ponedjeljak, 27.08.2007.

Duga

Šarene pruge probijaju blijede oblake. Svi vole ljeto and everybody hurts. Kilometarska kolona drndajućih pokretnih kućica od mora sve do granice svojim prdežom časti ionako već posrnulu Fanny La Fan atmosferu. Carina je opet u štrajku. Ako u ovom trenutku gledate vijesti, ne vjerujte nikome. Ljevica je desnica, desnica je centralno. Ne vjerujte nikome, sjebat će vas mentalno.

Vjerovao je Jure, vlasnik Škode Favorit parkirane pored ceste zbog probušene gume, poznaniku Marku koji mu je trebao vratiti pneumatsku dizalicu isti dan kada ju je i posudio.
A tek Anela, što je ta vjerovala kako sa dvije Zepter tave i jednom srebrnom posudom za sol i papar može pobjeći dvojici zaštitara prodajnog centra u kojem je operirala.

Marko je srknuo posljednje kapi produžene kave u omiljenom kafiću blizu videoteke u kojoj radi i čiji je vlasnik, zatim je zgužvao praznu kutiju Lucky Strikea, te krenuo do automobila iz kojeg je izvadio sliku, mrtvu prirodu nauljenu na staklo, i jedan tesarski čekić sa mekanom gumenom ručkom. Ušao je u zagušljivi prostor, upalio klimu, te podigao želuzine na prozorima kako bi kakva-takva svjetlost prodrla u unutrašnjost videoteke. Iz prve ladice ispod pulta izvadio je olovku i čavao kojeg je nakon par minuta mjerkanja zakucao na idealnu proizvoljnu točku na zidu. Divio se svom uratku iz svih kuteva prostorije dok nije zazvonio mobitel. Nakon poziva ugasio je klimu i spustio želuzine, a na vrata je objesio natpis "I`ll be back".

Negdje oko glavnog prodajnog centra upao je u prometni krkljanac. Upalio je radio i neznatno spustio naslon sjedala. U jednom trenutku prenulo ga je kucanje na prozor muškolike krezube crnke, žene u najboljim godinama za ne sresti je bilo gdje i bilo kada. Otvorio je vrata i mahnuo joj rukom.

- Opuzen? – izustila je upitno
- Upadaj, ali pod uvjetom da me ne moriš nikakvim pričama. Jel važi? – postavio je uvjet
- Važi burazeru! – rekla je istresavši iz sebe svu oduševljenost samim činom dozvole ulaska u njegov automobil, a da pritom nije skrivala opake očnjake koji su najvažniji zubi mesoždera jer služe za prihvatanje i razdiranje plijena.

Nakon dvije minute vožnje i mrtve tišine…

- Oprosti ako sam dosadna ali čisto informativno me zanima gdje putuješ. – rekla je tapkajući prstima po koljenima u ritmu glazbe
- Prijatelju je pukla guma na autu, a kod mene je njegova dizalica. – rekao je
- Aha. O`š da ti popušim? – ispalila je u trenu s vražjim sjajem u očima
- Ti da mi popušiš?! Da mi popušiš. Smiješno. – ispljunuo je ravnodušno buljeći u cestu ispred sebe
- Popušim ti ga za stoju, prijateljski jer si me poveo. – nije odustajala ne skidajući pogled sa njegovog kamenog lica
- Vozim te mukte, a ti bi mi naplatila, a? – slatko se nasmijao provokatorski
- Ok, neka bude pedeset. – rekla je popuštajući
- Trideset! – naglasio je veselo prihvativši igru
- Četrdeset i točka! – ciknula je namjestivši uvrijeđenu facu
- Aj dobro, nek ti bude četrdeset. – uklopio je hinjenu srditost u završni čin ove kratke predstave vjerujući kako se i ona šali

Par kilometara dalje, nakon što je Juri ostavio dizalicu, shvatio je da se ova garava fumarka na koju je slučajno nabasao pored šoping centra nikako ne šali. Tih dana nije bio nešto posebno odlučan tako da je ispao lak plijen. Produžili su vožnju prema Ušću, mjestu gdje se Neretva ulijeva u more, a plaža je pješčana i duga.
Parkirao je na osami iako na plaži više nije bilo niti jednog kupača. Vjetar je tjerao valove kao robove da raznose morsku travu uzduž cijele obale. Markovo lice u tim trenucima više je djelovalo kao da umire u najvećoj agoniji, nego što uživa u profesionalnom felaciju.

- Kako se zoveš? – upitao ju je usred posla
- Mmmamneea. – profufljala je zanosom nimfomanke
- Kako?
- Anela, jebem te gluva!
- Pa dobro, što se ljutiš odmah? – povisio je ton nervozan
- Kako se neću ljutit! Mogao si me to i prije pitat. Ili kasnije bar. Ali ne, tebi je to važno baš sada. Budalo! – bila je na rubu živčanog sloma
- Ja budala?! Ok, onda si ti još veća budala kada pušiš budali. – rekao je diveći se svojoj spontanoj mudrosti
- E nek si mi reko. – dodala je i nastavila sa usisavanjem njegovog nabreklog udonje

Jedno vrijeme oboje su samo uzdisali, a povremeno bi ih prekidao Tom Jones svršavajućim glasom iz radio aparata.

