"Ima li dana iza tvojih ledja, covece, koje bi zeleo da ti se povrate?
Svi su te privlacili kao svila, i ostajali iza tebe kao paucina. Kao med docekivali su te, kao smrad ispracao si ih. Svi su prepuni obmane i greha."
Vladika Nikolaj
1921-1922
Molitve na jezeru
26 svibanj 2008komentiraj (1) * ispiši * #
Dodiri kisom poprskani
24 svibanj 2008Donosi svjezinu sa istoka...miris kise.
Da li su to tvoji prsti, ponekad hladni, a najnjezniji?
Osmijehom ih docekujem, sirokog zagrljaja, pa i zureci, ne bih li se sto prije s njima stopila...
Zatvaram oci i prepustam se culima...
Gdje li si, ljubavi moja daleka?
Po kojim usnulim livadama se seces, daleko od sivih kulisa realnosti?
Da li sam pored tebe ja ili tvoj tanani kaval?
I pod kojim horizontom sjedis?
Zavidim snu, jer te ima.
Zavidim svakom danu i slucajnom prolazniku koji te pored sebe osjeti na tren, tvoju siluetu, velicanstvenu i visoku, u svoj njenoj plavoj ljepoti.
Zavidim Suncu i Mjesecu koji te svakodnevno po licu miluju, pa makar to i bila vjetrom nosena imaginarna ja...
Zavidim njemu samom, vjetru, sto oko tebe leprsave svoje ruke svija, prolazeci ti kroz kosu i da ne primjetis, da ne pomislis, da sam to mozda ja, u osjet pretvorena...
Grudi se tesko podizu pod pritiskom dana usamljenog.
Drugima boljke nosim, a sebi pomoci ne mogu.
Kojim stopama gazis, najmiliji viteze moj?
Koje su ti staze namjenjene kada te meni ne donose?
Hiljade i hiljade godina koracas, noseci burne terete zivota...
Dodji, podijeli ih sa mnom.
Uzecu te u narucje, kao najnjeznijeg slavuja, sklopiti prste oko vrata tvog i sa tobom ponijeti sve Bogom sudjeno.
Ni tuga, ni zalost, a ni najsrecniji, najranjiviji momenti nece biti preteski za ovo srce koje te toliko zeli, zivot s tobom, sa svim osmijesima i suzama, sa svakom najmanjom sitnicom koju cu ti podariti samo da ostvarim ono sto mi u dusi lezi...
Samo da ostvarim Nas.
I nijedna ova nedovrsena misao i svaka nepovezana rijec nije dovoljna...
Nije ni blizu dovoljna da ti pokaze koliko te moje malo srce voli...
I koliko cezne...za tobom.
Tobom i jedinim.
komentiraj (1) * ispiši * #
Maslacak
23 svibanj 2008Paperjaste latice u vazduhu,
bijeli covjeculjci, padobranci,
otrgnuti od korijena vjetrom.
Okrecu se, obrcu pritiskom,
noseci pod ramenom zivote
najmanje, beznacajne svijetu.
komentiraj (0) * ispiši * #
On
Melodije u glavi lelujaju,
nosene likom jedne carobne slike.
Tvoje oci plave i njihov blagi pogled...
Da li ces i u mene tako gledati?
Ili ces mi podariti jos njeznije i ljepse, dusom protkano miloste?
Kaval,
Pjesma nebeska,
Suparnik.
Druga strana tebe.
Prelijepi protivnik u borbi za ljubav tvoju.
Ne, nisam ljubomorna.
Vec mu zavidim na tvojim dodirima koje svakodnevno osjeca po svom tananom struku, milovanjima meni namjenjenim i ljubavlju cistom koja moja je, a jos uvijek je nemam.
Ljepote ovozemaljske, vjecno upisane elegantnim zvukom,
isprepletene prstima tvojim,
nose me u sne u kojima smo spojeni,
kao dva stabla, izrasla iz jedinog korijena.
