Kronike horror kulture

29.03.2006., srijeda

TWIN PEAKS: Diane

Diane Koliko je samo misterija vezano uz ovu TV seriju. Znam da je nekima realizmu sklonim gledateljima sve ovo jaaaako išlo na živce – htjeli su logično/racionalno objašnjenje za sve događaje, trebala im je klasična whodunnit krimi-triler priča, a dobili su naturalistički ep o suvremenim mitovima, prožet biblijskim motivima i davno isprobanom formulom borbe dobra i zla. Jedan od nerazjašnjenih stripovskih upitnika nad glavama gledatelja bila je i tajanstvena Diane, žena kojoj se Cooper obraća kad govori u diktafon. Dakle, tko je Diane?

Kao kod toliko drugih twin-peaksovskih priča, niti ova nema samo jedno logično objašnjenje. Među najčešće spominjanima je teorija kako se radi o Coopovom alter egu, što nekako i ima najviše smisla. U prvoj sezoni pojedinci su tvrdili da se radi o njegovoj ženi, no to je kasnije palo u vodu. Neki su pak tvrdili da je riječ o imenu koje FBI-jevac koristi za sebe u diktafonskom svijetu. Navodno je Lynch u drugoj sezoni namjeravao materijalizirati lik Diane. Pričalo se da će je glumiti Carol Lynley iz "Posejdonove avanture". No, David je skužio kakav se mit razvio oko diktafonske lady i odlučio je zauvijek ostaviti tajnom za sve nas. Na ex-yu prostorima također su vladali ovi mitovi, ali dodan je još jedan, pomalo homofobičan i tako karakterističan za Balkan Hills. Nedostatak ženske partnerice, razgovor s nekom tamo nepostojećom Diane i odbijanje neodoljive srednjoškolke Audrey (Sherlyn Fenn) bio je dovoljan da se Coopa optuži za homoseksualizam. Pred kraj serije utišani su uvođenjem lika u kojeg se agent zaljubi.

Niti u filmskom prequelu "Fire Walk With Me" ne uspijemo doznati who-the-fuck-is-Diane, ali Kyle MacLachlan (utjelovio Coopera, op.a.) u svojoj audio vrpci izdanoj nakon serije, nazvanoj "Diane ... The Twin Peaks Tapes of Agent Cooper" (za to je osvojio Grammyja) između ostalog govori:

"Diane, I hope that you will not mind that I address these tapes to you even when it is clear that I am talking to myself. The knowledge that someone of your insight is standing behind me is comforting."

- 19:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.03.2006., petak

NAJAVA: Lynchomanija na HTV-u

David Lynch Štovani čitatelji

Na ovom ste blogu u nekoliko navrata mogli čitati o ostvarenjima majstora nadrealnog, meni dragog redatelja Davida Lyncha. Koautor Twin Peaksa, redatelj cijelog niza ostvarenja ("Eraserhead") dugo nije viđen na malim ekranima domaćih postaja. I samo da znate, HTV sutra (subota, 25. ožujka) ispravlja nepravdu u kasnim satima na prvom programu.

Ako ste propustili, ukoliko ste zaboravili pokoji detalj ili se tek upoznajete s opusom ovog freaka, najbolje za vas je pogledati "Plavi baršun" ("Blue Velvet", 1986.) njegov rani rad u kojem se može vidjeti sklonost bizarnom. Kyle Maclachlan, Isabella Rosellini, Dennis Hopper i Laura Dern razlog su da upalite prijamnike u 23.30 sati.

Odmah potom, u 01.30 sati uživajte u novijem djelu - "Mulholand Driveu". Lako ćete prepoznati Naomi Watts.

Uživajte!

P.S. Odnedavno sam dio Feardot koalicije, gdje uskoro možete pročitati moju detaljnu analizu Lynchovog opusa.
- 21:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.03.2006., četvrtak

TWIN PEAKS: Sove

Sove nisu kakvima se čine Postoji nekakvo tajno značenje ovih mudrih ptica za Davida Lyncha i Marka Frosta, autore kultne serije «Twin Peaks». Zaista, sove se pojavljuju u velikom broju epizoda, a jednu rečenicu, izgovorenu od strane diva u Cooperovom snu, fanovi serijala ni danas nisu zaboravili. "The owls are not what they seem" izgovara div u povjerenju svima omiljenom FBI-jevom agentu, ili u slobodnom prijevodu «Sove nisu onakve kakvima se čine». I sad kreću rasprave. Tko su sove? Što znače i predstavljaju? Zašto baš te ptice? I što znači da nisu onakve kakvima se čine? U nastavku slijedi pokušaj odgovora.

