Poveznice
Blog.hr

Solus Catholicus
Pavle Primorac, duša katolička, velečasni

Naš Hans
Ivan Merz, čovjek-katolik, genijalac katoličke misli

Utemeljitelj Djela Božjeg
Svetac svakodnevice

Dnevna štampa:
Donosi vijesti
Ubili ga! Svaka neovisnost se plaća.
Glas Slavonije, ali i Baranje
Čitajmo na večer
Čitajmo u jutro

Svu svoju mladost, nisam tebi ja dal:
Bivša Croatija
Mamić United

Kukci:
Buba Mara Komunjara

Štrumpf!

30.01.2015., petak

Pruska čizma zemlju ruje



Nogomet je veliki bizis. Nema tu mjesta za ljubav i neke tradicionalne vrijednosti, al' i na tom području treba se boriti za sebe i svoje. Neki to čine kao invidualci, neki kao personalizirane osobe, a neki pak kao kolektiv kakav je GNK koji je moj predmet zanimanja mnogih tekstova, a ne samog ovoga. Ako uzmemo GNK Dinamo kao predmet zanimanja, onda možemo napisati kraći osvrt na nedavni intervju glavnog i izvršnog čovjeka i najvećeg dinamovca među nama Zdravka Mamića. Najosporavaniji dinamovac u klupskoj povijesti. Više je razloga za to, a na ovom blogu oni su sa raznih strana opisivani.

Umro je Kemal, onaj što pjeva da smo: „Mi smo Dinamo“. Eh, kako dani idu, a godine prolaze, sve će taj naš GNK Dinamo biti pak naš. Ako se krene s ovom privatizacijom postani realna šansa, da uslijed promjena poslovnih politika novog vlasnik, taj klub ode u gubitak i da nestane kao pravni i svaka druga činjenica. Ovaj model kao udruga građana dobro funkcionira, ali huliganski i balkanski mentalitet rulje nikako da nekome drugome prizna i „oprosti“ uspjeh. Izraz 'oprosti' stavljen je u navodnike, jer se nema što opraštatati ako je netko drugi uspješan. Puno je laži, poluistina i zavisiti rečeno kontra našeg Dinama, ali ni jedna akcija kontra strane nije bila uspješna. Čak se i cijela državna vlast urotila kontra Dinama i htjela ga maknuti političkim putem, al' on-Zdravkec se nije dao, a time i naš Dinamo.

Zdravkec govori da je privatizacija nužna zbog nemilosrdnog nogometnog tržišta, te postoji opasnost da naš GNK ostane bez prihoda i time pak dovode svoje poslovanje i opstojnost u opasnost. Naime, nema svježeg kapitala. Jedna, dvije loše sezone bez LP, bez dinamovca u repki, te evo odmah slaba prodaja sa nižim cijenama transfera, te sve manje računa za tekuće poslovanje i eto, ga, razbu vraga. Nadalje, stalno nas pritišću da novac ide u privatne džepove, te da se neki bogate na račun Dinama. Svi sve znaju, imaju saznanja, ali nitko nema niti podaje pravno dokazive stvari. Čudna je ta situacija. Stvar javnog lična. Najlakše je optužiti nekoga za sve nedaće, zazivati njegovu glavu, te onda tvrdeći da će njegovim odlaskom biti sve riješeno. Mnogo već puta viđeno u povijesti sa rezultatima zločina koji su na obje strane završavale u „morima krvi“. Netko zbog svojeg sitnog interesa hoće srušiti Zdravka, da bi mogao u novoj konstelaciji snaga biti recimo skladištar u Dinama, a drugi pak da kosi travu. Naime, vrlo je zanimljivo kako ti i takvi huligani zamišljaju svoj svijet, ne samo navijački, gdje oni tobože, zato što drukaju na tribini time imaju ne znam koja prava da vode klub. To bi htjeli ti sa tim svojim narodnjačkim klubovima, gdje ne bi više mamićeva vladajuća kasta vodila glavnu riječ, nego jedna frakcija huligana, koja bi pak kada bi se kojim slučajem dočepala vlasti u klubu, uspostavila svoju huligansku vladajuću kastu. I što onda imamo? I što bi smo s dobili sa tim? Ruši jedan jaram, da bih uspostavio drugi. Eh, ne ide to baš tako drugovi.