Doticu dusu raznjezenu i prostiru se kroz odaje srca,
predanog, tvog.
Plavi sjaj.
Obgrlio me.
komentiraj (0) * ispiši * #
Tezine
07 svibanj 2008
Sve sto mi zivot znaci, daleko mi je...
Svaka topla rijec, zagrljaji i osmijeh,
drage osobe koje u mom srcu zive, dusu dijele...
Nema ih.
Realnost surova se skuplja oko mene,
pritiskajuci sa svih strana, ne pitajuci za moje zelje,
one koje su tako male, tako skromne u ovom svijetu materijalizma...
Jednostavne.
Tako bih da se savijem u narucju tom,
da mu na dlanove spustim uplakane obraze,
i ostavim dusu oboljelu na pragu, izvan naseg malog svijeta...
Bajkovitog.
Rado bih dasak bila, nestala u vrtlozima oluja,
izgubila identitet i postala samo jedan od vjetrova,
barem bih ti tada mogla doletjeti, po obrazu mekom pomilovati...
Najnjeznije.
komentiraj (1) * ispiši * #
Jedno
03 svibanj 2008Sjetni pogled prema istoku,
pojacan sablasnoscu danasnjice,
uz tugaljive iglice koje prate.
Gledam dvoje i njihovu pricu
nevjerovatnu i daleku,
bajku najljepsu.
Kroz trnje i bodljikavu zicu,
izgrebani, izranjavani,
zamrsenim prstima sudbine vodjeni,
jedno ispred drugog stali,
poneseni pjesmom najcistije ljubavi.
Gledaju u oci jedno drugom,
i obasjani toplinom male Ruzice,
zapocinju oko sebe veliki svijet,
samo Njihov i jedinstven,
onaj koji ce temelj stvoriti
i biti kada i zaveju oluje.
***
Dok kucam ove redove, oci mi se sklapaju od umora, moje misli su jos uvijek sa tobom, sa vama. Volim da mislim da sam lebdjela tu negdje u blizini, da sam vas mogla zastititi od bilo cega loseg ili ruznog danas, da sam mogla i sa ove daljine da vam pruzim toplinu i sunceve zrake, da vam dan sto ljepsi bude, kada se bajka pretvori u stvarnost i kada od danas postanete najsrecniji...i jedno.
Uz Vas...
(K)
komentiraj (1) * ispiši * #
Pod naletom tuge, okupana ceznjom
01 svibanj 2008Kao vjetrom odnesene, rijeci nestaju u vazduhu.
Uzalud ih pokusavam zaustaviti, da ih sacuvam za kasnije momente,
momente kada sam zarobljena u tami praznog stana, usamljena i napacena.
Za trenutke slabosti, za uplakanu dusu...
Da ih cuvam, ne mogu.
Kao vrapci bjeze od mene, nestaju u atmosferi, ploveci ponovo ka tebi...
Trazim ih uporno, grabeci kroz oblake, trazim svaku rjeccu i naglasak tvoj.
Trazim da ih ponovo cujem, da ih osjetim kao danas i juce sto sam,
makar na sekundu da mi utjeha budu.
Praznoj sobi toplina, napacenom srcu hrana.
Momenti, kao neprijatelji mile,
a zivot se urotio protiv mene i tece.
Tece prema buducnosti, sporo, najsporije, umjesan svakodnevnicom i monotonijom u kojoj si ti samo fragment, fragment jedne obecavajuce slike,
u kojoj smo mi, zajedno i srecni.
Suze koje peku,
nista promijeniti nece.
Vec obasjati ceznjivost koja u meni tinja,
za tobom, za nama.
Imaginarna prica nas, obojena slikama, njeznostima i toplinom glasa tvog,
s ljubavlju vezena,
boli.
Jer nisi tu, pored mene.
komentiraj (0) * ispiši * #