- Stani! Ček… - rekao je drhtavim glasom
- Što je, svršit ćeš? – upitala je podjebavajućim tonom
- Ma ne, nije to.
- Nego?
- Kakva ti je to posjekotina iznad oka? – upitao je
- A to. Napao me zaštitar u šoping centru.
- Kako to?
- Izašla sam vani sa Zepter posuđem zaboravivši platit.
- Jesu li zvali policiju?
- Nisu. Došao je šef prodaje i pustio me.
- Pustio te tek tako?
- Aha. Njemu sam pušila barem pedeset puta.
- Droljo! – viknuo je gurajući joj čika Udoju beskičmenjaka natrag u usta
- Voliš grubo, a pederčino?! – skočila je kao krokodil na plijen u isto vrijeme stiskajući mu jaja snažno
- Eeeeeeej, lakše malo! Ti nisi normalna!!! – divljao je od boli

Nije popuštala. Štoviše, stezala mu je jaja još više, a u kurčubića mu je zarila jedan od ona dva moćna očnjaka. Nije imao izbora. Vršcima prstiju otvorio je pretinac sa suvozačeve strane i napipao tesarski čekić koji je oduvijek ležao tu uklopivši se u obavezni automobilski pribor. Udario ju je u zatiljak jednom, dvaput, triput…sedam puta čak. Tek tada pritisak je popustio. Čekić je vratio u pretinac, a iz njega izvadio kutiju prve pomoći. Iz kutije je prvo izvadio rupčić i obrisao znojno čelo. Nakon toga je izvadio češalj i uz đavolji osmijeh napravio potez preko cijele glave ispeglavši kosu poput talijanskih nogometaša. Zatim je izvadio neki dezinfekcijski prah i počeo njime tresti po ranjenom spolovilu. Na kraju je presavio jednu gazu prislonivši je na ranu i sve to nespretno omotao dugačkim zavojem tako da je više nalikovalo nekom mini durbanu nego imobiliziranom spolovilu.

Otvorio je vrata i nogom izgurao Anelino truplo na ovlaženi pijesak. Zatim je izašao na svoju stranu plešući dok je pjevušio "a-a-a-a stayin` aliveeee". Prihvatio ju je za ruke i vukao plažom uputivši se prema moru. U jednom trenutku zapeo je o nešto tvrdo, zateturao i pao. Pomislio je da je nekakvo staro deblo, ali kako se približavao puzeći, sve mu je više bilo jasno da je to ljudska noga koja viri iz pijeska. I nije ta noga samo mirno pozirala kao kakva umjetnička instalacija, već ga je, kada je namjestio zbunjenu facu poput majmuna iz "Odiseje u svemiru 2001.", odalamila snagom mazge posred čela.

- Eheeeej! Oprosti stari – reče zamagljena spodoba izronivši iz pijeska
- K…koji kurac??? – Marko će tresući zamantanom glavom
- Koliko je sati? – spodobko će zijevajući
- Skoro pa sedam.
- Hm. Prespavao sam popodnevne guze. Ali ništa zato, one jutarnje su najljepše.
- Vjeruješ li da mi je ovo prvi put kako me neki voajer oborio s nogu? – Marko će uronjen u svijet crnohumorne boleščine
- Vjerujem ti...Opaaa! Nekrofilčino jedna! Ne bi se ni pohvalio. Ček, vraćam se odmah. – reče spodobko otrčavši preko ceste do parkiranog automobila

Vratio se držeći u jednoj ruci veliki crni svileni plašt, a u drugoj digitalni fotoaparat. Zatim je prišao Marku i zavezao mu plašt oko vrata.

- Eto tako, super. Sada je primi u naručje da to ovjekovječim za sva vremena. – reče ushićeno
- Jel može ovako? – Marko je namještao ozbiljnu facu
- Nije loše, samo malo bradu više istakni…zamisli da si crni vitez osvetnik.
- Jel ovako?
- E, to je to! Ćiiiiiz!
- Onda, drago mi je da smo se upoznali Voajertzick. – Marko će na rastanku
- Meni je bila još veća čast gospodine Necrophilly. Svakako mi javite kada opet budete ubijali. Sretno.

Marko ništa nije rekao. Samo je potvrdno kimnuo glavom i nastavio svoj put u suton noseći beživotno tijelo garave fumarke. I dok je tako hodao, svakim novim učinjenim korakom činilo mu se kako su šarene pruge sve bliže, a uzburkano more sve dalje.

- 23:01 - Komentari (69) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.08.2007.

Isprika

Isprika svima koji me žale
koji uvijek pamet mi sole
a najviše onima koji me hvale
koji me vole.

- 12:02 - Komentari (21) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.08.2007.

Muddy water

Trinaesti dan u mjesecu idealan je za jednu malu štoriju umotanu u zvukovlje oniričnih pejzaža na kojima sam, tragajući za istinom, uočio blogera letača kako svira usnu harmoniku u pauzi dok mu blues anđeli servisiraju krila.