Sada će lijepo ići privatizacija u kojoj se neće ništa pitati navijači, jer kako sam već pisao i kako je mogao pažljivi, te poštovani čitatelj ovog bloga zaključiti, navijači ne vode glavnu riječ i nemaju nikakvu ulogu u biranju politike klub iz jednostavnog razloga, što oni nikako ne participiraju u financijskoj bilanci kluba, a zna se da onaj koji financira i da komandira. Što bi ti huligani i ulica htjeli? Oni da troše i podvode kurve, a netko drug da plaća. Ne ide to tako, braćo! Svatko plaća svoje kurve. Ako baš žele biti neki faktor, neki bitan kojeg se pita oko sadašnjosti i budućnosti kluba(a u dinamovom slučaju i o prošlosti....) sada će moći svi navijači na određeni način financijskim putem biti netko i nešto u skladu sa svojim mogućnostima. Jerbo, zašto ljudima davati previše vlasti kao teret koji ne mogu nositi? Sada ćemo vidjeti gdje su svi ti glasni huškači rušenja Zdravkeca koji, eto znaju bolje voditi klub od njega, a ne mogu ni futsal klub voditi kako treba. Iskreno ne vjerujem da će ta ulična bagra išta moći postići, jer oni ionako nemaju za kiflu, a rado bi prodavali igrače za velike novce. A i nisu puno knjiga pročitali. Šta će te ljudi? Život nije FER.

Što ono između ostalog još reče kralj plavoga salona podno zapadnog krila stadiona? Ah, veli da je on, Zdravko Mamić jako navezan na ljude i da se teško rastaje sa njima. Eh, Zdravkec, Zdravkec, prvo navučeš ljude na sebe, a onda kada ih više ne može nositi na svojim leđima tražiš načine kako bih se mogao što lakše riješiti istih. Kako im je Zdravkec mogao to učiniti? Pa najmanje tri stotine duša ovisi o GNK na ovaj i onaj način, te uz obitelji od onih koji su na njegovoj plaći, radi se otprilike o cifri preko tisuća ljudi. Što će biti sa njima? Ah, pa ništa, mnoge duše ovdašnjih naših ljudi su propale zato što nisu mogle nigdje raditi. Zdravkove plaće u radnoj zajednici su ako ništa drugo bile dvostruko veće od prosjeka onog koji se nudi na otvorenom, realnom tržištu rada. Kako to preživjeti. Dođe privatnik, neki Nijemac te sa svojom pruskom čizmom se svakome zahvali tko ne zna raditi posao ili je jednostavno višak. Mamić ne samo da je to otvoreno rekao, nego on to čak i zaziva. Tako i stoga, ovaj njegov intervju možemo gledati kao svojevrsno obraćanje i poruku svojoj podaničkoj kmetskoj radnoj zajednici koju je ionako predugo i debelo štito od utjecaja „zlog svijeta“. Dugo je i trpio sve te moguće nametnike koje si je dobrim dijelom i sam stavio na grbaču, te sada kada više nije moguće ljudima mazati oči, a realne okolnosti sve su bliže, morati će se nekoga baciti na ulicu. Ulica ste bili, ulica se vraćate, ulica ostajete.

Uz Gospodinovu pomoć izgleda da našem GNK Dinamu slijedi čišćenje radnog organizma, a ulica i huligani ostaju izolirani u svojim dijaboličnim naumima. Dolazi Nijemac koji će hladnokrvno reći na primjer jednoj čistačici, da mora više čisti za osjetno manju plaću, te nema više đabalebarenja na račun mamićeve sposobnosti. Sada će sve biti podređeno rezultatu i stvaranju istoga bez obzira na patnju i bol koju će morati podnijeti svi ljudi koji žele biti dio GNK Dinama. Više GNK neće biti Mamić United, nego samo GNK Dinamo koji će funkcionirati na pravi i moderan način. Germanski, pruski način. Kada počne pruska čizma zemlju da ruje....


- 21:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2015., srijeda

Naličje pobjede



Čovjek je danas totalno izgubljen. Nema vjere u velikim razmjerima, te je pitanje dal' je ona ikada postojala kao nešto rasprostranjeno među ljudima, onako za fakat u ljudskim srcima ili je pak više bila nametana od strane Majke Crkve dok je ona još imala svjetovnu vlast nad ljudima i njihovim životima. Progone se oni koji istinski vjeruju. Rijetko se viđa ljudska dobrota i požrtvovnost koja se traži od čovjeka koji želi slijediti Krista. Svaki vjerujući čovjek na Zapadu je ugrožen sa liberalnim kapitalizmom koji želi iz čovjeka iščupati njegove svetinje iz njegove duše, te ga pretvoriti u neodgovornog konuzmenta koji ne postavlja previše pitanja o smislu takvog jednog poretka, kao što je demokracija i kapitalizam. Ta dva režima, demokracija i kapitalizam, jako lijepo međusobno egzistiraju i pretvaraju kakve-takve kršćane u najgore pogane. Mislim, ne treba puno ljudima, al' kada ih se još potiče, onda lako posrnu, padnu i postanu igračke tamnih sila. Vele sveci da treba velike borbe, te se oduprijeti u krvi kako se ne bi postalo ono što oni žele. Takvi ljudi poput svetaca su se izdignuli iznad samog prosjeka iznad klerikalne hijerarhije i postali istinski lučonoše boljeg svijeta i predokus onoga boljeg koje nas čeka nakon ove suzne doline.

