ponedjeljak, 09.05.2011.

VVIII

Teske su ove maske svakodnevnice.
Osjetim ih ponajvise u ovim tromim trenucima, njih koje odavno nisam srela.
Mozda sam samo odbijala da ih vidim pored sebe jer sam nalazila neke druge razloge za snagu. Ali oni su tu, crni i vjecni, ne daju se otrgnuti i odbaciti.
Gubim tanane niti misli, gubim glas i rijeci s njim, ne nalazim ono adekvatno.
Vracam se dubinama, a sva snaga koju sam godinama skupljala pocinje da me izdaje, da mi okrece ledja.

Pomislim da ce proci, jer uvijek prodje.
Ali isto tako se i uvijek i vrati.
Mrak i samoca izmedju cetiri zida.
Cemu se truditi i pokusavati, kada je na kraju sve uzaludno?
Nama nije sudjeno da budemo sami. Zato i ubija.
Jer nema ga...neodredjenog, u magli, njega koga vise ne mogu da prepoznam.
Sve mi je dalje, kao svjetlost pred smrt i ove godine samo podsjecaju na cinjenicu da ce s njima biti samo komplikovanije.

Nestali su casni i hrabri.
Danas je sve na ramenima prevrtljivih i sebicnih.
A ono iskreno sto se na momente prikaze, samo je trenutak iz proslosti, neke stare ljubavi koje vise ne postoje.

I ostajem sama sa sobom.
Uzburkane duse i sa suzama.

- 00:00 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Posveta

Sva lutanja kroz odaje moga srca uvijek me vode samo tebi...

© 2005-2015 by Strumfeta

Lutajuci obalama neizvjesnih sudbina,
nadjosmo se na hridu novog zivota.
Daleko od stvarnosti, u drugom svijetu.

Vracas mi osmijehe i spokoj dubinama.
Kada sam najnemirnija, najnesigurnija,
Tu si...da spustis poljubac na dlan.


Free Web Counter

Nesto sasvim (s)licno




Soneta 45

Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,
jer, ne znam kako bih rekao, daj je dug
i cekat ću te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.
Nemoj otici ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kucu
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom casu otici ceš tako daleko
da ću obici zemlju ispitujuci
hoceš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.


P. Neruda


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se