utorak, 19.02.2008.

Pusti muziku!

Na dan svog rođenja sam plakao. Sjećam se kao da je bilo jučer. Svirala je neka pogrebna glazba ili su to Indexi izvodili "Sanjam", nije bitno. Uglavnom, ne volim nedjeljna popodneva kada napravim veliki zajeb pa uletim u birtiju gdje mi konobarica sa loše nanesenim sjenilom za oči i mišlju da je najjača pičoberica u gradu donese crni bućkuriš sa kapljicom pokvarenog mlijeka, a polovne prdekavce, koje je gazda za jeftine pare dobio nakon što su odslužili svoje na predizbornim skupovima, tada po prvi put volim jer čine da katastrofalne vokalne eskapade Nine Bee zvuče poput Rammsteina. Inače Rammstein i ne volim baš jer mislim da su dosta ideja pokrali od Patarena od kojih mi je najjača ona stvar na kojoj se prave da ne znaju svirati, pa nešto usput mašu glavama, a njihovi hrapavi glasovi ujedinjuju se na uh-uh i hu-hu. A LET3? E to su performeri par excellence! Donijeli su neki dan na riječki sud čepiće za guzice kao dokaz da nisu nastupali obnaženi pred nedužnom publikom koja je tako runjave guzice imala priliku, ako bi imali sreće, pogledati jedino u nekim treš pornićima sedamdesetih. Ma sve bi njih onako gologuze sa takvim guštom privezao za stupove srama na Korzu, a onda bih se usudio pustiti čopor nadraženih gejeva da im dupe začepe kako spada! Zatim bih pustio Skinheadse...u kavez sa lavovima.
Pustio bih i one iz Lepoglave da Ceci dođu glave (o kako bih volio da Franka Bateli domogne se slave!). Ne bih se libio da pustim čak i goluba više, 505 s crtom - lakše se diše.

- 21:13 - Komentari (41) - Isprintaj - #

subota, 16.02.2008.

Rip za čomantiku

Uputa za emocionalno krhke jebače rumene kadulje koji nisu nužno iz Dalmatinske zagore. Dakle, vi muškarci, koji niste nužno iz Dalmatinske zagore, kao što to rade mali majstori velikih tajni kuhinje, ja ću vam na jednom malom primjeru pokazati kako putem maila pridobiti svoju voljenu na pomirbeni sex.

Kao prvo, mail započnete sa Štovana (to ste čuli negdje od nekog prijatelja biznismena), te dodate njeno cijenjeno ime kao naznaku da vam je ipak stalo do njenog bivstvovanja u svakom pogledu.

A onda joj kroz svu svoju profinjenu sirovost pokažete koliko vam je do nje stalo :

Gledaj, maco, to šta san ti opalija dvi-tri šamarčine totalno si krivo protumačila. Znaš i sama kada nije po mome da tako završi. Sama si kriva lutko. Volin te i uvik ću te volit. Da te ne volin ne bi te tuka tako mlako ka pičkica, već bi skaka po tebi tri dana dok ti sve kosti ne polomin. Znan, da mi nisi vidila vako nabildano tilo ne bi mi virovala. I znaš šta još...mislin da i ti mene voliš. Mislin da bi ti čak jednon i moga polomit sve kosti jer ti si jedina žena do koje mi je stalo i sa kojon bi u svemu tija ić do kraja.
Zato te još jednon molin da ne sereš i da mi večeras daš pičke jer san osta doma sam, a kad ne iden sa ekipon pit i kad se ne jeben s tobon onda se osićan ka peder.


Na kraju dodate Unaprijed zahvaljujem (to ste isto čuli od nekog prijatelja biznismena), te stavite zarez i napišete Zauvijek tvoj (dodate vaše ime (po potrebi))

Eto, to bi bilo to. Nadam se da vam se sviđa. U idućem postu definitivno neću pisati o šivaćim veš mašinama za pranje posuđa.

UPDATE :
Danas sam bio na kavi u Dopuzenu koji još uvijek smrdi više od Govnolenda. Kada sam unišao u jednu od kavana, kvaka od vrata ostala mi je u ruci.

Image Hosted by ImageShack.us

To me podsjetilo na događaj od prije dvadesetak dana : ponudio sam se jednoj dami u najboljim godinama, koja je nosila svoje računalo iz servisa do auta, da joj džentlmenski otvorim vrata njenog Golfa jedinice...