Prošli su izbori za predsjednika nam ove premile kolonijalne Domovine koja je prema svima sa Zapada skidala gaće samo kako bi se što bolje „udala“ na toj strani svijeta. Tako kada smo (valjda!) dobili rat za Domovinu, to nam nije bilo dosta, pa smo ušli u veliki Savez atlantskog mora koji ratuje svagdje gdje ima nafte i sirovina za velika carstva koja vode glavnu riječ u istom. Pa, tako i mala Hrvatska može imati promatračku, „mirotvornu“ ili obrazovnu ulogu kada domicilnim narodima dolazimo prodavati maglu i naučiti ih „humane“ vrijednosti kako primjerice ubiti čovjeka. Čak i naša vojna industrija može svojim proizvodima dosta dobro poslužiti u tu svrhu. Nije baš moralno, al' moraju i Hrvati od nečega živjeti, pa nek' stoga živi naša puška i naš pištolj koji prodajemo onima koji su u potrebi. Sada se i mi ponašamo kao naši veliki prijatelji, te zato što smo bili dobri i mi možemo glumiti velike, tamo nekim „malima“ kao što je Afganistan ili pak Irak. Tako i naša nova predsjednica NATO-barbika, KGK je igračica tih velikih, jer je bila u upravi vojnog Saveza, te tobože ima dobre veze koja bi Hrvatskoj mogle kakti „koristi“. Biti ćemo tampon zona Istoka i Zapada, što smo bili i prije, samo što ovaj put za razliku od satrapa Tite, ne ucjenjujemo velike da nam dadnu oružje ili pak da upumpaju milijarde neke strane valute u naše gospodatstvo(može i švicarski franaka), kao plaća za naše skidanje gaće pred njihovim zahtjevima. Naravno, ne bi bilo ni sreće sa onom Lignjom koji je radio vrlo slično, samo nije u pitanju bila Amerika, nego Rusija i Kina. Al' opet nikakve sreće za malog, obespravljenog Hrvata.

Vjerniku koji razumije i prati Gospodinovu volju, bez obzira na osobnu grešnost, ne bi smjela politika niti bilo kakvi ljudski obziri biti nešto previše bitni, nego bi se on trebao što više pouzdavati u Gospodina koji se objavljuje u svetim knjigama, te kroz njih osluškivati Božji glas. Kao da nešto vrijedi ljudska riječ, mišljenje ili djelo, pred Gospodinovim pomakom prsta. Ne znaju okorjeli grešnici i nevjernici da su oni ništa pred Njim, te da Božjoj djeci oni ne mogu ništa. Premalo i nikako se ne sluša Gospodinov glas. Ne žele učiti ljudi iz povijesti židovskog patničkog naroda što On čini sa nevjernim i neposlušnim ljudima Njegovom nauku. Čini mi se da moj hrvatski narod nije baš slušao Gospodinovu volju nešto naročito posebno i marno. Ne samo sada ili jučer, nego kroz svoju povijest, ako možemo tako nešto nazvati njegovom poviješću, jer je pitanje koliko današnji Hrvati imaju veze na primjer sa kraljem tamo nekim iz davnih vremena, osim možda imena hrvatskog koje u nekom kontekstu povezuje nekog suverena i njegove kmetova sa današnjim kapitalistom na vlasti i potlačeni narodom. Zadržimo se ipak na nekom liniji od dva posljednja stoljeća. Vatikan da proširi svoju vlast i utjecaj početkom dvadesetog vijeka ili potkraj devetnaestog stoljeća uveo politiku kroz svoj kler da prikazuju Hrvate kao katolike, te se upravo tada skovala odrednica velikog Hrvata koji je Hrvat-katolik, te u stvari da su svi Hrvati katolici i obratno koji žive na ovom prostoru. Imamo zadatak kao papinska država braniti sve ono što katoličko, a time i hrvatsko. Nije čudno da su otac Domovine A.Starčević i S. Radić veliki čovjek iz naroda, bili anitklerikalci i kontravatikanaši, jer su iz svog kuta gledanja uvidjeli pogubni utjecaj Vatikana na hrvatsko nacionalno biće. Da li mi kao kršćani moramo ginuti za interese Vatikana na ovim našim prostorima? Dal' mi moraju muslimani, pravoslavci i Židovi biti neprijatelji, stoga, jer se interesi Vatikana i ljutih nacionalista kose sa ovim nabrojanima? Imalo li mi i ja slobodu volju, te savjest da odlučimo kako ćemo i kada reagirati na novonastale okolnosti u našem ovozemaljskom hodu? Moralo li svi misliti i djelovati kao jedan, kao neko stado ovaca, jer je tako odlučio naš poglavica, te nas šalje u rat kontra drugog plemena samo zato što je on rekao da su oni naši neprijatelji? Ta, za slobodu savjesti imali smo tridesetogodišnji koji je odnio dosta života ondašnjih Europljana. Za zablude rasne ideologije imali smo poraz Hitlera i njegovih saveznika, a za otkrivanje laži besklasnog društva zaslužna je dobivena tržišna utakmica kapitalističko imperijalizma potpomognuta sa slavenskim Papom.

