Kronike horror kulture

29.12.2007., subota

BLOODSUCKERS TIMESHARING

Jeste li sretni?
Mislim, jeste li uistinu sretni?
Da li se ikad zapitate o smislu svojeg života?
O svojem postojanju?
Budite se. Slijedi kava, doručak, razvoženje djece u škole, odlazak na posao. Tamo svakodnevna muka, utrka s vremenom i mlađim kolegama koji odnekud neprekidno pristižu. Odlazak po djecu. Vraćanje kući. Ručak, drijemanje, večera, Dnevnik, povremeni seks s partnerom, spavanje. I tako pet dana u tjednu, veći dio godine.
Vikendima ste preumorni za promjene?
Sigurno jeste. Jedino čemu se možete nadati je pokoji sunčan dan za roštilj s otromboljenim prijateljima iz mlađih dana i njihovim boljim polovicama u sve većim konfekcijskim brojevima. Hladniji dio godine to je neizvedivo. Kišni vikendi nisu nikakva rijetkost. A ni društvo s roštilja baš nije nešto.

Jednostavno se trebate negdje maknuti?
Probali ste sve?
Ljeti more
Zimi skijanje?
Odbacili ste odmarališta tvrtke jer nema smisla tih deset dana gledati kretene iz ureda u kratkim hlačicama, njihove žene koje su prekasno krenule na aerobik i zaboravile depilirati bikini zonu, s izgorjelom djecom naknadno premazanom debelim slojem zaštitne kreme što iritantno zaudara na kokos. Siti ste recepcionarske i konobarske drskosti uzrokovane vašim nepripadanjem inozemnoj turističkoj klijenteli.
Ni skijanje vam ne pričinja užitke?
Slomljena noga i bolni padovi nekako ne pripadaju vašem ukusu. Naravno, bole vas oči od šarenila skijaške odjeće, a ni skupoća opreme ne odgovara vašoj platežnoj moći.
Zajebite to "keeping up with Johnses" sranje!
Iskoristite vaš godišnji odmor i teško zarađeni novac na pravi način.
Posjetite Transilmaniju!

Ne znate što je Transilmanija?
Transilmanija je najnoviji turistički hit.
Ne radi se o Transilvaniji, da ne bude zabune.
Transilmanija.
Prošlo je vrijeme traženja mjesta pod suncem na dosadnim i besadržajnim obalama!
Dosta je precijenjenih alpskih hladnoća!
Kvragu s ruksakašima i njihovim EURO 26 karticama za željeznicu!
Dolje pretili zapadnjački starci sa svojim seksom s tajlandskim 12-godišnjacima/godišnjakinjama!
Strah vas je terorističkih napada u popularnim hotelima zapada?
Zaboravite na "ponovno otkrivene" ljepote stare Europe!
Transilmanija je in.

Transilmanija je novi tematski park.
Ništa poput nečeg već ranije viđenog.
Ni blizu Gardalandu, niti poput Disneylandove zamorne lepršavosti.
Puno je veća od uobičajenih zabavnih parkova.
I puno zabavnija.
A svakako puno stvarnija.
U Transilmaniji možete iskusiti – vampire.

Čuli ste sve o Draculi?
E, ovdje ga možete doživjeti u punom sjaju. Ne morate sve do Rumunjske da bi pogledali njegov dvorac.
Dođite k nama.
Imamo I dvorac I pravog grofa Draculu.
Nipošto ne izgleda kao Bela Lugosi, niti blizu Garryju Oldmanu. Pomalo vuče na Vincenta Pricea, ali možete se i sami uvjeriti.
Za razliku od Transilvanije, mi u Transilmaniji smo se potrudili pronaći stvarnog grofa.
Razbijamo mit i donosimo puni doživljaj.

Ne zanima vas Dracula?
Previše je profinjen za vaš ukus?
Imamo mi i vampire drugih vrsta.
Na primjer, krvoloke.
To su polu-divlje zvijeri spremne proždrijeti vas u sekundi.
Ali ne brinite – imamo vrhunsko osiguranje.
Nudimo uzbuđenje uz sigurnost.