- 21:51 - Komentari (28) - Isprintaj - #

srijeda, 13.02.2008.

Čip za romantiku

Eh, drugarice i drugovi, nadam se da nemate ništa protiv da vam se obratim, a da pritom ne spominjem zločinačku organizaciju koja upravlja ovom zemljom čije dupe slovenci još uvijek nisu razradili kako treba.
Morao sam to izgovoriti ispravno kako bih se oslobodio svih mogućih kletvi Ivinog čukundede vrača koji je prvih 100000 eura zaradio preuređivanjem i iznajmljivanjem starih wigwama uz more bledolikim turistima, a ponekad bi progledao kroz prste i onima koji inače ne koriste Coperton.
Znam, pretjerao sam. Nisu oni zločinci samom činjenicom što produbljuju agoniju milijunima ljudi svojim promišljenim postupcima koji se mjesecima kuju u parlamentu. Mogu oni i gore, ali za to čekaju bolja vremena.
Koliko daleko su spremni ići uvjerio sam se noćas. Naime, već par dana osjećam nepodnošljive bolove u predjelu lijevog ramena. Moram vam priznati da me takva situacija zatekla nespremnog i da sam počeo lagano paničariti prisjetivši se kako se Račan non-stop držao za to isto rame. I već sam se bio pomirio da odlazim, te počeo razmišljati u koju grobnicu da me smjeste, koliki će biti trošak ukopa, kome sam bio i tko će meni doći, želim li bonus trubača i ako želim, kojom melodijom da me isprati.
No, ništa od toga. Barem ne još neko vrijeme. Noćas sam otkrio da za bolove u mom ramenu, a i duši nisu krive nikakve vradžbine, niti posjeta vanzemaljaca, već savršeno koordinirana akcija specijalnih postrojbi MUP-a protiv blogera s greškom. Uspavali su me u trenutku dok sam igrao džepni biljar šetajući rivom i ugradili taj jebeni čip za romantiku u rame. I potrajalo je to jedno vrijeme dok nisam skužio taj čudni rez od dva centimetra povrh leđa, a primijetio sam i da volim mirisati cvijeće, poklanjati ga ženama, govoriti im lijepe riječi, te da idući sex ne želim prije braka.
U strahu da se to ne dogodi i njima, neki od mojih kolega blogera pogasili su blogove ili su ih zamrzli do daljnjega. Mislim, tko ih jebe kad nemaju muda ponijeti taj teret. A i sebični su. Misle samo kako će izgledati cool u očima drugih ljudi, te kako je stvarni sirovi svijet sve što im treba kako bi opstali. Na rubu plača, dok u krvavim rukama držim ovaj čip, jecam : "Jebite se, vi stvarni ljudi!"

Danas mi je, dok sam među zubima prevrtao komadiće puretine, na pamet pao Gene Hackman. Nemam pojma kako, niti zašto. Najviše ga pamtim po rolama u "No way out", "Superman" i "Unforgiven" filmovima. Možda je to nekakva interakcija unutar mog uma koja mi sugerira osvetu prokletniku Frogu koji mi se jutros javio iz Splita dok je čekao zrakoplov za Berlin, a sama osveta se temelji na bolnoj činjenici da mi je tek dan poslije emitiranja rekao za "Thelmu & Louise". Uzeo sam TV program, listam ga i čekam. Vratit će se gad ovih dana, a ja sam tu i čekam. Strpljivo.
Btw, izrazio bih iskreno suosjećanje Tonyju Cetinskom koji je ovih dana uz ženinu pomoć dokazao kako to nije on bio na slikama, te bih, isto tako, pozdravio Zdravka Škendera koji je ovih dana u Sloveniji kupio nove gume za svoj BMW peticu jer su tamo jeftinije.

- 03:24 - Komentari (29) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.02.2008.

Još uvijek

Još uvijek nosiš u sebi
mjesec, oblake, uzburkana mora.
Zbog njih ja često pripijem se k tebi
kao drvetu vlastita kora.

(tebi, noćas)

- 22:46 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.02.2008.

Ruka koja pali lice opatice

Image Hosted by ImageShack.us


ruka koja pali misteriozno se nasmijala. lice opatice bilo je crveno. otišao sam u noć daleko od sebe.
akustični hodnici grada govorili su lijevo, govorili su desno
govorili su...

dame i gospodo : jens ljeeejkman :))

- 20:34 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se