utorak, 15.12.2009.

Ni suza više nije ista...

Osjećaj praznine više je nego očigledan.
Sposobnost raspoznavanja procesa žalosti vrlo dobro poznata.
Koliko puta smo do sada o tome pričali?
Koliko puta smo se smijali bezazlenim salama koje nas se nisu ticale, koje su se odnosile na prolaznike koje smo susretali pokraj puta, na strance...?
Teret misli bio je podnosljiv, ubrzo bi se vracali povrsnom zivotu, daleko od onoga sto nas se nije ticalo.

U sredini vrtloga,
Nesigurno se odrzavam na nogama, trazeci znakove prvih suza, normalne tuge, nepodnosljivog bola...
Grudi sklupcane u malo, vrse pritisak na i ovako oslabljena pluca...a gdje su suze?
Tjeram se, hocu, hocu da placem. Hocu da istresem sav gnev, sve misli mucne i crne, sav talog godinama kupljen...hocu da osjecam ovo sto ne osjecam...da iskazem bol...

Koliko puta smo do sada trazili odgovore umjesto drugih?
Ohrabrivali i tjesili?
A sada, kada smo mi centar paznje, gdje su suze? Gdje je tuga?

- 02:24 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Posveta

Sva lutanja kroz odaje moga srca uvijek me vode samo tebi...

© 2005-2015 by Strumfeta

Lutajuci obalama neizvjesnih sudbina,
nadjosmo se na hridu novog zivota.
Daleko od stvarnosti, u drugom svijetu.

Vracas mi osmijehe i spokoj dubinama.
Kada sam najnemirnija, najnesigurnija,
Tu si...da spustis poljubac na dlan.


Free Web Counter

Nesto sasvim (s)licno




Soneta 45

Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,
jer, ne znam kako bih rekao, daj je dug
i cekat ću te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.
Nemoj otici ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kucu
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom casu otici ceš tako daleko
da ću obici zemlju ispitujuci
hoceš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.


P. Neruda


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se