Ni to vam nije dosta?
Sigurno imamo nešto za vas.
Recimo, "El Chupacabra" je dovezen iz Južne Amerike zbog vašeg užitka.
Uvjerite se sami koliko je sličan liku iz argentinskih legendi!
Mislili ste da ima manje zube, dužu dlaku ili veću glavu?
Provjerite!
Samo za vas tu je egzotika južne hemisfere.

Za one željne dodatnog uzbuđenja, u Transilmaniji imamo posebnu ponudu.
Lilith i njene prijateljice bi-lezbo vampirice spremne su na sve igre koje im predložite.
Zauzvrat im dajte samo malo krvi.
Provjerena HIV-free vrhunska seksualna zabava.
Najljepše pripadnice vrste direktno iz legendi u vašem krevetu.*
* Plaća se posebno.

Imamo i vampirskih muzeja, brojne literature, kvizova, natjecanja za djecu.
Sadržaja za cijelu obitelj.
Rezervirajte svoje mjesto već sad.
Ili ga zakupite na narednih 99 godina.
Tko zna, možda vam zatreba ako postanete besmrtni.
Samo posjetite naše info štandove u vašem gradu i raspitajte se za uvjete.
Vaše iskustvo plativo je gotovinom, čekovima s odgodom, ili bilo kojom vrstom kartica.

Posjetite Transilmaniju.
I ne zaboravite: Drugi samo žele uzeti vaš novac.
Mi ćemo vam popiti krv!


- 21:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.07.2006., nedjelja

Goodbye!

Nema više Stravičnog, od danas je to i službeno! Postovi su se, kako ste mogli vidjeti, užasno prorijedili, a sve je to uzrokovano zasićenjem od pisanja.
Zarađivati kruh u novinarstvu i pisati diplomski rad, te povremeno i kratku prozu - tu jednostavno nema pravog mjesta za stvaranje na blogu, budimo iskreni. Stravični je ionako nastao u vrijeme nezaposlenosti,a povratkom u žurnalističke vode polako je gubio bitku sa stvarnim svijetom.
S druge strane, ovaj mali intenet kutak nikad nije dopro do šire populacije, a ovaj autor smatra čitanost i posjećenost smislom egzistiranja na webu.

Dakle, štovano općinstvo, možete i dalje čitati arhivu postova, a inače vas prepuštam odličnim kolegama Horroru, Horroriju, Feardot koaliciji i mnogim drugima koji će se okušati u horror stvaralaštvu...
- 11:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.06.2006., četvrtak

Još jedna horror zbirka

Vampirska zbirka Štovano općinstvo!

Drago mi je što vas mogu izvijestiti kako horror literatura polako uskrsava na ovim prostorima. Nakon Sferine zbirke "Zagrob" evo još jedne, koja će biti predstavljena 11. i 12. kolovoza u Pazinu i Kringi - obitavalištu vampira Jure Granda. Zbirka je, naravno, vampirske tematike, više o njoj doznajte kod Bookalete, a ja se mogu pohvaliti da je tamo i moja (jubilarna, deseta po redu objavljena short story) "Kuje na zadatku". Radi ovakvih sam stvari zapostavio blog, ali vjerujte na riječ, vrijedilo je!

Stravični
- 15:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.06.2006., ponedjeljak

STRAVIČNI ABECEDARIJ: B kao Bela&Boris

Karloff & Lugosi Ltd. Evo da napokon nešto napišem i na blogu. Već sam dva mjeseca ponovno u novinarstvu, a i pisao sam nešto kratkih priča - o tome u nekom drugom postu. Prijeđimo na posao: vrijeme je za drugo poglavlje Abecedarija, za slovo "B" iza kojeg se kriju dva meštra glumačkog zanata. Oni su Bela i Boris. Prvome je prezime Lugosi, a drugom Karloff. Naša najdraža filmska čudovišta.

