Štrumpf!
09.06.2014., ponedjeljak
Dinamov željezni križ
 Ne miruju krvnici koji žele totalno uništenje svakog spomena hrvatstva i katoličanstva. Očito, dobro pripremljena i izrežirana akcija, dogodila se prije neki dan kada je jedna skupina neoskojevaca(banda, najgori ljudski izrod) napala jednog nevinog navijača, koji je još praktički dijete, te samo želi navijati za svoj Dinamo koji mu je sve u životu. Ne birajući sredstva skupina krvnika od kojih pet jovinih huligana iz čistog mira počela je mlatiti rukama i nogama, čistu dušu u tijelu dječaka, samo zato što nije htio odreći se svoje ljubavi prema GNK-u, jer i tako mlad čovjek od kojih 16-17 godina zna da postoji samo jedan Dinamo, te se ne treba dijeliti od njega, jer su nepravda i laž na strani onih huligana i plaćenih uličnih ubojica koji danonoćno rade na uništenju Dinama kakvo mi poznajemo i od njega žele napraviti crveni klub. Znakovito je što se napad dogodio po danu i što ti huligani bez straha, odjednom kao grom iz vedra neba napadaju nevinu djecu koja vole svojeg Zdravkeca i svoj Dinamo. I tu svoju ljubav ne kriju. Čak, štoviše, ako treba primaju na sebe i najveće žrtve, samo kako se ne bi predali i pokleknuli pred nasrtajima kopita zla. Užasno je sve to, ali ni najveće žrtve u povijesti hrvatskog naroda nisu bili uzaludne, te ako trpimo znamo, zašto trpimo. Zato što moramo, jer nas Gospodin Bog kuša, te nas stavlja na test. Četvorka sa komesarom(jahači Dinamove apokalipse) dobila je po prstima, jer su koristili grb GNK Dinama u svoje rušilačke svrhe, te su ukrali kao autorsko pravo, nešto što nije njihovo. Lopovi jedni! Ne samo što već mjesecima, obmanjuju neinformiarnu hrvatsku javnost, nego su sada prešli i na krađu, te još izjavljuju da grb(najsvetiji simbol kluba) ne pripada GNK-u, nego onako uličarski rečeno svima. Znači, svatko može i za bilo koju svrhu staviti na sebe ili negdje grb Dinama, te ga koristiti za svoje sebične i profane svrhe, a mi kao GNK ne smije reagirati. Sram vas bilo, kradljivci jedni. Povijest će vas pamtiti kao najveće izdajnike Dinama. Dobro vam je gospodin Zdravkec rekao, kako prolaze domaći izdajnici. Ne možete nas pobijediti, pravda je na našoj strani. Evo, nadalje pisano, dok se sprema najbolja momčad GNK u ovom stoljeću, te nas pola Europe zavidi na onome što kao klub radimo, sve je jača mržnja fanatika koji žele uništiti GNK, te totalni potop svega što je plavo, hrvatsko i katoličko. Orujna ne miruje, nego bilo gdje da se pojave drugačije misleći koji imaju što za reći, odmah ide cenzura ili najgore optužbe na račun istoga, jer ta bagra, okot i nakot ljudski, ne može kontra istine i pravde, nego samo što više lažima i obmanama želi privući neupućenih ljudi na svoju stranu. Tako su i mene, gdje god dođe prezentirati i drugu stranu priče, odmah u svega nekoliko minuta angažiraju se cyber partizani i onako permanentno blokiraju svaki moj trag poštenog pisanja. Njihov kraj je blizu, jer eto, izgubila crvena neman, odnarođena od naroda posljednje izbore, te sada odmah panika, te su krenule bračne svađe unutar partije tko je manji lopov(u stvari svi crveni su banditi i okorjeli kriminalci), te sve jadnijim potezima žele uvjeriti da oni nisu tako loši, kao što su najgori izrod u ljudskoj povijesti. Cijela borba kontra padre Zdravkeca se može promatrati kao borba GNK Dinama samog protiv svih. Velika većina medija su, ne samo kontra jednog kluba koji je najveći športski simbol Hrvata-katolika, nego i kontra svake hrvatske nezavisne države, te žele maknuti nas katolike sa ovih prostora. To se radi iz raznoraznih razloga što iz čiste infantilne mržnje, što iz financijske koristi, što iz drugih interesa niskih strasti, što zbog životnog prostora potrebnog za ravnogorce i druge koji žele naše teritorije. Samo koliko prostora i vremena u slobodnozidarskim medijima dobivaju pojedinci i svakoje inicijative koje blate sve što govori u prilog dobrog rada našeg GNK Dinama. Sve je to jedna dobra režija, ali narod