Konkretna rečenica o sovama vjerojatno se odnosi na bojnika Biggsa[/strong] ([Bobbyjev otac, op.a.; Bobbyja je glumio Dana Ashbrook, sjećate ga se – tamna kosa, talijanka, bad boy, službeni dečko Laure Palmer, ljubavnik konobarice Shelly, udane za posesivnog Lea). On je pomalo sovolik i njegova uloga u događajima u mjestu puno je veća nego to u početku možemo zaključiti. Desetak epizoda kasnije, naime, otkrivamo da je bojnik zadužen za praćenje UFO signala, te nije obični vojni činovničić. Ali to je samo teorija, jedna od mnogih što se vežu uz meni omiljenu seriju.

Ove se zvjerke pojavljuju na nekoliko mjesta, u cijelom nizu epizoda:

1. prvi ih put vidimo u četvrtoj epizodi – James i Donna (Laurin «tajni» dečko i najbolja prijateljica, nakon njene smrti u vezi) dolaze u šumu iskopati ogrlicu koju su zajedno tamo ostavili; ogrlice nema, a s drveta ih promatra sova
2. Cooper i ostatak snaga reda dolazi u šumu razgovarati s gospođom koja živi u kolibi; ona ih pozove u kućicu «gdje ih sove ne mogu čuti»
3. u osmoj epizodi javlja se citirana rečenica
4. ista epizoda, Coop sanja BOBa i njegovo lice pretapa se sa sovinim (još jedna jeziva scena)
5. Cooper spašava Audrey iz «Jednookog Jacka» - 13. i 14. epizoda – evo ih opet
6. u 14. epizodi gospođa iz kolibe spominje sove nakon ubojstva Laurine sestrične Maddy – čini se da misli na diva, patuljka i ostalu ekipu iz «crvene sobe»
7. Leland umire, a šerif Truman se pita gdje je sada otišao BOB – kraj je 16. epizode i kamera prolazi šumom, te se zaustavlja na – sovi
8. bojnik nestaje u šumi u 19. epizodi, a Cooper ugleda sovu; on se ponovno pojavljuje u 21. epizodi i kaže da se samo sjeća ogromne sove
9. Leo se budi iz kome i kreće u lov na nevjernu suprugu Shelly – sve to promatra sova
10. gospođa iz kolibe kaže da je vidjela sovu kad joj je muž umro u požaru

i tako dalje…

Sove očito imaju veliku ulogu. Najčešće su, čini se, saveznici mračnih sila. Ponekad su i same pripadnici zlog dijela Twin Peaksa. Uglavnom, one su špijuni (ne aludiram na tajne službe bivše države i onog koji se krio iza tog imena).

Toliko o ovoj temi. Žao mi je što dugo nisam pisao o «seriji». Valjda sam dužinom teksta zadovoljio i one koji mi zbog toga prigovaraju, iako im je vjerojatno problem predstavljaju i naslovi. Tko bi, jebi ga, od njih mogao toliko dugo micati usnama dok čita pozamašniji tekst. Znaju «oni» o kome se radi. Onima (riječnikom «Najslabije karike») koji misle da se na Grobniku utrkuju pogrebna vozila.
- 20:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.03.2006., ponedjeljak

FRIDAY THE 13th: THE FINAL CHAPTER

Kao, posljednje poglavlje! Nešto sam se ovih dana napalio na slasher žanr i to poglavito na nastavke. Pa evo sada i četvorke iz serijala «Petak 13» o Jasonu Vorheesu – u podnaslovu su rekli «posljednje poglavlje», ali malo sutra. Snimljeno je nakon ovog solidnijeg dijela još šest nastavaka plus onaj «Freddy vs. Jason». A da je sve ostalo na četvorki, to bi još bilo i podnošljivo. Ovako, nadajmo se da nikome neće na um pasti snimati još koji nastavak ili ne-daj-bože remake.

