ponedjeljak, 15.12.2008. ♥

♥ vou jea

evo mene opet nakon doo...a nitko ni ne čita...ak svratite ostavite komentar...pliz :P

♥ 20:35 ♥ komentari (18) ♥ printvou jea

srijeda, 01.10.2008. ♥

♥ 3. KAMP

''Rea! Rea! Hajde budi se!'' mama me budila tresući me svom silom.
''Hajde požuri!Doručak je na stolu i poslije idemo odmah u kupnju!''
Otišla je do prozora i naglo rastvorila zastore.Na tren sam pomislila da sam oslijepila.
''Nemoj da moram opet dolaziti!'' zaprijetila je prstom i otišla iz sobe.
Nešto sam progunđala jer me naglo probudila.Ne sjećam se ni kada sam sinoć zaspala.Ustala sam iz kreveta i otišla u kupaonicu obaviti jutarnju higijenu.Vratila sam se u sobu i otišla do ormara po stvari.Obukla sam žutu majicu bez rukava i bijele kratke hlačice,a na noge sam obula žute starke.One su kraj Harry Pottera bile moja najveća strast.Imala sam ih više od deset pari tako da sam ih mogla sa svime kombinirati.Jedan od razloga što sma ih imala toliko puno jest moj tata,jer je on direktor neke velike međunarodne tvrtke pa puno putuje i svaki put mi donese pa dva ili tri para novih starki.Mama mu je svaki put prigovarala zbog toga;govorila je da ih moram zaraditi,no kraj njenog uspješnog odvjetničkog posla i tatinog direktorskog,bili smo dosta bogati pa sam uvijek govorila kako i ja nekad mogu nešto dobiti na ''lijepe oči''.
Još jednom sam zijevnula i onakva pospana krenula na doručak.Došla sam u kuhinju i vidjela da je stol postavljen i doručak na njemu.Za stolom su sjedili tata,Rea i susjeda Dragica.
''Ovo ti je ručak za danas jer tko zna kada ćemo se mi vratiti.'' govorila je mama tati okrenuta prema štednjaku.
Susjeda joj je stalno govorila kako bi si mogli zaposliti sluškinju,no mama nije htjela jer je tvrdila da ona sve stigne sve sama.Rea i ja smo također smatrale da bi nam dobro došla sluškinja jer mama katkada zaista nije sve uspijevala sama.Kada sam ušla susjeda je toliko pričala da me nitko nije uspio pozdraviti prije nego što se okomila na mene :
''A vidi si svoje prelijepe kćerkice!Sama kost i koža!Zar im nedaš ništa jesti?!''
Susjeda je inače bila punašna žena,sijede kose i ozbiljna lica.Njezini unuci su isto godište kao i Rea i svi su punašni.
''Hajde Dea požuri malo!'' žurkala me mama ne obazirući se na susjedu koja je i dalje pričala.Uzela sam palačinku i namazala ju čokoladnim namazom.Dok sam ju polako jela,susjeda mi je stalno nešto pričala,a ja sam samo kimala glavom dok mi ništa nije ulazilo u nju.Kraj nas Rea je pričala sa tatom povremeno pogledavajući u mene i smješeći se.Završavala sam prvu palačinku kada mi je mama rekla:
''Idem upaliti auto,ti kada pojedeš tu palačinku dolazi i idemo!''
Danas je bila u zapovijednom raspoloženju.
''Pošto ti ideš,idem i ja.''susjeda je ustala i otišla sa mamom van.
Završila sam sa palačinkom i renula van za njima.
''Ajd bok!''pozdravila sam tatu i Reau i izašla van.

