Godina.
Ni dan vise.

Mili vrijeme okrutno,
samocom tren svija.
Bez izmijenjenog nalicja
probija kroz pore,
gusi.

A ruka blaga da suze obrise?
Zar i danas odsutna?
Kada je pupoljak osvanuo
i dusa ponovo ozivjela.
Posljednji put...

Grijesi ukorjenjeni,
ostavljeni u pozadini, grebu.
Ali pod svjetloscu duse, klonu.
Ljubavlju obavijena,
ona samo ka njoj i ide.
A gdje je krilo da je prihvati?