Bela Lugosi rođen je 20. listopada 1882. godine u tadašnjoj Austrougarskoj, u mjestu Lugos, danas u Rumunjskoj, odmah uz mađarsku granicu. U Prvom svjetskom ratu sudjelovao je aktivno - čak je triput ranjen. U Mađarskoj je 1910-ih snimio nekoliko filmova, da bi 1920. preselio u Sjedinjene države i zanavijek promijenio celuloidnu povijest. Cijelo desetljeće nastupa u manje zapaženim projektima, no sve se promijeni 1931. kada se snima famozni i mnogima najbolji "Dracula", adaptacija Stokerovog romana pod majstorskom palicom Toda Browninga (o tome ste već mogli čitati na mom blogu). Slijede "White Zombie" (1932.), "Island of the lost Souls" (1933.), "The Black Cat" (1934.), "The Raven" (1935.), "The Devil Bat" (1940.), "The Ghost of Frankenstein" (1942.), "The Ape Man" (1943.) i još mnogi mnogi drugi naslovi. Cijelo vrijeme karijere ovisan je o opijumu, zbog čega je uglavnom u besparici. Glad za drogom povezuje ga s najgorim redateljem svih vremena - Edom Woodom - za njega snima "Glen or Glenda" (1953.) i najgori-od-najgorih "Plan 9: From Outer Space" (montiran 1959. tri godine nakon Beline smrti). Umire u siromaštvu od srčanog udara, a svijet ga i danas pamti kao nikad prežaljenog Draculu s autentičnim transilvanijskim naglaskom.

Boris Karloff također je ikona horrora - rođen 23. studenog 1887. u Londonu, u vječnost je otišao kao čudovište iz Frankensteina. Legendarni film snimljen je 1935. godine, a Boris je glumio i u izvornoj "Mumiji" (1932.), s Belom se susreo u poexploatationima "The Black Cat" i "The Raven", a sreo je i dvojac Abbot/Costello 1949. Pedesetih se pojavljuje u nekoliko epizoda TV serije "Suspense", a umire 1969. od emfizema.

Bez ove dvojice, jedini je zaključak, žanr ne bi bio što jest danas.
- 21:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.04.2006., petak

STRAVIČNI ABECEDARIJ: A kao Argento

Asia Argento Svaki blog ponekad treba osvježavanje novim temema, rubrikama, nekad je dovoljno i grafički ga urediti. U osvježiteljskom duhu uvodim rubriku Stravični Abecedarij. Ne treba posebno objašnjavati o čemu se tu radi. Idemo redom. Prvo slovo abecede je A. A samo je jedna asocijacija prikladna uz ovo slovo.

Obitelj Argento obilježila je talijanski, ali i svjetski horror u razdoblju sedamdesetih i osamdesetih godina. Najpoznatiji i najrazvikaniji član ove famiglie svakako je Dario. Rođen 1940. godine, sin producenta Salvatorea i brazilske manekenke, Dario nije pobrao majčine gene ljepote, ali je ubrao nešto očevog talenta. Karijeru je započeo kao scenarist i koscenarist (između ostalog u Leoneovom "Bilo jednom na Zapadu"), radio je i kao režiserski pomoćnik, da bi kasnije krenuo u samostalne projekte. Najzapaženija ostvarenja pripadaju žanru horrora, a o nekima ste mogli pročitati i ovdje. Zapleti su vezani uz serijske ubojice, vještice i ostala stvarna i izmaštana čudovišta. Središnji likovi najčešće su nevine studentice koje proganja razuzdani manijak. Boje se koriste u izobilju (poglavito crvena), intenzivne su i time čine atipične izdanke žanra u kojem prevladavaju sjene i mračni tonovi. Glazba "Goblina" se savršeno uklapa u atmosferu. Najpoznatija djela: "L'uccello dalle piume di cristallo", "Il gato da nove code", "Profondo Rosso", "Suspiria", "Inferno", "Tenebre", "Phenomena", Demoni", "Demoni2", "Opera", "Trauma", "La sindrome di Stendhal". Devedesetih nestaje njegova originalnost i svi kasniji filmovi tek su plagijat samog sebe. Fanovi se još nadaju kakvom novom klasiku.

Druga po talentu, a prva po ljepoti u filmskoj obitelji Argento je Asia, Dariova kćer. Fimski debi imala je u očevim "Demonima 2", a i ostale najzapaženije uloge vezane su uz taticu: "La Chiesa", "Trauma", "La sindrome di Stendhal". Glumila je u još pokojem djelu, no fanovima žanra ovo je najbitnije.