ne smije pasti pod utjecaj neprijateljskih medija, te krenuti misliti da Hrvat-katolik nije veličina za biti kao vrijednost, nego da bi mi trebali biti nešto sasvim drugo, nekakvi jugoslaveni, posrbljene verzije svetosavaca. Ah, dok je borbenih Hrvata-katolika, a u našem slučaju u dinamovaca spremih za otpor, nema straha da nam itko što može. Bilo kakav neprijatelj, bilo kakav sotona. Mi smo uz Boga. Čini se da je borba GNK Dinama za istinu, samo jedna od borbi koje smo kao narod morali izvojevati dok nam ne svane zore slobode i pravde, pa tako GNK i osoba Zdravka Mamića dijele sudbinu blaženog kardinala A. Stepinca, hrvatskog bojovnika Darka Kordića, te hrvatskog naroda i njegove države u cjelini kao takve. Zalog naše budućnosti je mladež koja gine za hrvatsku i dinamovu stvar, pa tako kao na netom prošlom Ramljaku samo niže pobjede, te na najbolji mogući način vraća klubu i navijačima povlasticu što može nositi Dinamov dres na sebi. Kako samo ginu ti mladići, ne pitajući za cijenu vlastitog zdravlja i ne štedeći se kada moraju jurišati na loptu za Dinamovu čast i slavu. Dok je takvih mladića koji ginu za Dinamov grb, bilo na terenu, bilo na ulici kada podnašaju batine razjarene ulice, bilo u Domovinskom oslobodilačko-obrambenom ratu, nema bojazni da bi itko mogao nam nauditi. Stojimo svi zajedno kao GNK Dinamo na vjetrometini povijesti u ovim ludim vremenima, te prihvaćamo borbu s bilo koje strane da dolazi. Svejedno, da li se radi o unutrašnjem neprijatelju u obliku zvijeri onih uličnih huligana koji ručaju sa crvenim komesarima i izdajničkoj četvorki koja jaše za Dinamovu apokalipsu, ili pak ako se radi o vanjskom onda znamo sa kim imamo posla. Sa svetosavcima, četnicima, partizanima, slobodnim zidarima, militantnim muslimanima i tako dalje. Stoga, ususret svjetskom prvenstvu u Brazili možemo reći da je zahvaljujući osobi padre Zdravkeca i GNK Dinama, naša nogometna reprezentacija je tako uspješna, te što zahvaljujući opet padru Zdravkecu imamo dva Brazilca u našoj reprezentaciji koji će sada ginuti za naš sveti hrvatski grb(doduše ne za onaj povijesni s prvim bijelim poljem, ali ako Gospodin Bog da, ispraviti će se i ta velika povijesna nepravda...), a ne tamo za neki globus na žutoj zastavi. Da, nije bilo Zdravkeca ne bi bilo ni Samira, a ni Eduarda, koji kao dva najveća nezahvalnika sada pljuju po našem padru Zdravkecu. Sram vas bilo! Eto, još i onaj Sammir govori da nije imao nešto u GNK dok je bio naš igrač. Eh, da si htio mogao si u kod nas biti tako uspješan, a ali si više volio žene lakog morala i one rupčage u koje si zalazio. Ne, nije mi žao što nisi ostao sa nama ti, jedan mali nezahvalniče. Samo si kvario klimu u klubu kao pokvarena jabuka u košari. Eh, pitanje je koliko ti i tvoj sunarodnjak Eduardo volite Hrvatski, kada ste ju odabrali kao drugi izbor, jer vas vaši obojeni sa plaže nisu htjeli, jer vas ima previše što se nabacujte sa loptom po Copacabani. Morate se još puno dokazivati nama Hrvatima, a i one Sammirkove tetovaže sa brazilskim simbolima dosta govore o njegovoj iskrenoj ljubavi prema Hrvatskoj i Hrvatima. Što nisi stavio u boji hrvatski povijesni grb, ti nezahvalni mamićev dužniče. Sumnjiv si nam, kao i tvoj sunarodnjak Eduardo. Svi borci i sve žrtve koje podnose svi oni koji to rade u tišini moraju znati, kao i naši dušmani da nakon velikih križeva dolaze i velike pobjede, zato osim simbola našeg kluba, našeg grba, stavio sam kao dodatak ovom tekstu(a, i u naslov) željezni križ prvog reda, kao simbol odlikovanja u odlučujućoj i hrabroj borbi kontra svih neprijatelja Dinama, napose onih crvenih i domaćih partizanskih izdajnika. Naše borbe su herojske, kako danas, tako i u povijesti. Neki od nas zato i nose veliko odlikovanje kakav je željezni križ, koji su u borbi itekako zaslužili. Željezni križ je simbol naše borbe kontra crvene zvijeri, a i svake druge za nas kao dinamovce i Hrvate-katolike. Unatoč svemu. Nema predaje! Za Dinamo spremni. Mi smo Dinamo. |