Od sutra idem u teretanu jer želim izgledati onako kao što Milinović, čovjek zbog kojeg više ne pratim tv, misli da izgleda. Nakon upisa u teretanu idem obnoviti članstvo u gradskoj knjižnici jer želim naučiti sve o povijesti mog naroda, pa da mogu pričati onako lijepo kao što Milanović priča. A kada poželim izgledati kao Hebrang, otići ću do Londona i posjetiti muzej voštanih figura.

Kada smo već kod vijesti, čujem da je Agassi napisao i objavio svoju pikantnu autobiografiju. Nives Celzijus u neku ruku i mogu shvatiti jer je sigurno zanimljivo čitati sa koliko se nogometnih timova poševila. Ali što to on ima zanimljivo napisati o sebi kada se u životu nije poševio niti sa jednim nogometnim timom? Igrao je tenis, imao je Brooke (barem je mislio da je ima), imao je kosu (znao je da je nema), a za sve ostalo je koristio master card.

Uglavnom, mene je najviše strah da ne objavi kako je, u vrijeme dok mu nije išao tenis i dok je šmrkao kokain, sa mnom igrao poklape sa sličicama crtanog junaka He-mana, o čemu sam nekoć pisao u jednoj svojoj priči.

Kada pogledate ovaj video i naiđete na dio kada Andre preuzima mikrofon, njegov plač će većini izgledati kao kreveljenje onog lika Zeda iz "Policijske akademije", ali vjerujte mi, te suze nisu lažne, jer nemoguće je izlažirati strast prema igri kakvu je on posjedovao. I zato, bez obzira na ovu spornu autobiografiju, on će ostati za mene i dalje br.1 teniski igrač svih vremena.