♥ 19:34 ♥ komentari (1) ♥ print3. KAMP

petak, 26.09.2008. ♥

♥ Guess who's (not) back!! :D

ev ljudi i mene natrag...:)
kako se škola vraća tako i ja :P
tak da će valjda uskoro neki novi post....
pa se čitamo uskoro ^^

*stvarnost je okrutna*

♥ 22:31 ♥ komentari (0) ♥ printGuess who's (not) back!! :D

utorak, 17.06.2008. ♥

♥ evo i mene napokon

ev nešto malo što nije dio iz knjige...
tražim malu pomoć vas(malo) ''obožavatelja''...belj

treba mi par stvarčica...

prvo mi treba ime za nešto....
kako znati koje i kako naći?
pa ta stvar/osoba/pojava/dio(uglavnom neću otkriti što) treba imati ime po nekome starome,ajmo reći,junaku(ako je ikako moguće) koji je izdao svog najboljeg prijatelja i to JAKO(eng. big time)...
bilo koja mitologija je dobrodošla(grčka,indijska,feničanska,turka,koja god...) i naravno dolazi u obzir i vaša mašta,ali bih voljela da ipak ima neko značenje...


i opet mi treba još jedno ime....
a osobu koja nekome puno znači i igra važnu ulogu u grupi/organizaciji/ekipi/sl.
MORA biti žensko...
presvijetla,princeza i sl. je već malo isfucano pa također mašta i originalnost i svi izvori su dobro došli!smijeh


treba mi nekoliko ilustracija pa svatko tko super crta(a i ostali) neka mi se jave na mail ceranka007@net.hr za detaljnije informacije o čemu i za opis....


i dobila sam prijedlog da uredim box-eve sa strane...ne znam što da stavim pa eto predložite nešto....




to je sve što mi treba...
naravno,za ove i ostale prijedloge,informacije,želje i sl. javite se na mail gore neveden...


unaprijed zahvaljujem
pozdrav
sretan
xxx

♥ 22:12 ♥ komentari (4) ♥ printevo i mene napokon

petak, 02.05.2008. ♥

♥ dovraga i bestraga sa tim poglavljima :P

e evo ja opet!smijehnadam se da sam vam nedostajala...
par vas govori da imam problema sa gramatikom...hm istina je da nisam na ''ti'' sa njom,al te dijelove prepisujem izravno iz rukopisa u mom rokovniku(u kojem zasad imam 112strparty),tj. nije uređeno niti išta...to je samo početak dok se nisam ''ufurala'' u pisanje...i naravno da prepisujući ovo i čitajuči ostalo malo se predomislim pa koji dio izbacim,prepravim i sl...
uživajte..sretan


