Utisala sam svijet.
Utrnula muziku.
Prozor otvoren.
Kisi.

Obozavam monsune.
Ocekujem kisu svakih nekoliko mjeseci, zudeci za svjezinom i njome ispunjenim ljetnim nocima.
Molim Boga da spere onu vrelinu koja se vremenom nakupljala, da spere tezinu sa moje duse i grijehe koje sam nesvjesno cinila.

Volim kisu.
I da posmatram svijetle crte sto s neba silaze, nalazeci svoju smrt negdje na plocniku ispod mog prozora.
Volim njihovu pjesmu i ono sto znace.
Zivot.

Grane pored prozora smirile su se.
Kao da i one ne zele da upropaste taj momenat, da rizikuju da prestane, vec ga upijaju, tiho i ukoceno, ne znajuci kada ce se opet ponoviti. Zaista rijetkost u ovom svijetu.
Naslucujem nase zajednicke ljetne noci, ispunjene kisom, koje cemo da dijelimo, zajedno sa ljubavlju i zagrljajima.
I poljupci ce biti sladji kada se pod njom budemo ljubili.
Mokra kosa i kapima pomucen pogled.
Kao na filmu :)

Tonem u mirise nebeske.
Voljela bih da mi te donesu...
Cekala bi te toplina i jedna mala, umorna ruka.
Spustila bi se na obraz...
I zaspala.

Miris narandze i led na zglobu.
Secer na usnama pod tvojim imenom se topi.
Vrucina mi je.

Umorno tjeram pustinju od sebe i cekam te...ljubav moju.
Pomalo strepim.

Ispred tebe je veliki dan.
Prekretnica.
Ceka te jos nekoliko prepreka, ljubavi.
Uspjeces ti u tome. Znam.
Uspjeces, kao sto si i ranije, i kada je tama prijetila da te proguta u svoj plast.
Uspjeces zbog Nas, jer znas sta nas ceka.

Molim se.
I zelim ti srecu.

Ne postoji srce kao moje...
Ne postoji osjecanje koje se moze sa drugim poistovjetiti, spojiti kao ono sto u njemu tinja...
Ne postoji nijedna ljubav koja bi te kao moja obgrlila i odnijela daleko iz crnila.

Dusa je ispunjena tobom...samo tobom.
Tvoj lik, koji me prati sa svakom milisekundom, i kroz snove me provlaci, kroz zivot koji nekad tako surov je...
Kako bih u tvoj zagrljaj...da zaronim glavu i nikada se ne pomolim...da utopim suze u toplini ljubavi tvoje...
Kako bih da ti opisem tugu koja u meni gori, ceznju koja me proganja otkako sam prvi put cula tvoj glas,
zelju za tobom, zelju za ljubavlju...
Kako bih da ti opisem sebe sa tobom...srce koje te toliko voli...

Bolim veceras, mozda kao nikad do sad...
Bolim za tobom i zivotom koji tako daleko cini se...
Za nama, za srecom, za nasom nerodjenom djecom...

Suze peku po zivim ranama mojim...
Suze za tobom, rane za nama...
Imam te, a nemam te, ljubavi moja daleka...

Pricaj mi...
Samo mi pricaj...
Nisu bitne rijeci, niti rime,
Bitan je samo glas tvoj, toplina u njemu, zagrljaj koji obecavas...
I ljubav koju nazirem negdje u daljini, kroz maglu i oluje okeanske...

Necu da vezem...
Veceras nemam elana.
Bol je preuzeo sve emocije i skupio ih u snop.
Cekam te, da ga razvezes i ponovo raspes.
Nedostajes...veceras, skoro vise nego ikad.