Vjernik koji misli svojim srcem i glavom, jednostavno ne želi potpasti pod utjecaj bilo koga, te se ne da natkrili ni od jednog ljudskoga obzira, nego samo vjeruje u Gospodinovu riječ objavljenu u svetim knjigama. Stoga on može biti član na bilo koji način neke narodne ili državne zajednice, al' ipak da se personalizira u toj mjeri da odluke i muke te grupe ne utječu na njega, jer on više sluša Gospodina, nego velečasnog il' hadezovca ili pak Sabor-hrvatski parlament. Hrvatski narod nije bio poslušan Gospodinov riječi. On je(-mislim na narod) otvarao koncentracijske logore za „nepoćudne i nepodobne“, nemilice ubijao, klao, silovao i varao sve što nije po volji njegovom ljutom nacionalizmu. Varao i krao je vlastiti narod sam od sebe, te laž njegovih vlastodržaca ipak nije zavela sve. Neki su se i uspjeli othrvati utjecaju, ne lažnog, nego bilo kakvog domoljublja, te nisu htjeli sudjelovati u sveopćem ludilu mržnje prema bilo kome.

Narodne nesreće koje se događaju ovom našem narodu ne moraju nikoga čuditi i nisu bez vraga snašle te iste ljude koji su godinama živjeli svoje malene živote kao da Gospodina nema ili da ne postoji. Najsvježije je ovo sa švicarskim frankom gdje su ljudi se polakomili za jeftinim tečajem i niskom kamatom, te su htjeli živjeti kao oni na Zapadu, tamo gdje nekoliko puta veći standard. Međutim, vremena se mijenjaju i ono što vrijedi sada, ne znači da će biti na snazi nakon nekog vremena. Ljudi jako vole živjeti u dobrim vremenima kada im lagodno ide i olako zaboravljaju što je bilo prije. Al' povijest ubrzo postaje povijest, te sadašnje stanje demantira ili potvrđuje loše odluke ili lakovjernost onih koji su donosili odluke u nedaleko prošlosti, pouzdavajući se u bankarsko poštenje ili misleći da će ih povlaštena vladajuća kasta zaštititi.

Ljudi nikako da nauče i uvijek vole prije oplesti po drugima, nego po sebi što je neusporedivo teže, ali je jedino pravo i istinito. Zato i može onaj Vilbor racionalist, koji trči ispod trake sa natpisom:“Stop policija“ i fotografirati zakonite, legalne i moralne deložacije, valjda da mu ostanu za uspomenu il' ako ništa drugo, onda barem za fejs, dobivati oko 15 posto glasova onih duša koji su izišli na izbore. Crkva je dobro preko svojih klerikalaca, hrastaša pozvala ljude da nadgledaju izbore i bez obzira na medijsku blokadu desnih stavova javilo im se oko 800-900 promatrača koji su bili protuteža gongovcima koji su na valovima rušenja Tuđmana se izborili za svoj položaj. U tijesnoj završnici ipak je NATO-barbika dobila izbore.

