Molitve na jezeru

26 svibanj 2008

"Ima li dana iza tvojih ledja, covece, koje bi zeleo da ti se povrate?
Svi su te privlacili kao svila, i ostajali iza tebe kao paucina. Kao med docekivali su te, kao smrad ispracao si ih. Svi su prepuni obmane i greha."

Vladika Nikolaj
1921-1922

Dodiri kisom poprskani

24 svibanj 2008

Donosi svjezinu sa istoka...miris kise.
Da li su to tvoji prsti, ponekad hladni, a najnjezniji?
Osmijehom ih docekujem, sirokog zagrljaja, pa i zureci, ne bih li se sto prije s njima stopila...
Zatvaram oci i prepustam se culima...

Gdje li si, ljubavi moja daleka?
Po kojim usnulim livadama se seces, daleko od sivih kulisa realnosti?
Da li sam pored tebe ja ili tvoj tanani kaval?
I pod kojim horizontom sjedis?

Zavidim snu, jer te ima.
Zavidim svakom danu i slucajnom prolazniku koji te pored sebe osjeti na tren, tvoju siluetu, velicanstvenu i visoku, u svoj njenoj plavoj ljepoti.
Zavidim Suncu i Mjesecu koji te svakodnevno po licu miluju, pa makar to i bila vjetrom nosena imaginarna ja...
Zavidim njemu samom, vjetru, sto oko tebe leprsave svoje ruke svija, prolazeci ti kroz kosu i da ne primjetis, da ne pomislis, da sam to mozda ja, u osjet pretvorena...

Grudi se tesko podizu pod pritiskom dana usamljenog.
Drugima boljke nosim, a sebi pomoci ne mogu.

Kojim stopama gazis, najmiliji viteze moj?
Koje su ti staze namjenjene kada te meni ne donose?
Hiljade i hiljade godina koracas, noseci burne terete zivota...
Dodji, podijeli ih sa mnom.
Uzecu te u narucje, kao najnjeznijeg slavuja, sklopiti prste oko vrata tvog i sa tobom ponijeti sve Bogom sudjeno.
Ni tuga, ni zalost, a ni najsrecniji, najranjiviji momenti nece biti preteski za ovo srce koje te toliko zeli, zivot s tobom, sa svim osmijesima i suzama, sa svakom najmanjom sitnicom koju cu ti podariti samo da ostvarim ono sto mi u dusi lezi...
Samo da ostvarim Nas.

I nijedna ova nedovrsena misao i svaka nepovezana rijec nije dovoljna...
Nije ni blizu dovoljna da ti pokaze koliko te moje malo srce voli...
I koliko cezne...za tobom.
Tobom i jedinim.

Maslacak

23 svibanj 2008

Paperjaste latice u vazduhu,
bijeli covjeculjci, padobranci,
otrgnuti od korijena vjetrom.
Okrecu se, obrcu pritiskom,
noseci pod ramenom zivote
najmanje, beznacajne svijetu.

On

Melodije u glavi lelujaju,
nosene likom jedne carobne slike.
Tvoje oci plave i njihov blagi pogled...
Da li ces i u mene tako gledati?
Ili ces mi podariti jos njeznije i ljepse, dusom protkano miloste?

Kaval,
Pjesma nebeska,
Suparnik.
Druga strana tebe.
Prelijepi protivnik u borbi za ljubav tvoju.

Ne, nisam ljubomorna.
Vec mu zavidim na tvojim dodirima koje svakodnevno osjeca po svom tananom struku, milovanjima meni namjenjenim i ljubavlju cistom koja moja je, a jos uvijek je nemam.

Ljepote ovozemaljske, vjecno upisane elegantnim zvukom,
isprepletene prstima tvojim,
nose me u sne u kojima smo spojeni,
kao dva stabla, izrasla iz jedinog korijena.
Doticu dusu raznjezenu i prostiru se kroz odaje srca,
predanog, tvog.

Plavi sjaj.
Obgrlio me.

two trees

Tezine

07 svibanj 2008

alone

Sve sto mi zivot znaci, daleko mi je...
Svaka topla rijec, zagrljaji i osmijeh,
drage osobe koje u mom srcu zive, dusu dijele...
Nema ih.

Realnost surova se skuplja oko mene,
pritiskajuci sa svih strana, ne pitajuci za moje zelje,
one koje su tako male, tako skromne u ovom svijetu materijalizma...
Jednostavne.

Tako bih da se savijem u narucju tom,
da mu na dlanove spustim uplakane obraze,
i ostavim dusu oboljelu na pragu, izvan naseg malog svijeta...
Bajkovitog.

Rado bih dasak bila, nestala u vrtlozima oluja,
izgubila identitet i postala samo jedan od vjetrova,
barem bih ti tada mogla doletjeti, po obrazu mekom pomilovati...
Najnjeznije.

Jedno

03 svibanj 2008

Sjetni pogled prema istoku,
pojacan sablasnoscu danasnjice,
uz tugaljive iglice koje prate.
Gledam dvoje i njihovu pricu
nevjerovatnu i daleku,
bajku najljepsu.
Kroz trnje i bodljikavu zicu,
izgrebani, izranjavani,
zamrsenim prstima sudbine vodjeni,
jedno ispred drugog stali,
poneseni pjesmom najcistije ljubavi.
Gledaju u oci jedno drugom,
i obasjani toplinom male Ruzice,
zapocinju oko sebe veliki svijet,
samo Njihov i jedinstven,
onaj koji ce temelj stvoriti
i biti kada i zaveju oluje.

***
Dok kucam ove redove, oci mi se sklapaju od umora, moje misli su jos uvijek sa tobom, sa vama. Volim da mislim da sam lebdjela tu negdje u blizini, da sam vas mogla zastititi od bilo cega loseg ili ruznog danas, da sam mogla i sa ove daljine da vam pruzim toplinu i sunceve zrake, da vam dan sto ljepsi bude, kada se bajka pretvori u stvarnost i kada od danas postanete najsrecniji...i jedno.

Uz Vas...
(K)

Pod naletom tuge, okupana ceznjom

01 svibanj 2008

Kao vjetrom odnesene, rijeci nestaju u vazduhu.
Uzalud ih pokusavam zaustaviti, da ih sacuvam za kasnije momente,
momente kada sam zarobljena u tami praznog stana, usamljena i napacena.
Za trenutke slabosti, za uplakanu dusu...
Da ih cuvam, ne mogu.
Kao vrapci bjeze od mene, nestaju u atmosferi, ploveci ponovo ka tebi...
Trazim ih uporno, grabeci kroz oblake, trazim svaku rjeccu i naglasak tvoj.
Trazim da ih ponovo cujem, da ih osjetim kao danas i juce sto sam,
makar na sekundu da mi utjeha budu.
Praznoj sobi toplina, napacenom srcu hrana.

Momenti, kao neprijatelji mile,
a zivot se urotio protiv mene i tece.
Tece prema buducnosti, sporo, najsporije, umjesan svakodnevnicom i monotonijom u kojoj si ti samo fragment, fragment jedne obecavajuce slike,
u kojoj smo mi, zajedno i srecni.

Suze koje peku,
nista promijeniti nece.
Vec obasjati ceznjivost koja u meni tinja,
za tobom, za nama.

Imaginarna prica nas, obojena slikama, njeznostima i toplinom glasa tvog,
s ljubavlju vezena,
boli.
Jer nisi tu, pored mene.

Sadness

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>