Treći Argento je Claudio, Dariov brat. Radio je kao producent na Romerovom "Dawn of the Dead". Tu je i Fiore, starija i manje poznata Dariova kćer - također horror glumica. Dokaz da sve ostaje u obitelji.
- 22:06 - Komentari (17) - Isprintaj - #

21.04.2006., petak

HITCHCOCK NA HTV-u

Napokon dočekasmo!

Nakon silnih godina izostavljanja iz TV sheme, na male se ekrane hrvatskih domaćinstava vraća Alfred Hitchcock. Hrvatska radiotelevizija najavljuje ciklus, koji možete pratiti na drugom programu, nedjeljom u večernjim satima. Prvi je na rasporedu valjda svima najdraži "Psycho" iz 1960. Dakle, 23. travnja, HTV 2, 22.55 sati. Ne propustite.
- 13:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.04.2006., četvrtak

OBJAVLJUJU ME!

Zombie Dragi čitatelji, vrijeme je za malo samohvale i beskrupuoznog samoreklamerstva. Vašem omiljenom blogeru objavljena je još jedna kratka priča (četvrta u nizu), a na blogu se ova vijest nalazi ne samo zato što sam ja njen autor. Dobro, i to je jedan od razloga, ali najvažnije u cijeloj priči je to što je žanrovska odrednica tih dvanaestak kartica teksta - horror.

Dakle, ovog vikenda u Zagrebu će na Sferakonu biti predstavljena zbirka hrvatskog horrora pod nazivom "Zagrob". Među četrnaest naslova tamo je svoje mjesto našla i moja short story nazvana "Zombie TV". Tamo možete pročitati što se može desiti kad snimate reality show sa zombijima i sve pomalo izmakne kontroli. Da ne bi ispalo kako samo sebe promoviram, ostale autore potražite na Sferakonovom blogu, ili jednostavno kupite knjigu, posudite je od nekog, ukradite, podignite u knjižnici, ili je dobijte uz ulaznicu na drugi dan Sferakona (subota, 22. travnja) za 50 kuna.

Živjela promidžba!
- 22:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.04.2006., srijeda

BOOKS OF THE DEAD: Niccolo Ammaniti: "Blato"

Evo da se napokon malo posvetim blogu. Ispričavam se vjernim čitateljima koji su tjednima posjećivali ovaj link i shvaćali da nema novih postova. Prolazili su tjedni, a ja sam se posvećivao pisanju kratkih priča i ponovnom aktiviranju u novinarstvu. Ali evo me opet, trudit ću se barem dva-tri puta tjedno nešto napisati. Za povratak evo jedne knjige.

"Ammaniti je rođeni pripovjedač (kao što bi se reklo za neobjašnjiv dribling nogometaša ili nepojmljivo visok ton pjevačice). I kao kod nogometaša i pjevačice, besmisleno je pitati se zašto su tako nadareni, pa Ammanitija zato nećemo pitati zašto piše... ograničit ćemo se na to da mu se divimo, u nadi da će tako i nastaviti."
"Čita se u jednom dahu... dirljivo, impresivno, očaravajuće. Podsjeća na Itala Calvina, ali na Calvina kojem je udahnuta toplina ljudskosti što se ne boji valjati se u blatu."
Ovo su dvije izjave kojom hrvatski izdavač zbirke priča "Blato" mladog (1966.) talijanskog autora Niccola Ammanitija nastoji prodati svoj proizvod. I zaista, izjave su na mjestu. "Blato" (prijevod AGM-a iz 2005.) je briljantna zbirka, pametna i kritična, a istovremeno pitka, koja se dijelom oslanja na horror žanr i time zaslužuje svoje mjesto na ovom blogu. Idemo redom.

