srijeda, 03.09.2008.

Zelja

Voljela bih...
Da te sakrijem u postelji pod rukom, od najmanje crne tacke koja bi da se spusti na tvoju dusu,
Da otjeram bauke i cudovista iz ormara, sto jos jednom pomaljaju svoju ruznu glavu.

Voljela bih...
Da sam sada u gradu pored tvog, pa mozda i dva ili tri, jer tada nista tesko ne bi palo,
i potreban bi bio samo jedan poziv, jedna poruka i tvoj glas, da sa vjetrom dodjem i u kosu se ti se upetljam i uspavam te dodirima.

Voljela bih...
Da nisi mracan, jer mrak samo sakriva tvoj svijetli pogled i cistu dusu plavih ociju, sakriva te od mene i ne da nam da budemo u potpunosti Mi, sami i jedinstveni, ne da dusmanski i pakosno, jer ljubav kvari pomrcinu njenu.

Voljela bih...
Da odnesem bol sto polako izgriza te, bol koji ne zasluzujes, koji je samo zavjesa medju nama i razdvaja srca koja toliko ljubavi gaje...
Ne daj nas, ljubavi...
Misli o nadi. O sreci.
Misli na jedno zimsko vece i dvoje pored kamina, negdje u daljinama seoskim, toplinu pored zaledjenog jezera i onih sedam brda sto sliku uokviruju...

- 03:21 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Posveta

Sva lutanja kroz odaje moga srca uvijek me vode samo tebi...

© 2005-2015 by Strumfeta

Lutajuci obalama neizvjesnih sudbina,
nadjosmo se na hridu novog zivota.
Daleko od stvarnosti, u drugom svijetu.

Vracas mi osmijehe i spokoj dubinama.
Kada sam najnemirnija, najnesigurnija,
Tu si...da spustis poljubac na dlan.


Free Web Counter

Nesto sasvim (s)licno




Soneta 45

Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,
jer, ne znam kako bih rekao, daj je dug
i cekat ću te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.
Nemoj otici ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kucu
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom casu otici ceš tako daleko
da ću obici zemlju ispitujuci
hoceš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.


P. Neruda


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se