Dan na ramena svaljen,
zidovi u hodu ka meni,
guse, kidaju, lome.
Pogled na svjetlost upravljen.

Cekajuci tebe je cekajuci Godoa.
Ne prolaze putevi dovoljno brzo.
Zavarava vrijeme ceznjivo srce
sto uzaludno ruke pruza.

Kad li ces mi u narucju biti?

Umor pritiska sljepoocnice.
Sve ono obicno, sitnicavo je.
Oci, navikle na milost, bjeze
od surovosti zatvorene.
Cak su se i rijeci urotile protiv!

Teku obale, nose.
Nose me, nevoljnu,
crnim brazdama pod stopalom.
Grebu dani, gone me.
Necu. Idite.

Slika osmijeha ostaje u meni.
I s njom cu pod oblake da tonem.