Ponovno seksa željna mladež bira sasvim pogrešnu lokaciju – Crystal Lake. Opet je tu i Jason, željan krvi, koji pobjegne iz bolnice i vraća se doma. Još jednom. Ali ovoga je puta na jezeru i jedan dječak, njegov prvi dostojan protivnik. U jednoj kući je razularena, pijana i polugola mladež. (Grudi novih vriskavih junakinja eksponencijalno rastu s brojkom uz naslov «Petka 13». U četvrtom dijelu dominiraju četvorke. Golotinja je i dalje bezrazložna i služi tek kao nadomjestak za redateljevu/scenaristovu manjkavu maštu.) U susjednu kuću na odmor dolazi obitelj Jarvis – pomladak čine nevina Trisha (Kimberley Beck) i već spomenuti depresivni dječak Tommy (Corey Feldman). Jason's back i počinju ubojstva, sve vodi prema vikendici Jarvisovih, u kojoj će maskirani J. pokušati nauditi Tommyju, ali na kraju izvući deblji kraj.

Film je solidan, ali ne zahvaljujući redateljskim postupcima Josepha Zita. Više su zaslužni scenarij Barneyja Cohena i ponajviše gluma ondašnje dječačke glumačke zvijezde – Coreya Feldmana. Sjetit ćete se – svi smo ga tada voljeli. Glumio je u svakom dječjem pustolovnom, SF ili horror filmu iz osamdesetih. Ali i njemu se, baš kao i Culkinu i drugim pred-teen starletama karijera pretvorila u pravi horror. Odrastao je u ovisnika o svim mogućim vrstama opijata, u vene je ubrizgavao valjda i WC sanitar, da bi se nedavno malo primirio. Svira u bendu kojeg nitko ne sluša i sigurno žali za danima prema kojim ga svi pamtimo. Blažene osamdesete.
- 19:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.03.2006., nedjelja

A NIGHTMARE ON ELM STREET II: FREDDY'S REVENGE (1985)

I'm back! Ima nečeg u tim hororcima iz osamdesetih. Bez obzira koliko loši bili, nema veze zbog beskrajnog broja nastavaka u serijalu, iz filma u film sve manje podnošljivih zapleta – cijela jedna generacija bez obzira na sve to uvijek se vraća svojim omiljenim likovima. Kod nekih je to možda Jason Vorhees i njegovi pohodi od Crystal Lakea, preko Mannhattana do svemirskih bespuća. Nekima je drag Myers koji je nastao sedamdesetih, pregrmio osamdesete, malo se pritajio devedesetih i u velikom Big Brother stilu ušao u novi milenij. Meni je pak, priznat ću vam, najdraže čudovište iz djetinjstva Freddy, nakazni kotlovničar zbok kojeg sam oduvijek sa sumnjom gledao na školske hauzmajstore… Drugi dio serijala „Strave u Ulici brijestova“ prvi je kojeg sam gledao i valjda mi se zato zavukao u snove.

Radnja? Ništa posebno. Sedamnaestogodišnjak Jesse Walsh (Mark Patton) sa svojom obitelji doseli u ulicu iz naslova, u kuću gdje je prije nekoliko godina živjela Nancy Thompson. S novom adresom dolaze nove noćne more za Jesseja. Kreću i ubojstva, a čini se da Freddy operira baš kroz njegovo tijelo…

Ima par scena koje su mi se urezale u pamćenje. Osim što sam postao skeptičan prema kotlovničarima, zamrzio sam i američke žute školske autobuse, zbog par scena u kojima se Freddy pojavljuje baš u njima. Mrske mi postadoše i dječje brojalice (One-Two…. Freddy's comming for you… Three-Four…. Lock the door…. Five-Six…. Take the crucefix… Nine-Ten… Never sleep again). Režije se sad primio Jack Sholder, filmić je sasvim solidan, ako zanemarimo nenadmašni original. Cravena, Wesa Cravena.
- 13:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.03.2006., utorak

BOOK OF SHADOWS: BLAIR WITCH 2

Je'l to Crvenkapičina šuma? Mnogima ovaj film baš i nije legao nakon nadasve originalne i komercijalno uspješne ideje prvog nastavka, no moram priznati da mi je drugi dio sasvim gledljiv. Jest da reciklira priču prvog nastavka, ali srećom ne pada u zamku kopiranja «dokumentarnosti» koja je jedinici donijela uspjeh. I zbog toga ovaj filmski uradak ne treba u startu otpisati.

