jesmoinismo

ponedjeljak, 25.01.2010.

bol

ova me bol lomi nevidljivim klještima
ona mi rastače tkivo kao najjača kiselina
ona se stvori negdje u centru tijela i onda izlije posvuda,
kao bujica preplavi svu mene, onu mene koju nitko ne vidi.

i ovaj put kažem: ovo je stvarno kraj.
ne znam više što mi govore tvoje oči.

a mislila sam da me više neće boljeti
mislila sam da sve mogu podnjeti.
i slušam tvoje riječi koje te brane, opravdavaju
ne vjerujem im više.

odlazim, a bol se prelijeva iz mene
i prekriva ulicu i lica u tramvaju.
i dočekuje me pred vratima stana.
i ogleda se u onima koji ništa ne slute.
dok ih pozdravljam
na mome je licu nacrtan smješak.


Photobucket
- 21:08 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>