz mene je istekla plima riječi istekla sva povrijeđenost
sve misli s kojima sam vodila razgovore borbe nadmetanja

i rekla sam ne zauvijek ne
ispod krošnji u parku ispred prozora
dijelila nas je spuštena roleta
da je znao da sam tako blizu

otišla sam mirna lagana oslobođena
ništa me više neće vratiti k njemu

što god učinio



Photobucket



- 08:29 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 04.09.2010.


"no što je to pakao? što je to raj? sve je to samo ono što nosimo unutra. u vlastitoj kući.
u svakoj sobi može se naći raj i pakao.
iza svakih vrata, ispod svakog prekrivača na bračnom krevetu.
tako je to - mrvičak zla i čovjek čovjek čini pakao.
mrvičak milosrđa, malo velikodušnosti i čovjek čovjeku postaje raj."
amos oz- priča o ljubavi i tmini

...

kao dijete si kojemu oduzimaju igračku i koje je uvjereno da igračke koje poželi
moraju ostati njegove sve dok ih ne potroši i ne odbaci.
ne možeš podnjeti da ti ih se oduzme.

i zato sada topćeš nogama i vrištiš.
zatim više ne podsjećaš na dijete nego na nasilnika koji ne ispušta svoju žrtvu,
na bezobzirnog moćnika koji želi kontrolu i poslušnost.
sada prijetiš i tvoje su riječi otrov koji sipaš i razbacuješ oko sebe.

postajemo li neprijatelji, svako u svojoj busiji dobro utvrđeni?
riječi su tvoje oružje kojima ćeš pucati po nevinima koji s našim ratom ništa nemaju
koji ne znaju ništa.
to kontrolira moju pobunu,
ostavlja me na čistini, ranjivom i izloženom.
u što smo se to pretvorili?

- 15:02 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se