Grupa studenata dolazi u područje šume kojom hara vještica iz Blaira, gdje je prije nekoliko godina nestala trojka mladih filmaša. Odluče tamo i prespavati, te i sami potražiti mitsku vješticu. No ujutro otkriju da uopće nisu spavali, nego su sudjelovali u nekom bizarnom orgijastičkom ritualu, te da na tijelima imaju ispisane nekakve znakove. Ubrzo se izgube, počnu se dešavati čudne stvari, a nekako nailaze na kuću lokalnog osamljenika, mladića koji je otvorio motel kako bi dodatno profitirao na uspjehu mita o vještici. Ali, čini se da je mlado društvo dovelo nekog sa sobom. Vješticu samu. Masakr je neizbježan, kao i dramatični obrat na samom završetku…

Joe Berlinger režirao je 2000. ovaj zanimljiv film, kojeg su valjda pogledali svi kojima se svidio «Blair Witch Project». I vjerojatno svi, osim mene, taj su film proglasili čistim smećem. No, manje poznata mlada glumačka ekipa (prema mojem mišljenju) napravila je solidan posao. I kome se ne sviđa, neka mu!
- 19:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.03.2006., ponedjeljak

FLOWERS IN THE ATTIC (1987)

Cvijeće na tavanu Prema romanu Virginije C. Andrews 1987. godine je Jeffrey Bloom snimio ovu horror dramu koja nije uplašila nikog osim možda naše majke. Osrednji film osrednjeg redatelja s ispodprosječnom i većinom gotovo anonimnom glumačkom postavom. Pažljiviji filmski gledatelj prepoznati će tek glavnu glumicu, kao i jednu od prvih uloga mlađahne Kristy Swanson, tada još djevojčice…

Corrine (Victoria Tennant) kao mlada ostaje udovica i sa četvero krhke djece seli kod svojih roditelja. Plavokosa djeca završavaju zatvorena u jednoj prostoriji odmah ispod tavana, gdje ih posjećuje samo majka. No, i ona ih postupno zaboravlja, zaokupljena pridobivanjem oca da promijeni oporuku u njenu korist. Čudno se ponaša i baka Olivia (Louise Fletcher), a mališani postupno slabe, izgladnjeli i bez danjeg svjetla, poput cvijeća na tavanu. Najmlađe dijete pobolijeva, no nikom od odraslih nije stalo.

Stvarno, iako se često navodi kao horror, filmić i nije toliko strašan. Plaši tek činjenica o zanemarivanju i mučenju djece, no takvi su horrori svakodnevni i u našim susjedstvima. Doduše, ne tako ekstremni, ali svejedno, ova tema, kako sam i rekao, može uplašiti samo majke…

- 21:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.03.2006., četvrtak

VILLAGE OF THE DAMNED (1995)

Resistance is futile Lošeeee! Ne znam kako drugačije opisati neuspjeli remake istoimenog djela iz 1960. o plavokosoj djeci-alienima koji žele zavladati svijetom. Original je sasvim solidan, dok se ovdje radi o jednom od sramotnih ostvarenja horror legende, Johna Carpentera.

Sve počne jednog ljetnog dana, negdje usred američkog Middle Westa. U mjestašcu je baš sajam i sve izgleda savršeno, dok odjednom svi stanovnici, sva stoka, sve domaće životinje i kućni ljubimci ne zaspu. To traje nekoliko sati, dolazi NASA, strahuje se da su u pitanju biološki otrovi, no odjednom se svi redom probude. Sve je opet naoko u redu, no uskoro se utvrdi da su sve spolno zrele žene u mjestu – trudne. Lokalni liječnik Alan (Christopher Reeve) uz pomoć NASA-ine doktorice Susan Werner (Kirstie Alley) nadgleda trudnoće do skupnog poroda u kojoj premine samo jedna beba. Nekoliko godina kasnije grad je pun malih plavokosih genijalaca koji se druže samo međusobno i postupno otkrivaju svoje moći. I liječnikova žena rodila je jedno takvo biće, koje ju natjera da se ubije. Mještani polako shvaćaju da se radi o čistom zlu from-outer-space koje treba zaustaviti. No, je li prekasno?

