jesmoinismo

ponedjeljak, 28.09.2009.

nikad, nitko


nikad nitko dosad nije imao tu moć da u meni izazove toliko raznih, tako intenzivnih i oprečnih emocija,
nikad nitko nije mogao tako upravljati mojim raspoloženjima, duhovnim stanjima, odlukama
i nikad dosad moje čitavo biće nije osjećalo takvu kroničnu glad za nekim.
i tako to traje i čini se da će trajati vječno.
i ne mogu ništa učiniti ni promijeniti.
kad bih se barem mogla s tim pomiriti, a ne ovako, stalno se s tim boriti



Photobucket
dali
- 00:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.09.2009.

rekla sam: nemoj.
nemoj zvati nemoj slati kasne poruke
nemoj sad ništa očekivati od mene.
jer previše je rizika sada
previše napetosti nemira straha.

jer sada nemam tu snagu i kontrolu
i moja maska više ne može skrivati
moje oči lupanje srca
lutanja misli i odsutnost tijela.
sada onaj kome skrivam sebe
treba moju pomoć, moju čvrstinu i posvećenost
sada moram sebe odgoditi i skloniti negdje gdje nema
tog glasa lica riječi i njegova dodira.

trgala sam dijelove tijela, gulila komadiće kože dok sam slagala
riječi kojima ga tjeram od sebe.
rekao je: ok
nije se bunio nije pitao zašto
prebrzo se složio
ah taj nemir strah nesigurnost u nama.

i što će sada biti s nama
to sada kao oblak tamni tmurni nadamnom stoji nepomično
i kao neka čvrsta gruba šaka drži moje srce stisnuto i ne da mu da slobodno lupa.


- 07:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.09.2009.

analiza

veselim se s tobom kad ti dobro ide, kad si zadovoljan sobom.
tmurna sam i jadna kada tvoj glas ima težak prizvuk, obojen tjeskobom ili gorčinom.

kad kod mene nije dobro, kad me ledeni val straha obuzme i kad ne znam što učiniti
bude mi lakše kad pobjegnem u misao o tebi.
...

ne znam zašto već sama pomisao na jedne oči, jedno obično lice i smješak u mom biću stvori toplinu koja
pruža utjehu, stvara osjećaj povratka kući, povratka u djetinjstvo, u sigurnost doma koji negdje postoji i čeka me.

ne znam kako da to nazovem, kuda da to smjestim, to što tako dugo živi tajno u meni.
to je kao mali paralelni svijet koji živi svoj život sa svim onim malim i velikim stvarima, svim svojim dobrim i lošim trenucima.

ne mogu bez tog.

Photobucket
scharf
- 01:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.09.2009.

noćas

Photobucket

oči mi se sklapaju ali nešto me čvrsto drži za budno stanje, otpor snu i želja da iskoristim ove sate mira i tišine.
pokušavam nadvladati svoju pospanost, no svako malo uhvatim se kako spavam, dok su ruke na tastaturi,
u položaju pisanja, a prsti na tipkama. glava se klati malo na jednu, malo na drugu stranu.
utonuti u snove je kao odlazak, bijeg.
izgubimo se, nema nas.
ono što se događa "iza", u snu, dio je unutarnjeg svijeta, onog koji u nama nijemo vlada.
ili je odraz onog vanjskog, sveg onog što se zbiva dok jurimo kroz život? ne znam.
laku noć.
san ipak pobjeđuje.

- 00:38 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.09.2009.

glas


ne vidim ti lice oči ruke
samo tvoj glas
i nestaje gnjeva i nerazumijevanja među nama
moja je pobuna opet ugušena

dovoljan je glas
da se predam prepustim
neka me nosi vuče baca
zvuk tvog glasa

nije više ni važno što govoriš
slušam taj glas po tijelu koži
i unutra ga negdje osjetim
luta miluje lomi razdire

i ti opet, svojim glasom
odlučuješ što će biti s nama
ja opet začarana
ostajem i dalje s tobom

Photobucket

esher
- 08:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.09.2009.


ponekad sam potpuno mirna i čekam.
dobro je malo šutjeti u sebi.
ne pričati sa sobom, ne raspravljati i ne rasčlanjivati svoje i tvoje postupke.
pustiću da teče vrijeme bez traženja, bez želje za događanjima i pričanjima.

zato sad šutim i čekam.
potezi koji nam slijede neka se dogode sami svojim impulsom tijeka stvari.

neću te pitati kako si ni kad dolaziš
neću ti reći što osjećam ni što mislim
kad dođeš zvat ćeš
a ja ću onda kao i uvijek trčati bezglavo s bubnjevima u grudima
preskačući i gazeći sve što mi se nađe na putu.

- 19:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>