nedjelja, 17.08.2008.

Poruka u boci

Ne postoji srce kao moje...
Ne postoji osjecanje koje se moze sa drugim poistovjetiti, spojiti kao ono sto u njemu tinja...
Ne postoji nijedna ljubav koja bi te kao moja obgrlila i odnijela daleko iz crnila.

Dusa je ispunjena tobom...samo tobom.
Tvoj lik, koji me prati sa svakom milisekundom, i kroz snove me provlaci, kroz zivot koji nekad tako surov je...
Kako bih u tvoj zagrljaj...da zaronim glavu i nikada se ne pomolim...da utopim suze u toplini ljubavi tvoje...
Kako bih da ti opisem tugu koja u meni gori, ceznju koja me proganja otkako sam prvi put cula tvoj glas,
zelju za tobom, zelju za ljubavlju...
Kako bih da ti opisem sebe sa tobom...srce koje te toliko voli...

Bolim veceras, mozda kao nikad do sad...
Bolim za tobom i zivotom koji tako daleko cini se...
Za nama, za srecom, za nasom nerodjenom djecom...

Suze peku po zivim ranama mojim...
Suze za tobom, rane za nama...
Imam te, a nemam te, ljubavi moja daleka...

Pricaj mi...
Samo mi pricaj...
Nisu bitne rijeci, niti rime,
Bitan je samo glas tvoj, toplina u njemu, zagrljaj koji obecavas...
I ljubav koju nazirem negdje u daljini, kroz maglu i oluje okeanske...

- 10:50 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Posveta

Sva lutanja kroz odaje moga srca uvijek me vode samo tebi...

© 2005-2015 by Strumfeta

Lutajuci obalama neizvjesnih sudbina,
nadjosmo se na hridu novog zivota.
Daleko od stvarnosti, u drugom svijetu.

Vracas mi osmijehe i spokoj dubinama.
Kada sam najnemirnija, najnesigurnija,
Tu si...da spustis poljubac na dlan.


Free Web Counter

Nesto sasvim (s)licno




Soneta 45

Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,
jer, ne znam kako bih rekao, daj je dug
i cekat ću te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.
Nemoj otici ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kucu
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom casu otici ceš tako daleko
da ću obici zemlju ispitujuci
hoceš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.


P. Neruda


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se