Mama, znaš, nemam baš kuna na mobitelu, pa ti se javljam ovako jer znam da će buraz kad-tad kliknut da vidi jesam li kakvu novu pizdariju okačio ovdje, jel. Ja sam ti skroz oukej, pijem puno kave, a i zapalio sam koju cigaretu iako sam prestao pušit prije 4 godine. Nadam se da se ne ljutiš, mama. Znaš, uvijek sam ti htio reći što osjećam prema tebi kao sin prema dušebrižnom biću koje ga je donijelo na ovaj svijet. Zapravo, htio sam ti reći, to sam nedavno vidio u nekom filmu, VOLIM TE mama...mama leone.

A vi, plačipizde blogerske, vama ću isto nešto pokloniti, moj mali skromni doprinos događaju kojem sam (ne)uspješno nazočio sinoć u Mochvari. To je jedna poznata skladba Zabranjenog Pušenja koju smo Zoki (moj frend po Fender gitari, a i po smještaju) i ja malo preuredili, te demo snimkom ovjekovječili za sva vremena.

MOCHVARA BLUES

U Mochvaru kada pođem ja
prati me 5-6 blogera
5-6 blogera, prvi put ih vidim ja
prvi put...tralalalalaaa

Tužna je moja sudbina
tekstove mi raja dirala
raja dirala, frulu mi je svirala
upo sam u zbirku fakera

Mochvaro mrzim svaki kutak tvoj
zbog tebe ja mrzim život svoj
tko preživi sata dva u ovoj rupi Mochvara
taj je pravi hadžija

Raduje me jedna istina
iz Mochvare vratit ću se ja
ali raja jebena s frule neće nikada
s frule se nitko ne skida.

Na gitari Zoki, vokal Stroke, odabrao Đelo...