Ni da mora nestane
i opet taj osjećaj samoće....
opet su me uhvatili dani tuge,dani bjesa,kad svatim da više nije moj...koliko se god pravila da mi je lako bez njega,ja jednostavno ne mogu ovako dalje...malo sam se odmakla iz svoga grada,al' mi ne ide.....probam uživati,ne misliti na njega,al' on se jednostavno uvukao pod moju kožu...otrovo je moju krv....nisam ga vilda mjesec,a čini mi se stoljećima....
kako nastaviti živjeti u nadi da će mi se vratiti,da će opet bit moj?? znam svi ćete reć nije ni prvi ni posljednji....al' za mene je...makar zasada....i nije jednostavno živjeti svaki dan znajući da sad tuđe usne miluje,i da je dodiruje....a kamo li da njega neka druga cura dira.....
suze opet teku....jedna po jedna....znate onu BILO GDJE DA KRENEM NE MOGU BEZ TEBE? eh da...upravo tako...zar mi se iko tako brže i slađe uvukao pod kožu,dali sam ikog ovako snažno brzo zavolila??
i sada mi ne dostaju i moje prijateljice,al' me to manje boli,jer znam da će one bit tu i kad se ja vratim i znam da me vole i da su me volile...
da makar na tren bude vječnost.....joooj...
i svaka utjeha moja da ga manje volim,mene sve više boli!!!!