''Da?'' čuo se Rein glas sa druge strane vrata.
Polako sam ih otvorila i ušla u sobu.Soba joj je bila čista suprotnost mojoj.Dok je moja bila obojana u crnu boju,njezina je bila u kombinaciji svijetlo ružičaste i bijele boje.U sredini sobe stajao je veliki bijeli krevet sa roznim baldahinom,a u njegovu podnožju je bila vrlo mekana mucasta foteljica.Nasuprot kreveta je bio velikiormar za odjeću sa urezanim lila cvjetićima i sa naljepljenim razinim slikama.Kraj ormara stajao je pisaći stol,vrlo uredan sa svijetiljkom u obliku nekog cvijeta.Na zidovima nisu bili naljepljeni posteri nego slike sa konjima.Rea ih je jednostavno obožavala.Imala je mnogo polica prepunih knjiga i plišanih igračaka.Među naslovima moglo se naći ''teških'' romana i kompliciranih knjiga kao ''Kiklop'',''Zločin i kazna'',''Ana Karenjina'' i ''Ponos i predrasude'',moja najdraža knjiga koju sam joj poklonila,dok su u mojoj sobi uglavnom bili Harry Potteri i knjige sa čudesnim stvarima i sl.Također je imala liniju,a kraj nje se protezao stalak pun klasične glazbe od Mozarta do Dvoraka i sl.Stvarno je vrlo pametna za svoje godine.Sjedila je u onoj mekanoj foteljici i čitala ''Anu Karenjinu'' dok je u pozadini svirao Mozart.
''Ej!'' nasmješila sam se.
''Ej.'' kratko me pogledala i vratila se čitanju knjige.
''Što je bilo?'' upitala sam ju.
''Što?''
''Znam da je nešto bilo.Što se događa?''
Zatvorila je knjigu i ustala da stiša glazbu.Zastala je na tren i okrenula se.
''Znaš'' nije podizala pogled ''ipak mi smeta što si dobila poziv.'' pogledala me je smeđim očima i prekinula prije nego što sam i zaustila.
''Ne želim te spriječiti da odeš niti da sve otkažeš zbog mene.I ja bih zbilja htjela ići.''sjela je na pod okrenuta mi leđima.
''Rea pogledaj me.''rekla sam.
Okrenula se i pogledala me.Oči su joj se zasuzile.
''Sigurno će i tebe zvati.''sjela sam na koljena do nje.''Samo trebaš pričekati još dvije godine.''nasmiješila sam se pokušavajući je razvedriti.Nasmiješila se i ona.
''A što ču ja raditi te dvije godine?''
''Hmmmm...prvo završi školu.Tko zna što će sve biti za dvije godine.''
''Ti ćeš otići!Neće te biti puna dva mjeseca i onda na jesen krećeš tamo u školu.Dok tamo dođem ti ćeš već biti pred kraj školovanja!''
''Otkud ti znaš koliko godina se tamo ide?'' zbunila sam se.
''Pa ne znam.Samo nagađam.'' slegnula je ramenima.
''Možda se školuje više od četiri godine.''
''A možda i manje.''
''Bolje išta nego ništa!Kada ti dođeš tamo u školu naću ću ti dečka,može?''našalila sam se.
''Ne treba to mogu i sama.''nasmiješila se.
Vidjelo se da sam joj podigla raspoloženje.Zagrlila me je i tiho šmrcnula.
''Obećaj mi da ćeš mi često pisati,može?''
''Naravno,ipak si mi ti jedina sestra!''
''Dobro,dobro sad idi.Idi spavati.Ipak sutra ideš u kupovinu i moraš se spakirati.'' zvučala je kao mama.
''Dobro onda kad me tjeraš!Laku noć!''ustala sam i otišla do svoje sobe.Sad je napokon sve bilo u redu.Osjećala sam se kao da sam sve sredila.Obukla sam svoju pidžamu i izvalila se na krevet.Svi današnji događaji su me iscrpili.Ponovno sam se zamislila.Što ću reći Tei?Svjesna sam da bi puno riskirala kada bih joj rekla,no opet nisam joj mogla to ni prešutjeti.Ipak smo najbolje prijateljice,a nije ni ona toliko glupa da ne shvati da me nema cijelo ljeto i da za vrijeme kole neću biti ovdje.Dok sam razmišljala ležeći na krevetu kapci su mi postajali sve teži i teži,a okolina sve tamnije dok nisam napokon zaspala...

eto i to je kraj drugog poglavlja!ruke me bole od pisanjarofl...ma šalim se...sve za vas par koji me redovito čitatewink...samo bih željela da od tih par nastane i više čitaocatuzan...

PREPORUČITE ME NEKOME!!
smijehsmijeh

petak, 21.03.2008. ♥

♥ POGLAVLJE 2.-nastavak(tko zna koji već)

e sad zbilja zaslužujem da me razapnete....kršim obećanja...headbangheadbang....
vidim da više nitko ni ne čita ovo tak da mi sve na isto dođe..cry...


''Zamisli!'' bila sam ushićena. ''Idem u Kamp za zmajeve!Učit ću i živjeti sa zmajevima!''
''Ah da...'' zvučala je tužno.
''Rea što je bilo?'' malčice sam se zabrinula. ''Zar ti smeta što idem?Mogu...''
''Ne smeta mi.Samo ti idi.Ne trebaš ostajati zbog mene.'' kratko me pogledala i tužno se osmjehnula i ušla u svoju sobu.

I ja sam ušla u svoju sobu.Sjela sam i uzela papir i olovku.Nisam znala što da napišem.Ruka mi je drhtala od sreće i uzbuđenja.U glavi mi se motala samo misao da idem u Kamp za zmajeve.Čvrsto sam zažmirila i malo se ispljuskala pokušavajući otjerati tu misao iz glave da mogu normalno napisati pismo.Djelomično sam uspjela.Upalila sam liniju da mi rastjera i ostatak one misli.Nisam znala kako da započnem jer htjela sam da ne ispadnem glupa i neškolovana.Počela sam i nastavak pisma sam napisala bez ikakvih problema.Uzela sam pismo i pročitala ga.Začudo,bila sam zadovoljna na to kako sam ga napisala pa sam ga pročitala još jednom.