Prva gesta koja je bila odaslana sa strane pobjednika je bilo raspirivanje nacionalne mržnje. Naime, predsjednica je rekla da su svi ovi koji žive u Hrvatskoj politički Hrvati, te da oni eto nisu Srbi, Bošnjaci, Židovi, Romi, nego oni su Hrvati, barem u političkom smislu. Ah, što su Hrvati bili u bivšoj zajednici, politički Jugoslaveni ili nacionalno svjesni Hrvati. Da, su bili Jugoslaveni, kao što su i bili mnogi, ne bi onda Hrvati se prihvatili se oružja i išli rušiti tu državu i JNA. Zašto Hrvati nisu bili politički Jugoslaveni? Zato što im je bilo dobro u toj državi ili je neki drugi razlog posrijedi? Jel' se bile dozvoljavane nacionalne slobode i nije bilo partijskog ili nacionalnog ključa kod dolaska na rukovodeće pozicije? Što danas imamo? Imamo Hrvatsku, al' stranački/partijski ključ je ostao, te osim onog nacionalnog ključa imamo nacionalistički i klerikalistički, bez kojeg nema zapošljavanja na rukovodeća mjesta kao prvi uvjet, a umjesto toga da trebaš biti ne znam Srbin, eto moraš biti zemljačkog-rodijačkog podrijatela da lakše dođeš do posla ili do neke ključne pozicije.

Eh, sada dolazimo do pogubnosti onog što je ona, KGK, izjavila i rekla. Prvo smo u tzv. Domovinskom ratu se borili za to da Srbi ne budu konstitutivni narod zajedno sa Hrvatima. Borili smo se zato, da ga svedemo na nacionalnu manjinu, da ne imali srpsku povlaštenu kastu, nego našu hrvatsku, domaću, nacionalističku povlaštenu kastu. Veliki napredak je ostvaren za malog, običnog, ordinarnog čovjeka koji je izborio za to da ga ne potkrada i vara drugi, nego da to radi njegov domaći čovjek koji je kao i on nekada bio, dio malog većinskog kmetskog naroda. Veliko korak za hrvatstvo, mali za kršćanstvo. Izdaja božjeg nauma za svakog čovjeka, jer je On došao u našu povijesti i svemir da spasi svakog od nas, a ne samo nekoga, a mi kao većinski narod koji je svoj na svome ne želi to dati i drugima, svojim susjedima kraja svojega plota. Možemo se ovdje govoriti da je tako i na Zapadu, gdje je postoji samo jedan politički narod unutar neke republike, kao na primjer Francuska, al' ovdje još vladaju nacionalizmi u dušama ljudi, te neki naši „demokrati“ to ne rade zato da bi bili nositelji demokracije, nego zato što jednostavne mrze druge, a u ovom slučaju Srbe. Ne govorim sada o njihovoj, srpskoj strani, nego ovoj našoj hrvatskoj, katoličkoj koja nije nikako da iscrpi i preda se jednostavno božjoj riječi, te se potrudi ostvariti sve potencijalne da postane što više katolička, kršćanska i humana. Nasuprot, toga mi još više kao narod želimo mrziti ne samo druge, nego se i međusobno mrzimo. Nikako da ovaj narod nauči. Stoga i ne želim biti dio ovog nacionalističkog ludila i mrziti ikoga. Mada, eto bio zato i izdajnik, naravno, ne želim biti ni internacionalni anacionalist, nego samo dio Njegov riječi. Nije lako, al' možda netko shvati ovo o čemu pišem.


- 13:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.01.2015., četvrtak

Štrumpfovi ne idu na izbore



Zašto nikada Štrumpfovi ne glasaju? To njima, odnosno nama nije potrebno. Glavni je Papa Štrumpf, al' nije to vladanje kao kod ljudi, nego je to više onako služenje svim Štrumpfovima, dok svi zajedno sjede za jednim stolom. Svaki Štrumpf ima svoje mjesto u zajednici, te se nitko ne uzdiže nad drugim, a i svi smo dobri. Netko je kod nas mrgud, netko Vicko, netko Lumen kao ja, ali nitko nikome ne priječi slobodnu volju. Sve radimo za zajednicu, a zajednica sve radi za nas. Jedan za sve, svi za jednoga. Mi smo idealna zajednica, imamo problema, al' sve ih rješavamo dijalogom, a za sve ostale neke tobože „veće“ prijepore tu je Papa Štrumpf. Koji je pravedan, te je njegova zadnja.

Na ovim izborima u prvom krugu igrokaza nisam glasao, jer sam morao kao proleter i katolik raditi na nedjelju, što je protivno mojoj vjeri, a i komunjare kad su imale svoj zločinački režim nisu dal' da radnici delaju nedjeljom. Al' ovaj truli kapitalizam to dopusti. Ni jedan izborni kandidat za predsjednika Republike, ne bi mi u tome pomogao da ne moram delati, osim možda ono IV Sinčića, al' to je više lik iz crtića, nego ozbiljan čovjek.

