ponedjeljak, 16.03.2009.

-

Prazna sam.
Kapacitet mog mozga dostigao je vrhunac.
Ja ne znam kako dalje.
Ne znam...
A zivot bez inspiracije zamisliti ne mogu.
Gdje su ona nadahnuca sto su me vodila?
Da li je to ono istroseno, ono sto se povratiti nikad ne moze?

Gdje su nestale sve te rijeci?
U prah bacene, slucajnim prolaznicima sto uzimali su samo neophodno, a ostavljali olupinu iza sebe, onu koja se uvijek dizala iz prasine sa iskrenom zeljom i nadom o boljem sutra.
Dusa sto na dnu djetinjasta ostala je i cekala odgovore, cekala zagrljaje, onakve kakve je u masti stvorila, o kakvim je sanjala citavog zivota, govoreci nakon svakog fijaska, da mozda ipak postoji neko...mozda...negdje, daleko...mozda...
Jer tako mora.
Jer tako se jedino opstaje.

Zar je toliki grijeh ocekivati da ti Bog bar jednom podari srecu u zivotu?
Da stvari bar jednom krenu onako kako si ih ti zamisljao?
Mozda to nije dobro za dusu...ali sta jeste?
Zar nije iskrena zelja za srecom ponekad uzeta u obzir?
Zar nam nije podarena slobodna volja?
Slobodna volja da pravimo izbore...gdje je pa ona?
Zar je svaki izbor pogresan?
Ne mogu u to da vjerujem.
Jer onda nemamo ni volje...

Ne mogu vise...
Iscrpljena sam crnilom, iscrpljena sam samocom, ugnjetavanjem...
Zar citav zivot patnje nije dovoljan?
Koliko dusa moze da izdrzi?

Na granici sam.
Snage ponestaje...
A ono sto je dopunjuje i gazi je.
Nista vise nemam...

Umirem, bez igdje ikoga.
Umirem kao i sve sto u ovoj pustinji konacno nestane.
Jer boljeg za mene nema...






- 04:47 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Posveta

Sva lutanja kroz odaje moga srca uvijek me vode samo tebi...

© 2005-2015 by Strumfeta

Lutajuci obalama neizvjesnih sudbina,
nadjosmo se na hridu novog zivota.
Daleko od stvarnosti, u drugom svijetu.

Vracas mi osmijehe i spokoj dubinama.
Kada sam najnemirnija, najnesigurnija,
Tu si...da spustis poljubac na dlan.


Free Web Counter

Nesto sasvim (s)licno




Soneta 45

Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,
jer, ne znam kako bih rekao, daj je dug
i cekat ću te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.
Nemoj otici ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kucu
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom casu otici ceš tako daleko
da ću obici zemlju ispitujuci
hoceš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.


P. Neruda


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se