jesmoinismo

petak, 27.11.2009.

mrzim samu sebe večeras


čitam opet ouspenskog i razmišljam. koliko istine u ovome:

"Čovjek nema postojano i nepromjenjivo JA. svaka misao, svako raspoloženje, svaka želja, svaki osjećaj
kaže "Ja". .. svake minute, svakog trenutka, čovjek misli i kaže "Ja". I svakog trenutka njegovo Ja je različito.
U ovom trenu bila je to misao, zatim želja, pa osjećaj, pa opet misao i tako redom bez kraja.
Čovjek je mnoštvo. Čovjekovo ime je legija.
Zamjenu tih mnogobrojnih ja, njihovu očiglednu borbu za prevlast kontroliraju slučajni vanjski utjecaji.
Toplina, sunčev sjaj, lijepo vrijeme, odmah pozivaju cijelu jednu grupu Ja. Hladno vrijeme, magla, kiša,
prozivaju drugu grupu Ja, druge asocijacije, osjećanja izazivaju druge radnje. U čovjeku ne postoji ništa
što bi moglo konrolirati ove Ja, uglavnom zbog toga što ih čovjek ne primjećuje ili ih ne zna; on uvijek
živi s posljednjim ja.
I svako to izdvojeno Ja je sposobno da sebe naziva imenom Cjeline, da djeluje u ime Cjeline, da se složi
ili ne složi, da daje obećanja, da donosi odluke sa kojima će se drugo Ja ili Cjelina morati suočiti. To je
objašnjenje zbog čega ljudi tako često donose odluke a tako ih rijetko sprovode."


nakon par sati
update, tako se to kaže?


moje Ja je ovih dana bilo rastočeno, raslojeno i rasjepkano na komadiće i mijenjalo je stanja, prolazilo
kroz vjetar i kišu emocija i bilo bacano, podizano, nošeno kao lišće ujesen.
i evo sad je tu, sjedi u tišini i ni papiru, a ni ekranu ne može povjeriti te obrate koji su se zbivali.
patetika me obuzima, sjedi ovdje samnom i tiho u sebi plače od ganuća nadamnom.
.
- 20:13 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>