Poštovana Agata Jurić!

S radošću javljam da sam nakon dugug razmišljanja i ponekog razgovora odlučila da ću doći u Kamp.Puno vam zahvaljujem na pozivu!


Potpisala sam se na kraju.Uredno sam ga svinula te stavila u kuvertu i adresirala.Sagnula sam se da dohvatim tobru s namjerom da ga stavim u nju da pošaljem sutra.Kada sam ponovno podignula glavu pisma više nije bilo na stolu.Pogledala sam iza stola misleći da je možda palo,no nije ga bilo ni tamo.Pogledala sam oko stola,no nije ga bilo ni tamo.Htjela sam pogledati ispod nereda na stolu i pronašla pismo na stolu.Valjda mi se pričinilo da je nestalo.Ponovno sam provjerila adresu.Iznenadila sam se zato što je pismo bilo adresirano na mene.Izvadila sam pismo i pročitala ga.

Gospođice Dea Aurora!

Puno Vam hvala na vašoj zainteresiranosti i radujemo se vašem dolasku!
Prijevoz i smještaj su vam osigurani i ne trebate brinuti oko toga!U prilogu pisma nalazi se vaša karta i vrijeme i mjesto polaska.Vidimo se uskoro!

Agata Jurić(tajnica ŠZ)


Izvadila sam papir sa vremenom i mjestom polaska.Kretala sam u nedjelju rano ujutrop zato što je nastava počimala u ponedjeljak ujutro.Pomislila sam da je možda izvan zemlje zato što treba putovati jedan dan.Osjećala sam se dobro jer sam sve ovo sredila,no onda sam se sjetila Ree i njezine reakcije.Dvoumila sam se hoću li otići do njezine sobe.Osjećaj sestrinske zabrinutosti je nadvladao te sam ustala i krenula do Reine sobe.Pokucala sam.


eto za sada...nadam se da je dosta i opet spominjem da mi je jaaaaako žao što sam zapostavila sve ovo...malo sam promijenila i box-eve i možda ih još kasnije promijenim paralelno sa događanjima u knjizi...
i moram napomenuti da će neki djelovi najvjerojatnije biti izmijenjeni ili izbačeni a nešto će biti nadodano,no izvještavat ću vas o tome...i još isto moram napomenuti da je ovaj dio prije dolaska u kamp malo dosadan,ali ovaj drugi je puno bolji(barem meni)...nadam se da će te i dalje čitati!!

subota, 22.12.2007. ♥

♥ žao mi je ppipls

ev me ljudi...
jako mi je žao zbog izbivanja komp mi je bio na popravku...
potrudim se da to ubrzo nadoknadim...

kiz..

♥ 23:43 ♥ komentari (2) ♥ printžao mi je ppipls

četvrtak, 08.11.2007. ♥

♥ POZIV-6.dio

arrgh ubit ću sama sebe....
znam da je prošlo duuuuuuugo vremena i da sam obećala da ću pisati češće...
al ne stignem ni pisati uopće...
grrr....
nadam se da se ne ljutite jako...
cry


- A što je bilo sa djedovim roditeljima? - upita Rea
- Otkada je vaš djed,moj tata,krenuo u školu oni su se posvađali i nikada se više nisu čuli -
- Kako to da ne spominješ zmajeve svoje bake i djeda? - opet ja.
- Govorili su mi da su oni stariji te da se odmaraju,no kasnije ih više nikada nisu spomenuli. -
- Čekajte,čekajte.. - napokon se i tata ubacio. - Jesam li ja to dobro čuo?Ili mi se pak pričinilo da vi možda pričate o ZMAJEVIMA?! - bio je zbunjen,no po izrazima naših lica shvatio je da je dobro čuo.
- Možete mi objasniti sve od početka,meni ništa nije jasno? - u glasu mu se čuo ton zapovijedi.
- Ovako - sad nas je sve Rea preduhitrila. -Dea je pozvana u Kamp za zmajeve,kako tebe nije bilo kod kuće,upitala je mamu što je to.Nato se mama rasplakala,pa je Dea shvatila da ona zna nešto o tome i zamolila ju da joj kaže,no mama je rekla kasnije.Tako smo mi sada došle i mama nam je sve ovo ispričala. - sve je ovo rekla u jednom dahu i naposlijetku smireno dodala - Tako sam bar ja shvatila. - zadovoljna samom sobom nasmiješila se.

