|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj mail je: studentica_21@net.hr
ako ste ikada bili izigrani od strane državnih organa, vlasti, raznih institucija svih spektara sigurno ste si postavili pitanje u kakvoj mi to jebenoj državi živimo. dok su izbori svi nam obećavaju brda i doline, nebi li izmuzli i posljednji glasčić za sebe...pohlepno i krajnje neodgovorno i bezobrazno...
kod nas je opće poznato da ako se hoćeš zaposliti moraš imati vezu i to prejebenu koja će te ubaciti na određeno radno mjesto...a šta s onim ljudima koji nemaju veze, koji završe fakultet, sto mogućih tečaja, osposobljavanja, prekvalifikacija, sto sranja...ulože masu novca u svoje obrazovanje, pola života na to potroše i onda trunu na birou...
biro ko biro institucija ili ti posrednik pri pronalasku ili u pronalasku posla- niš koristi... samo te magarče i provociraju da dolaziš mjesečno ovjeravat karton, grupna, individualna informiranja, pitam se čemu sve to kad dobro znamo kakva nam je država... korumpirana i sjebana totala...
nismo europi ni do koljena!!!!
neznam šta se događa al sve me nekako krenulo...na instrukcijama sve ok, dečko dobio posao, uskoro ćemo registrirat auto,uf jedva čekam ubija me kad nemogu nikud izvan broda...
došao je i vikend, napokon...sve je nekako u najboljem redu
...da nepovjeruješ...nema nikakvog pritiska, ma čudo neviđeno...odavno se nisam tako osjećala...
sad jedan vikend mi dolazi sestrična iz ljubljane pa idemo malo zapit... nismo dugo...
uf kad se nas dvije združimo bit će
....pala sam ispod šanka, napila sam se ko majka...
bila sam malo u šopingu, kupila si jaknicu i neki kao kaputić...ostalo što sam tražila nisam našla jer u brodu je čudo što sam i ovo našla...ili nema broja ili su babski krojevi...
baš čitam početak ovog čudnog posta i kužim laganini kako mi ni naslov a ni rečenice u ovom postu nemaju baš veze jedna s drugom....
al nema veze...bitno je da je vikend i da je sve ok...
yeeeeeeeeeeeeeeeessssss!!!! iz trećeg pokušaja al eto, ne kažu uzalud 3. sreća....položila sa i predzadnji ispit...da da, sviranje...i to 3 dobila...ma carica...još jedan i diplomski...a onda derneka kakav svijet nije vidio...
uglavnom idem opet na instrukcije, trgam se i mučim s notama, ali vrijedi za to zadovoljstvo i olakšanje kad prođeš...eto šta drugo reći osim da živim za taj dan kad ću obranit diplomski i napokon se riješit knjižurina i štrebancije....
nemam baš vremena za dubokoumne i predugačke postove uglavnom tati je bolje i to puno...nadamo se da će sljedeći tjedan kući..
kao što znamo počela je nova sezona big brothera...s dvojicom brođi....
meni samim time i zanimljivija još vekija znam pa je još zanimljivije...
ništa zasad su ok...rekoh zasad...a ko zna kad počnu spletkarit šta će bit...
uglavnom VEKI DRŽ SE...je da je red da žena osvoji milju, al nek još ovu godinu pobjedi veki pa nek sljedeće sezone milju uzme žena heheeh
šok sobu sam viđala samo na tv-u i ti mi kadrovi baš nisu dobro sjedali na želudac...
ovih dana tata mi je operiran, ugrađivao premosnice jer su mu se ispreplele žilice oko srca, pa sam danas išla u posjetu...
prvo sam čekala u nekom ogromnom hodniku koji je jezivo izgledao, ogromna zelena vrata, zeleni zidovi grrrrrrrrrr naježim se kad se sjetim...
čekali smo jedno 2 sata, kad je napokon izašla sestra po nas uvela nas je u neku sobicu u kojoj nas je obukla u one kute, stavila nam kape, masku, i povez preko cipela...
nakon toga slijedilo je pranje i dezinficiranje ruku....koma,kad sam to vidla prestravila sam se mislila sam odustat, ali ipak kad sam došla već u posjetu da i u đem da vidim tatu...
kad sam ušla noge su mi se odsjekle...svi priključeni na sto aparata, čuje se ono bibikanje ma nešto najstrašnije što sam ikad vidjela,sve krvavo svi imaju maske preko kojih dišu štrašno...
od tih svih silnih ljekova i šta ja znam čega tolko se osjeti u toj prostoriji...
tako mi se zavrtilo u glavi da sam mislila da ću umrijet od slabosti...
sestra me izvela van i dala mi času vode, malo sam sjela i bilo mi je malkoc bolje, al ništa značajno,
još uvijek mi ta zgrožavajuća slika u očima...
i jedva čekam kad će tata izaći iz šok sobe
jučer sam bila u zagrebu, cjeli dan je padala kiša...prijavila sam ispit...i tako vidjela gospođicu VAŽNU na faksu...da da riječ je o mojoj bivšoj naj frendici... sva je važna i izmarkirana...ko plakat za neki važni šoping centar al dobro nije to važno...
naime došla sam doma i morala sam ić do dm-a da kupim šampon i neke stvarčice od šminke koje su mi ponestale a trebaju mi...i tako ja krenula- imala sam kišobran al tolko je ljevalo i puhalo da sam do gaća pokisla...s mene se cjedilo... kad sam došla doma došo mi je dečko koji je također do gaća pokiso i onda smo se sušili fenom za kosu...
uf što je jebeno kad autu istekne registracija a para za drugu se još nema...
