utorak, 14.10.2008.

XIII



Noc je predivna.
Malo hladnjikava, ali prijatna.
Iza zida se cuje grad. Njega je nemoguce utisati.

U daljini svjetluca crvena zvjezdica...ne, to je avion.
Ulicne svjetiljke, kao neki podsjetnik da sam daleko od samog u ovom gradu.
A opet, bez tebe, kao najveci samotnjak.

Ni vjetar koji piri kroz grane obliznjeg zbuna nije dovoljan da me razbudi iz ovog usnulog stanja...
I svojim mirisom me podsjeca da je u ovom gradu sve ukaljano i sivo, da je priroda negdje daleko.
Priroda od koje sam godinama odvojena, ona koja me je podigla i nacinila sustinu u meni.

Sve sto je srcu drago, daleko je, kazu...
Gdje cu ja, sanjar i romantik, pobornik najvecih ljubavnih novela, u ovom mehanicki nastrojenom svijetu?
Drugaciji prioriteti, drugacije zelje i ambicije...
Strcim, brate, kao crno pile.

I mislim...samo o jednom.
Hladnjikave noci na prelazu ka jeseni, oni prvi sjetni osmjesi koji donose zimu i pripreme za nju...
Svjez ajvar, dzem od sljiva i prvi zuti listovi po dvoristu.
Ti.

Zar je to mnogo?

I neka svijet ide svojim tokom...
Neka se sire potrebe i zahtjevi.
Neka se unisti ono sto se eonima stvaralo oko nas...civilizacije, svijetovi, kulture...
Samo neka Nas izostavi i pusti nas da cuvamo svoj mir...

- 06:52 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Posveta

Sva lutanja kroz odaje moga srca uvijek me vode samo tebi...

© 2005-2015 by Strumfeta

Lutajuci obalama neizvjesnih sudbina,
nadjosmo se na hridu novog zivota.
Daleko od stvarnosti, u drugom svijetu.

Vracas mi osmijehe i spokoj dubinama.
Kada sam najnemirnija, najnesigurnija,
Tu si...da spustis poljubac na dlan.


Free Web Counter

Nesto sasvim (s)licno




Soneta 45

Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,
jer, ne znam kako bih rekao, daj je dug
i cekat ću te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.
Nemoj otici ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kucu
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom casu otici ceš tako daleko
da ću obici zemlju ispitujuci
hoceš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.


P. Neruda


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se