Dakle, negdje tamo početkom devedesetih boraveći u Dubrovniku imao sam čestu potrebu šetati Boninovom opčinjen čudnim mirisima stabljika od kojih su mnogi prolaznici zazirali nazivajući taj miris jednostavno odvratnim. Teoretski je moguće da je sve one nesretne ljude koji su se stoljećima bacali u ponor omamljivao i izluđivao upravo taj meni fascinantan miris. Neki su se bacali, a ja bih samo dolazio nošen Šimićevom poezijom i Matoševom prozom promatrati strmo stijenje i osluškivati šumove zapjenjenog mora.

Jednog sam se dana sa Boninova spustio do Pila odlučivši zadnju lovu, sa kojom sam se trebao prehraniti tih dana, potrošiti na Caveov album – Tender Prey. Prodavača u cd shopu uvijek bih pozdravljao sa "tekstovi Cocteau Twinsa su najjači", a on bi odgovarao "idi bre pa se leči". No, taj dan me šokirala spoznaja kako traženi album više nije u prodaji. Nestao, poput Lassie. Ali Cave je ipak bio tu, na omotu nekog drugog albuma govoreći : "And when we were all fallen to the earth, I heard a voice speaking unto me, and saying in the Hebrew tongue, Saul, Saul, why persecutest thou me? It is hard for thee to kick against the pricks." Kupio sam ga bez razmišljanja.

Dvadeset godina nakon "Kicking against the pricksa" u Zagrebu upoznajem još jednog zanimljivog blogera koji mi je u pola cijene nudio kartu za solo koncert Mick Harveya, svestranog umjetnika koji je od samih početaka glazbene karijere svirao sa Caveom u bendu "The boys next door", te kasnije u "The Birthday Partyju". No, nisam imao volje ići na taj koncert i trošiti dragocjene sate zadnjeg dana boravka u metropoli na glazbenika koji mi i nije toliko zanimljiv u solo karijeri kao kada je svirao u Seedsima sa Caveom. Mick ujedno slovi i kao najveći protivnik izlaska navedenog albuma sa obradama. Možda se bojao da će zbog loše kritike po njega doći "a tall handsome man in a dusty black coat with a red right hand".



- 23:04 - Komentari (33) - Isprintaj - #

petak, 10.08.2007.

Fargo vijesti

Nogomet. Hrvatski nogometaš Vedran Ćorluka dobio je radnu dozvolu, te se sumnja da je povezan sa švercom kokaina iz Venezule, a koji je pronađen na brodu kojim je zapovijedao kapetan Kristo Laptalo iz Dubrovnika. "Ne želim nikakve insinuacije. Pustite i nas i Pudara da se u miru pripremamo za utakmice koje slijede", zaključio je Grgić priču o 'uličnim ćakulama'. No, žele li izbiti na čelo ljestvice, morat će se još poprilično potruditi. Tu poziciju, naime, čvrsto drži Ivica Todorić, s nešto više od tri milijarde kuna, na koliko je njegovo bogatstvo procijenjeno krajem prošle godine.

Bludstvo. Kaos u bludnici u Ohiu. Jučer, negdje oko ovih doba, otac ubijene žrtve napao je optuženog i počeo ga daviti jer su psiholozi sa sveučilišta Durham na Sveučilištu St Andrews ustanovili da su muškarci sa ženstvenim crtama lica vjerniji i lojalniji partneri. Nakon što su ih uspjeli razdvojiti, istraživači su ispitali 400 britanskih muškaraca i žena da procjene digitalno izmjenjena muška lica - koja su djelovala muževnije ili ženstvenije, a osiguranju je trebalo nekoliko minuta da svlada oca. Otac je odveden u pritvor, a od porote je zatraženo da predvide crte osobnosti uključujući seksualno ponašanje i roditeljske sposobnosti samo na osnovu viđene slike. Porota je oca, mačo muškarca s četvrtastom vilicom, većim nosom i manjim očima proglasila značajno dominantnijim, manje vjernim i gorim roditeljom. Karakter mu je, zaključila je porota, hladniji od onoga koji krasi ljepuškaste muškarace koji imaju nježnije crte lica, pune usne, veće oči i tanje, zaobljenije obrve.

Šou biznis. Angelina Jolie je odustala od predsjedničke kandidature i svoje ambicije da postane prva predsjednica HDZ-a, jer, smatra ona, ta pozicija donosi previše obaveza, a ona uživa u svojoj slobodi. Tako se svestrana Angie odlučila koncentrirati na glumu i dobrotvorni rad te naravno na usvajanje i odgajanje rotvajlera kako bi je zaštitili od krvoločne djece. ''Ima toliko drugih stvari. Toliko djece! Ovako imam slobodu da odem u Bačku Palanku i razgovaram s političarima o brojnim aktualnim problemima, kao i slobodu da putujem svijetom i radim sve i svašta'', pojasnila je Angie svoju odluku. ''Mislim da mogu puno više toga napraviti ako se klonim Sanadera'', smatra Jolie.

I once fell in love with you just because the sky turned from gray into blue...



- 00:13 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se