Krenući u štrumpfoanalizu od ovoga posljednjega mogu reći da mi taj tip i njegova „politika“ nije nimalo simpatična, čak dapače, odurna mi je i šugava. Kao prvo, taj čovjek se „proslavio“ tako što se bacao pred redarstvene snage što su po zakonu trebale deložirati ekipu koja nije plaća ono na što se obavezala. O deložacijama se stvara fama, te se predstavljaju kao neka nevinašca koja se tobože nepravedno i nepošteno izbacuju iz objekata koja više ne mogu plaćati, što su se kreditnim zaduženjem obavezali. Krenu odmah priče o „nepoštenim banaka“, kao da bi one trebale biti ustanove poput Caritasa ili kakve druge dobrotvorne organizacije. Al' one nisu takve institucije. Kod njih idemo kada nama treba veliki novac u kratkom vremenu ili kada ulažemo u jednu veliku investiciju, kao što je stan i kuća. Logika Sinčića i njegovih „sinova“ je da ljudi dignu kredit, te da otplaćuju dok mogu i hoće, te onda jer su „dugovi neotplativi“, eh, onda zovu Živi Zid koji brani pravo svakoga na dom, protiveći se onoj Gospodinovoj da je On-Bog svima dao hranu, al' ne i gnijezdo. Oni su anitkapitalisti, te zazivaju ona vremena iza '45 godine, kada su ljudima uzurpirana privatna vlasništva u korist, bagre koja nema ništa i ne želi „delati“. Izvolite raditi, pa će te nešto, čak i u Hrvatskoj, steći. Inače, ide pendrek preko leđa, zatvor, robija.

Doktor Kujundžić, išao je na nacionalizam i katolicizam dobiti izbore, onako kao nešto domoljubno, ognjištarski iz ranih devedesetih godina, al' ovo je 21.stoljeće i ne pali više takve metode i načine kako dobiti izbore, nego ipak treba ljudima dati nešto da uhljebe, a ne samo domoljubni zanos. Ovo je Crkvi bliži kandidat, nego KGK, al' Crkva je ziheraška i igra na sigurno, te nisu se previše trudili da skrenu svoje „vjerno stado“, da glas za ovog čobana.

Došao drugi krug cirkusa, te nisam(to je jako važno za reći i napisati) namjerno izišao na njih, jer želim ostati slobodan od ganstersko-krvničke bagre. Barem na način da ne sudjelujem i njihovim „izborima za predsjednika“ propalog razreda propale škole. I to bez mogućnosti popravljanja, jer ovo što vidimo da se događa sa hrvatskom državom je čista dekadencija i pad svih opće ljudskih vrijednosti koje je Gospodin Bog utkao u nas ljude. Zašto krvnici? Pa, tko je ubijao ljude diljem svijeta koji su željeli slobodu i demokraciju? Tko je ubijao ljude koji su se vratili iz emigracije? Tko je ubijao ljude koji se nisu željeli biti političari izašli iz komunističkih grešnih struktura? Tko je otjerao jedan narod koji je ovdje živio stoljećima? Tko je vodio Domovinski rat kao svoj neki privatni rat, te slao ljude kao ovce na klanje?(mislim ono krene akcije, generali obustave, ljudi izginu, nitko kriv, nema odgovornih...) Tko je bio ratni huškač? Zašto gangsteri? Pa, ono, zato što imaju takve metode. Kao samo jedni krali, a onda se ispostavilo da i drugi nisu puno bolji. Tko čeka da samo njegovi pobjede na bilo kakvim izborima, te onda da se uhljebe „naši“, iliti podobni? Oni HDZ i SDP sa svim svojim mogućim šugavima elitama.

Dva kandidata NATO-barbika i Lignja-svileni su bili junaci HDZ i SDP, te je ipak u mrtvoj utrci izbore dobila barbika KGK. Kako je brojanje glasova pokazalo nije dijaspora odredila ove izbore. Naime, komunjare i jugoslaveni, bilo da su mentalni ili stvarni, ne vole dijasporu, jer se u njoj nalaze potomci onih koje su potjerali ili ubijali nemilosrdno dok je ovdje vladao „demokratski socijalizam“. Tako da je žrtveno janje naših gubitničkih socijaldemokrata kokošje koalicije bila emigracija, koja samo glasuje po onim zakonima koji su sada aktualni. Ne znam što su drugovi radili prošlih godina, al' mogli su da su htjeli osigurati naše izborno tijelo da ne glasuje onaj tko ne živi u Hrvatskoj. Nisu to učinili, te neka sada slobodno kmeče. Još sa strane drugova dolaze kmečanja i očajničkih potezi da već izgubljene izbore, ipak nekako pretvore u svoju pobjedu. Mislim, pritom naravno na one koji su izgubili posao, jer neće više biti savjetnici predsjednika Lignje, te će sada morati(oni, siroti...) živjeti od svojega rada. Paraziti i uvlačiguzice, ajmo delati. Drugovi ne znaju ništa i totalno su nesposobni, te se samo znaju zaduživati, ali nije to nije više lako, pa nikako da pokrenu Hrvatsku. Dosta o crvendaćima, ajmo sada malo o velikim Hrvatima.

