jesmoinismo

subota, 06.02.2010.

" dođeš? "

pomislim na onu silnu količinu misli i osjećaja;
poput krikova izlazili su iz mene
plovili su,
titrali,
isijavali,
širili se u valovima.

pomislim na neprekidnu čežnju koja me obuzimala,
na onu stalnu prisutnost misli,
na odsutnost od svega drugog u meni.

sad moj život ide dalje. vratila sam se tamo od kuda nisam ni otišla,
nitko nije ni primjetio da me nije bilo.
tijelo se dobro prikrivalo, oči me nisu odavale.
umijeće prikrivanja nije teško svladati.

sve te želje, žudnje, osjećaj nedostatka,
sve te naše iluzije, nade i snovi...
naviknemo se na njih, postaju nam oslonci u preživljavanju,
utočišta i skloništa od okrutnosti svijeta i života.
čini se nemoguće živjeti bez tog.

a kad se nešto prelomi u nama,
kad ostanemo sami na čistini svoje izmaštane ljubavi,
možemo postati tako daleki i hladni,
neumoljivi.

moje ne sada zaista znači NE.
moraš to prihvatiti, kažem.



update:
napisano ponovo, po sjećanju. original je bio večeras objavljen, a onda nestao.

- 00:02 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>