I ja sam se nasmiješila jer je izgledala kao da je otkrila najveću svijetsku tajnu.No tata se nije smiješio nego je nastavio.

- A što je to zapravo Kamp za zmajeve? -
- Pa neka vrsta kampa očito. - rekla sam.
- Ja sam ozbiljan. -
- I ja također. -
- I što se tamo radi? -
- Pa valjda nešto sa zmajevima. -
- Dea,ozbiljno ne šalim se. -
- Ni ja. -
- Zar se tamo radi sa PRAVIM zmajevima? -
- Naravno. - odgovori mu mama.
- Pa zar oni nikome ne naude? -
- Ne.Ja sam 7 godina provodila cijele dane s njima. -
- Zašto mi to onda nikada nisi spomenula? -
- Što sam ti trebala reči?'Hej dragi ja sam odrasla sa zmajevima.'? -
- Da,nego što?? -
- Pa nisam smjela.Kao prvo,ne bi se htio vjenčati sa mnom,a kao drugo,što bi bilo da sam ti rekla,a ti sve to rastrubio i tada bi se sve o tome saznalo?Nisam smjela riskirati. -
- Mogla si mi reči,ne bih te smatrao luđakinjom ako si to mislila.Niti bi to nekome rekao da si me upozorila! - pobunio se tata.
- Ovaj - ubacila sam se prije nego što je mama uspjela izreči ono što je mislila - smijem li ja ići tamo ili ne? -

Rea je bila na rubu.Svim silama se trudila da ne prasne u smijeh.Stvarno su izgledali smiješno.

- Pa to sve ovosi o tebi. - smireno mi je rekla mama iako joj se po očima vidjelo da želi da kažem da ne želim ići.
- Pa...ovaj...ja bih stvarno željela ići... -
- A kada to počinje? - upitao je tata.
- U ponedjeljak. -
- Već?!Kako to tako kasno jave?A gdje je to?Kako ćeš... -
- Sve će mi biti organizirano u onom trenutku kada potvrdim svoj dolazak. - morala sam ga prekinuti. - Onda mogu li ići? -
- Već sam ti rekla sa sve ovisi o tebi. - rekla je mama.
- A što se mene tiče možeš ići ako ćeš se vratiti živa i zdrava! - dodao je tata.
- Dobro,može!Puno vam hvala! -

Skočila sam sa stolice i oboje ih zagrlila i poljubila.Bila sam toliko sretna da sam htjela sve ovo svima objaviti no bila sam svjesna da to ne smijem učiniti.Ustala je i Rea.Kao da je bila razočarana.

- Hajde Rea,idemo gore! - uhvatila sam ju za ruku. - Laku noć!-
- Sutra idemo u kupovinu!I ne zaboravi potvrditi svoj dolazak! - viknula mi je mama prije nego sam zatvorila vrata.

Toliko sam bila sretna da sam zagrlila i Reau.Otišle smo uz stepenice do naših soba.Cijelim putem je šutila.


eto to je to zasad....
ako uskoro ne budem opet nešto objavila slobodno me objesite za vrbu....
može i naglavačke ako treba...
smijeh
oprostite na greškama....

kiss svima!!

♥ 20:00 ♥ komentari (6) ♥ printPOZIV-6.dio

ponedjeljak, 27.08.2007. ♥

♥ POZIV-5.dio

Hej ljudi evo mene!!!
Malo sam se ulijenila....prazinci i to....

Valjda me razumijete!smijeh

Pa eto da nastavim sa pričom...
Nadam se da čitate!thumbup




- Ali rekla si... - ubacio se tata.

Rea ga je ''ošinula'' pogledom te je on shvatio da smo mama i ja ovdje glavni govornici te da su on i Rea samo slušatelji.