Nije, jer tu je osovina Reeve-Alley. Čast Supermanu, koji je poslije snimanja ovog filma doživio tragediju (pao s konja, ostao paraliziran i nakon godina borbe preminuo, op.a.), no loša gluma je loša gluma. Carpenter nije mogao ništa izvući, ali dojam je da se nije ni previše trudio. Opčinjen originalom jedino što je postigao je fizička sličnost djece iz 1960. i one u njegovom filmu. Tu svaka sličnost prestaje. Ni približno spooky, čak prešareno, ne funkcionira jednako efektno kao crno-bijeli original. Film kojeg jednostavno treba zaboraviti.

- 21:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.03.2006., srijeda

KING KONG (1933)

kong Svaka čast Peteru Jacksonu i njegovim ranim radovima, no sad ga ovim postom želim podsjetiti da nije on prvi otkrio divovskog gorilu. Da, da, dragi Peter, napravio si loš posao, odabrao sasvim krive glumce i zato nisi ni do koljenu originalu iz 1933.

A o prvom celuloidnom King Kongu ne treba puno pisati. Filmska ekipa dolazi na egzotičnu lokaciju i otkrije da lokalne domoroce «molesta» ogromna gorila. Taj isti, navikao na proždiranje tamnoputih djevica zaželi se plave starlete, koja je vjerojatno svojeg prvog davno zaboravila. Režisera, mislim. Uglavnom, njegova zaljubljenost iskoristi se za zarobljavanje i transport u New York, gdje je glavna atrakcija. No, ne želeći biti žrtva, Kong se oslobađa i divlja Velikom Jabukom do svog tragičnog završetka na betonskom pločniku.

Režirala su ga dva tadašnja majstora – Meria C. Cooper i Ernest B. Schoedsack. Glumačka ekipa: Fay Wray, Robert Armstrong, Bruce Cabot, Sam Hardy, …

Najčudnija ljubavna priča ikad. Na jednoj strani krhka plavuša, na drugoj predimenzionirani primat, ovaj «oldie but goodie» svi smo mogli pogledati više puta. Djeluje naivno iz današnje perspektive, kao uostalom i svi drugi filmovi iz te epohe, no ima neki šarm. Šarm kojeg Jackson ni s milijunima dolara nije uspio postići.
- 09:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.03.2006., petak

BEETLEJUICE (1988)

Show time! Vidi-vidi. Komentirao sam već toliko naslova, a da ni jedan jedini put nisam spomenuo Tima Burtona. Vrijeme je da ispravim i tu nepravdu. Dakle, mr. Burton – prvi put. Čovjek bujne mašte, malo naglašenije mračne strane, prije osamnaest je godina snimio horror komediju koja i danas može nasmijati publiku, na trenutke je i preplašiti, a svakako vizualno zadiviti. Krenimo redom.

Barbara i Adam Maitland (Geena Davis i Alec Baldwin) mladi je bračni par, koji nesretnim slučajem pogine netom poslije vjenčanja. Njihovi duhovi počinju «živjeti» u kući koju su ranije kupili i sve je u redu, iako su, jebi ga, mrtvi. No, ne može sve teći tako glatko ni u smrti. Uskoro im se useli iritantni bračni par s kćeri-darkericom Lydiom (Winona Ryder) i prisiljeni su pozvati Beetlejuicea (nenadmašni Michael Keaton), zločestog duha, svojevrsnog antipoda istjerivačima duhova, koji je zadužen za plašenje živih. Urnebesne situacije su neizbježne.

Crno-humorna horror komedija naučila nas je kako se smijati mrtvima, smrti, umiranju i ostalim povezanim pojmovima. Burton je zasluženo dospio u središte pažnje, Keaton zaradio ulogu u "Batmanu"u filmu je čak i najstariji brat Baldwin bio podnošljiv, a i Geena Davis manje iritantna. A mi smo upoznali Winonu, tada slatku curicu, koja će kasnije izrasti u sociopatsku kleptomanku.
- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Strah je iskonski osjećaj. Bez njega ljudi bi bili neoprezni i zato ga se ne treba bojati. Ovo je mali dnevnik mojih opažanja o jednom žanru vezanom baš uz ovaj osjećaj. Horror filmovi, knjige, stripovi i svi ostali segmenti horror kulture ... sve to pronaći ćete ovdje.

Linkovi

Blogosfera

Free Site Counter
Free Site Counter

ARHIVA