Eh, kada sam vidio gubitnike na jospipovićevoj strani barikade, te slavlje hadezeovaca, umalo mi je bilo žao ovih drugova. Međutim, svoj glas nisam dao nikome niti neću, pa tako da mi se živo šljivi za propast plana 24, al' moram terverzno razmišljati i reći da ni meni osobne sreće, ali ni narode nema sa ovom postavom domoljuba i nacionalista. Krenimo redom, onako kako sam pratio prijenos uživo, dok su se čekali rezultati i njihova konačna objava sa strane onih koji su brojali listiće. Prvi krupni kadar, prvi pogled, prvi fleš koji mi se sada vraća u misli je bila ona dvorana u plavoj nijansi, te veliko mnoštvo koje veselo i razdragano maše hrvatskim trobojnicama koje imaju grb sa prvi crvenim poljem, te krunu s životinjski carstvom na sebi. To je bilo kao nekada davno tamo u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća kada je Franjo držao govor na trgu Republike, kasnije trgu bana J. Jelečića koji jaše konja sa velikim mudima. Između ostalog tako je Francek rekao da je napokon imamo svoju državu, te da nikome sa strane nećemo dopuštati kako bi ona trebala izgledati. Međutim, nema državu, al' imamo koloniju, te svakome sa strane dopuštamo da ona izgleda kao drugi hoće. To, buraz, imamo Hrvatsku. Kako je krenulo nastajanje naše nam premile, jedine, i vječne, hrvatske Domovine, sve se više otkrivala istina da oni koji su narod poveli u takvu jednu nacionalističku revoluciju i avanturu, nisu bili ništa drugo, nego dobro prikrivena kriminalna banda razbojnika od očiju prosječnih i običnih, priprostih ljudi. Oni, osim što su bagra i banda su i veliki krvnici. Tjerali su i dizali hrvatski narod protiv svojih susjeda, koje istinaBog nije puno trebalo buniti, al' Srbi su se dizali samo tamo gdje je to odgovaralo hrvatskoj kriminalnoj politici. Pobješnjelo ustaštvo koje ne bi moglo bez katoličkog domobranstva, jer trijezni ustaša radi ono što pijani domobran misli. Emigracija je slala lovu, te su hadezovci krali istu, te još od naroda tvornice i ispumpavali milijarde njemačkih maraka iz našeg gospodarstva. Nije im bilo ni najmanji problemi ubijati političke neistomišljenika sa naše strane koji su željeli drugačiju Hrvatsku, a ne ovakvu nastalu kao kriminalni projekt. Sada se sa ove vremenske protekle distance mora priznati da su Hrvati išli politički micati srpski faktor iz javnog života i djelovanja. Kada to nije išlo baš glatko i kada su se ovi počeli buniti, onda su došle barikade, te su naše ljude poslali kao ljude na klanje(primjerice pogibanje nekoliko hrvatskih redarstvenika u Borovom selu...), samo kako bi ih prikazali kao žrtve jedne druge zločinačke politike, te da Hrvati kao obični ljudi idu ginuti za njihove glumine banke, propale stambeno-štedne zadruge i sve druge kriminalne projekte. Maknuli su Srbe kao povlaštenu kastu, te smo dobili sada novu hrvatsku povlaštenu kastu. Ak' nas varaju i kradu, da barem to rade naši. To je takav mentalitet. Kako se rat nastavljao, trebalo je osigurati našem ustaškom mentalitetu, krvnu osvetu, pa je dopušteno da se poslije Bljeska i Oluje, a i poslije onog napada na Dvora na Uni, naprave određene zle stvari. Međutim, to je neutralizirano haškog odlukom, američko Židova. Starozavjetni zakon na snazi. Ah, jednom kršćanskom narodu pomaže jedan Židov, koje su isti ti kršćani prikazivali kroz stoljeća, bogoubojicom. Stvarno je povijest prijateljstva i neprijateljstva u najmanju ruku čudna. Stoga, znači, protjerali su se Srbi kako bi se zadovoljili krvožedni ustaški Hrvati koji to ne bi mogli ostvariti bez domobranskih Hrvata, vjernih nauku i obredu rimskog katoličanstva. I to su se otjerali tako da naša područja ostanu čista od „stranog“ elementa. Ah, ali poslije Srba, došli su na red Hrvati kao stoka na klanje, te koja je preživjela rat i postala poligon trulog kapitalizma na naše području i tržište za strane proizvode.