- Da,rekla sam da je imala tešku bolest te da je od nje umrla.No nije.Kao što znate,rodila me je vrlo mlada.Imala je 20 kada me je rodila.Otac mi je tada imao 24 godine.Oboje su bili vrlo poznati u tome svijetu.Naime ona je bila Čuvarica. -
- Tko?! - izletjelo mi je - A što ili tko su Čuvarice? -
- Iskreno,ne znam.Nikada mi nije hjela reči.Niti je uspjela.Ubili su je kada sam imala samo 7 godina.Sjećam kako me je učila svim tim stvarima i magijom i kako sam se uvijek igrala njezinim zmajem. -
- Molim..št..ČIME? - zagrcnio se tata.

Sve tri smo ga pogledale no on je zurio samo u mamu.Izgledala je kao da se osjeća mnogo lakše nakon što je sve ovo nekomu povjerila.Na licu je imala blagi osmjeh i oči su joj se caklile,no nije plakala.

- Imala je lijepog zelenog zmajića.Koliko se ja sjećam,mogao se stapati sa okolinom pa sam se snjime neprestano igrala skrivača. -
- A što je bilo sa djedom,odnosno tvojim tatom? - shvatila sam da ga nije spominjala.
- On...on je nestao one noći kada mi je majka bila ubijena.Sjećam se kao da je bilo jučer.Te noći sam spavala u krevetu kada je on došao i probudio me.Bilo je očito da mu se nešto dogodilo.Imao je mnogo posjekotina po licu i odjeća mu je bila prljava i izderana.Lice mu je bilo mokro,a oči otečene od suza.Bio je presretan no i u isto vrijeme i tužan.Probudio me i sa nekakvim smiješkom na licu poljubio u lice i rekao :''Budi sretna!Tvoja majka je noćas spasila tebe i cijeli svijet!'',tada me je zagrilo,tiho rekao ''Volim te najviše na svijetu,a i tvoja mama te voljela više nego išta!Jednog dana ćeš me razumijeti!'' i otišao.Kako sam bila mala,nisam ga shvatila u potpunosti nego sam ponovno legla u krevet i zaspala.Nikada ga više nisam vidjela od te noći. -
- A što se dogodilo sutradan? - preduhitrila me Rea.
- Sutradan je došla baka i probudila me.Lice joj je bilo svo izmučeno od tuge,no ipak me probudila sa smiješkom,usiljenim,no ipak...pomogla mi je da se odjenem te me odvela do kuhinje.Napravila mi je doručak i pričekala da ga pojedem.Šutjela je cijelo vrijeme i to mi je bilo čudno zato što se uvijek šalila i uvijek je pričala sa mnom,no taj dan je samo šutjela.Upitala sam ju gdje je djedi rekla mi je da nije mogao doći jer mora nešto obaviti.Kada sam pojela doručak,rekla mi je :''Marija moram ti nešto reći.''.Bila je ozbiljna.Samo sam ju gledala jer sam shvatila da je nešto ozbiljno.Rekla mi je:''Tvoja majka...ona...'' zastala je i udahnula.Tada je nastavila :''Marija,ubili su ti majku.''.Tada je počela plakati.Dalje se ne sjećam što je taj dan bilo. -

Nisam znala što da kažem.Uslijedila je kratka šutnja.Sat je kratko odzvonio oznaćavajući 20 sati.To nas je sve prenulo.

- A što je bilo sa djedovim zmajem? - tiho sam upitala.
- Moj tata nije imao zmaja.Njegovi roditelji,niti njegovi preci,nisu imali nikakve veze sa tim svijetom,tako da on nije imao tu sposobnost da kontrolira svoga zmaja. -
- Pa kako je onda on završio sa bakom i bio poznat kada mu roditelji nisu imalo pojma o tome? - brzo je pokopčala Rea.
- Nije ni meni jasno.Jednostavno se rodio s tim darom.Njegovi roditelji nisu mu dali da ode u školu... -
- Školu?! - glasnosam upitala. - Zar postoji i škola?! -
- Da,baka mi je često pričalao tome,naravno dok je moja majka bila još živa.No nakon mamine smrti jednostavno su me odbijali nastaviti učiti svemu tome.Nisu me pustili ni u tu školu.-
- Zašto?- ponovno sam zapitala.
- Vjerojatno nisu htjeli da se to i meni dogodi.Oni su me uzeli i dalje odgajali.Išla sam u običnu osnovnu i srednju te na pravni fakultet.Uspjela sam sve vezano za taj svijet zaboraviti.Osim ovoga.Eto,ipak sam se sretno udala,posao kao odvjetnica imam i to mi je dosta. -

