jesmoinismo

četvrtak, 17.12.2009.

svjetovi


ponekad osjetim umor.
umorna sam od zbivanja koja se odvijaju u meni.
umorna sam od svojih misaonih tokova, od sveg tog kretanja koje se zbiva unutar mog mozga.
to je jedan poseban, odvojen svijet koji je odraz svega što mi se događa i što se vrti oko mene i mog življenja.
istovremeno, taj svijet kojeg nitko ne vidi ima jak utjecaj na svijet koji je službeno stvaran i legitiman.
i tako se ta dva svijeta bore za svoju prevlast, i ja sam u njihovoj vlasti.
borim se s nekim mislima i želim ih otjerati,
vabim neke misli k sebi i želim da su uvijek tu, samnom.
nostalgična sam za nekima koje su me napustile.

ponekad osjetim umor.
umorna sam od čežnji svojih, boli i patnje, ljubavi i nježnosti, od tjeskobe i krivnje, od svih svojih strahova.
umorna sam često od svih tih osjećaja koji se stvaraju negdje u dubini i sredini moga tijela,
tamo gdje pokazujemo rukom kad govorimo o njima.
mnogi ih je, različiti su, izmjenjuju se i samo me muče i gnjave.
od njih nam se sastoji život i pozadina su i razlog mnogih naših aktivnosti, a ja sam, eto na izmaku snaga boreći se s njima.

i tako, živim u paralelnim svjetovima koji mogu jedno s drugim, dok ja klipšem za njima i posrćem,
bojim se past ću pod njihovom težinom.


- 22:44 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>