Eto, to su ti i takvi, hadezovci. Sve su uništili, gospodarstvo, poduzetnika, seljaka, studenta, radnika, sindikalistu, prosvjetara, intelektualca, dinamovca...Pa, dobro, barem što onda nisu uništili. Nisu uništili Štrumpfove. Ta mala divna plava bića...Ljude koji se ne daju slomiti, ljude neslomljive vjere, one koje vodi Gospodin Bog...nikakva politika ili ideologija.

Puno je grijeha na hrvatskog narodnom biću, još tamo od koncentracijskih logora iz NDH kada se ubijalo nemilice kršćansku braću Srbe, božji narod-vječni Izrael, Židove i Rome, te sve nepodobne elemente pavelićevog režima. Grijeh se nastavlja preko ovdašnjeg rata u Hrvatskoj, te rata u Bosni i Hercegovini u kojima su nacionalisti uz pomoć stranih sila izvojevali u krvi državne granice, te pritom učinili genocid nad srpskim narodom. Starozavjetni Bog objavljen u Tori(al' možemo reći i u evanđeljima, te surama...) pamti, strpljiv je sa grešnikom, želi mu sa svojim neobjašnjivim načinom izreći gdje griješe i izvesti ga na pravi put. To ovom narodu nije jasno. Premalo čita, te se Božja volja nema preko koga prenijeti do svakoga čovjeka. Nema proroka. Ovo je vrijeme nepogodno i opasno za proroke, te čovjek koji ne želi biti zaveden ljudskim dosezima mora se boriti da čuje i osluškuje glas Božji, Gospodinov. Čovjek može ubiti proroka, a Gospodin ipak im posljednju i zadnju riječ u ovom našem svemiru i povijesti.

Utjecaj Katoličke, Majke Crkve je na ove izbore očiti. Znam da se u jednoj crkvi čak molilo za prošle izbore kada je Josipović dobio prvi krug da u drugome krugu ne bude izabrana ateist-agnostik. Tada molitve vjernika nisu bili uslišane, ali za ove izbore definitivno jesu, kao što i pokazuje rezultat brojanja glasova. Zašto, nisam glasao za barbiku, osim gore navedenih ima još jedan razlog. To, naime leži u činjenici da je uz barbiku bio i Hrast, stranka katoličkih klerikalaca, praktičkih vjernika koji su se odlučili baviti politikom. Čak je i od gđa. Markić UIO išao sa osamsto svojih pristaša nadgledati izbore kao promatrači, tako da su partizanski gongovci dobili konkurenciju samo drugačijeg predznaka. Ona je čovjek Crkve, kao i Miletić, te Iličić i stoga možemo gledati to kao utjecaj Crkve na izbore. Možda, je baš zbog tih promatrača dobiveni izbori u korist KBK. Ti hrastaši su bez HDZ marginalan stranka, a ovako će dobiti priliku da budu dio vlasti, te da neposredno izvršavaju volju Crkve i Escrivnog Djela Božjeg. Glavni je problem što oni ne shvaćaju da je kršćanstvo svjetonazor, te da u demokraciji nema mjesta za svjetonazore, jer oni po svojoj definiciji ne prihvaćaju kompromise i prilagode, a oni silom(-mislim na hrastaše) spajati nespojivo, te miješati kruške i jabuke. Izdali u kršćanstvo, te su se prodali HDZ, te stoga ne želim sa tim i takvim vjernicima, ljudima imati posla. Crkva ništa nije naučila.

Zaključno, dobro svatko mora preispitati sebe i na osnovu toga, shvatiti svoju krivicu povijesnog usuda na ovoj mliječnoj stazi i iznijeti svoj dio tereta. Ne smijemo Toru prilagođavati vremenu, nego vrijeme Tori. Čuj, Izraele...

A za sve ostale nesreće ovog naroda. Ah, ništa, neka, neka, neka.....Neka vam tako bude, kada niste htjeli slušati Gospodina. Neka, velim i ja i neka vam tako i bude. NEKA.


- 15:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Prosinac 2013 (6)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Opis bloga
Jedostavno. Štrumpfoanaliza.
Pratim ih...
Kolege:
Pero Panonski-Panonija
Opet Pero
Kralj blogera i bloganja

Paragovac-Antikomunist
Zanimljivo, ali ponekad inkriminirajuće. Potreban oprez!

Bitke davne i daleke
Nema samoreklame, nema politike, nema pristranosti. - relativno neaktivan

Braća po vjeri:
Dva brata latinaša
Tradiconalisti

Croatian Chestertonians
"Apostolu zdravog razuma"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se