Eto to je za danas dosta.
Nadam se da ću u budućnosti češće pisati postove.
I da ćete me čitati i preporučiti nekome.
Hehe...
kiss

♥ 22:13 ♥ komentari (37) ♥ printPOZIV-5.dio

petak, 20.07.2007. ♥

♥ POZIV-4.dio

- Ali.. - zaustila je Rea podigavši pogled sa knjige.
- Ne.Želim znati o čemu se radi. - bila sam odlučna. - Ne želim da mi prešuti to.Želm to saznati koliko god to bila loša uspomena.Želim isprobati nešto novo,otići u taj kamp,ne želim da se kasnije kajem zbog toga. -

Ustala sam.Rea je otvarala i zatvarala usta želeći nešto reći ali joj nije uspijevalo.
Bila je zatečena.Došla sam do vrata i uhvatila bravu.Nakon što sam se smirila,sada je opet u meni kolalo uzbuđenje i strah.Udahnula sam i spustila bravu.

- Čekaj! - ustala je i Rea. -Želim i ja to čuti. -
- Ali... - zbunila sam se.
- I ja želim znati o čemu se radi. - bila je odlučna.

U meni je bio totalni kaos.Toliko osjećaja je bilo u meni.Nikada nisam znala da se netko može tako osjećati.Stajala sam tako nekoliko trenutaka,totalno zbunjena.Tada sam se okrenula i krenula kroz vrata niz stepenice.Rea me pratila u stopu.Došle smo do zatvorenih vrata kuhinje i pogledale se.

- Idemo? - upitala sam ju.
- Idemo. - kimnula je glavom.

Uletjele smo u kuhinju i u glas rekle:

- Želimo znati! -

Tatu smo prekinule usred večere.Jeo je juhu i ruka sa žlicom mu je bila na pola puta od otvorenih usta.Mama je podgrijavala ostatak ručka,no u trenutku kada smo uletile okrenula se prema nama i pomalo problijedjela.Tata je toliko bio zatečen našim reakcijama tako da niti je spustio ruku niti je zatvorio usta.Gledao je nas pa mamu.I tako naizmjence.Mama je izgledala kao da sama sebi želidokazati da je ov samo san.Okrenula se i ugasila štednjak.

- Dobro sjednite. - glas joj je podrhtavao.

Sjele smo.U meni se ništa nije promijenilo,još je bio potpuni kaos.Tata je još uvijek imao otvorena usta i ruku koja je bila na pola puta do njih.Izgledao je zbunjeno.Očito je bio jako zatečen.Sjele smo nasuprot nje tako da smo bile lice u lice.

- Nadala sam se da ovaj dan nikada neće doći... - udahnula je.

Slučajno je pogledala u tatu.Smela se.

- Hm...dragi? -
- Ha? - zbunjeno je odgovorio.
- Možeš spustiti žlicu. - rekla mu je sa usiljenim smiješkom i dozom zabrinutosti i straha u licu.
- Oh,da... - odložio je žlicu planirajući nastaviti jesti,no nije uspio.Previše ga je zanimalo ono što će ubrzo čuti.

Rea se tiho zahihotala,no ubrzo je prestala zato što je u prostoriji vladala napeta tišina.Nisam se uspjela nasmijati jer mi je srce lupalo kao ludo pod pritiskom uzbuđenja i žarkog isčekivanja.Imala sam osjećaj da ću puknuti od tolike napetosti.

- Sjećaš li se svoje bake,moje mame? - započela je.
- Ne.Samo sa slika.Rekla si da je umrla mlada. - odgovorila sam joj.
- Znaš li možda kako? - bila je smirena.Vidjelo se da je prihvatila da je ovo stvarno i da mora sve reći.
- Ne. - svi oni osjećaji kao da su odjednom nestali.Upijala sam svaku njezinu riječ.
- Ubili su ju. -

♥ 17:56 ♥ komentari (4) ♥ printPOZIV-4.dio

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se