Hej ti!
Da, ti, mali,
sa plavetnilom ogledanim.
Kuda si se denuo?
Ne dam te vranim svijetovima,
Ne.
Hocu te evo tu, pored mene,
gdje se glava ugnjezdila,
i postelju izguzvala,
a samo tvoje rame trazi.
Hocu te veceras,
kad se nebo uzjogunilo,
noseci vjetrove usamljene
i hara poljima izboranim,
kroz neisplakane njene suze.
Hocu tvoju djeciju dusu,
da po njoj prosipam osmijehe,
na dlanovima da je drzim,
drhtavu i leprsavo njeznu
i pruzim svoju jedinu i istu.
Zelje
14 srpanj 2008komentiraj (0) * ispiši * #