Sta reci?
Iznenadjena sam.
Iznenadjena tvojim postupkom, onda kada sam se najmanje nadala.
Pogotovo poslije svih onih razgovora i razmatranja situacije.
Nisam ocekivala da me tako izdas i okrenes mi ledja.
Da nisam imala dovoljno pameti da sacuvam nalicje i tisinu, prsnula bih u komadice.
Da li ti je to bio cilj?
Sa svim ovim tajnovitim postupcima i laganjem u lice...?
Da li da se ljutim?
Stvarno ne vidim poentu...a ti i dalje udaras tamo gdje je najgore.
Vracas slike i davnu poeziju koje su bile sakrivene negdje duboko i cekale trenutak kada sam najslabija.
A ja sam ti uvijek bila jedini prijatelj...i ma koliko gresaka napravila, tvoja dobrobit je uvijek bila prioritet.

Jedno jedino srce...moje.
Izdajnicko!