Zbirku otvara novela/kratki roman "Posljednja nova godina na Zemlji". Ne postoji glavni lik, nego radnju nosi cijeli niz epizodista iz neke rimske elitne četvrti, sve se odvija 31. prosinca neke tamo godine. Ima tu narkomana, prostitutki, čistačica, preljubnika, neuspješnih umjetnika, koje sve povezuje očaj. Radnja se odmotava prema krvavom završetku. Ovo se jednostavno mora pročitati.
Priča "Poštovanje" govori o nasilnom izlasku nekolicine mladića u potrazi za, kako se izrazio sam autor, "sirovom pičkom". Tragajući za tim svojim Svetim Graalom, ne prezaju ni od silovanja i ubojstva. Pročitajte.
"Sanjam te" pomalo podsjeća na Argentove filmove. Studentica u inozemstvu i opaki serijski ubojica pletaćim iglama - očito je Ammaniti odrastao na "Phenomeni" i inim horrorcima talijanske produkcije. I sam stil pisanja mu ponekad djeluje kao nizanje filmskih kadrova. Više podsjeća na montažu nego na klasično pisanje, što ga izbacuje na sam vrh "ljudožderske" piramide ("Mladi ljudožderi" naziv je zbirke priča i same grupacije mladih talijanskih prozaika naslonjenih na tzv. "talijanski pulp", op.a.)
Posebno duhovita je crnohumorna, vejrojatno pomalo autobiografska pripovjetka "Zoolog". Radnja se vrti oko lošeg studenta biologije kojem su svi kolege odavno diplomirali. On sprema zadnji ispit - zoologiju. Štreba latinske nazive životinja, uči o njihovim karakteristikama, a noć uoči ispita pogine. Želi naime spasiti tamnoputog beskućnika od skinheada, koji ga ubiju. Beskućnik na njega primijeni voodoo i on postaje zombi, odlučan položiti zadnji ispit. Urnebesno!
Priča "Blato" govori o društvenom dnu - ljudima koji švercaju drogu u svojem tijelu za mafijaše. Zanimljiva priča, još jedna pisana movie stilom.
Ciklus zatvaraju jako kratke i jako bizarne "Željezo" i "Papir". Čitati!

- 12:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.04.2006., četvrtak

MOBITEL

U početku bijaše veliki prasak. Zatim zasljepljujuća svjetlost. A onda je nastao kaos u cijeloj prostoriji. Predvorje elitnog hotela ispunilo se gustim dimom, komadićima razbijenog skupog kristala i krvlju. Sonju je iz nesvijesti probudila zvonjava njenog mobitela – polifona melodija Ode radosti s njene Nokie probijala se kroz zgusnuti zrak između čestica prašine smrvljenih elemenata suvremene arhitekture i atoma straha što su dovodili atmosferu do usijanja.

Nije se točno mogla sjetiti svega dok je ustajala i sa svijetlo-plavog sakoa otresala prljavštinu. Suknja, jednake boje (dio istog Bossovog kompleta za poslovne žene), bila je nepopravljivo zgužvana i poškropljena kapljicama krvi. Pogledala je niže i užasnuta konstatirala da su joj čarape s uzorkom cvijeta na lijevoj nozi potpuno poderane. Ispod rupe na likri rascvjetala se koža u dužini od dobrih deset centimetara i niz nogu joj se slijevala gusta tamno-crvena tekućina. Vremena za popravljanje dojma nije bilo. Mobitel ju je podsjetio na njenu trenutno najvažniju misiju – pronaći prokleti aparat, javiti se i što prije napustiti ovaj nered.

Polako joj je iz podsvijesti dolazio prizor od prije nekih pola sata – ona sa šest-sedam kolega s posla sjedi za stolom u kratkoj pauzi između dva predavanja, pričaju o tome gdje će tko na skijanje, tko se još nije prebacio na Apple Macintosh i koja je trenutno vodeća domaća chik lit spisateljica. U toj njenoj viziji mobitel stoji na stolu, s njezine lijeve strane. Kreće po njega.

Zakorači preko nekog starijeg gospodina sijedih brkova, s naočalama spuštenim na vrhu nosa, kojem je eksplozija otrgnula obje noge. Ispušta duge iritantne zvukove, napola krikove, napola uzdisaje. Malo dalje od njega licem okrenuta zemlji mlada je djevojka u plavoj suknji i bijeloj košulji (zacijelo konobarica) sa komadom stakla zabijenim u krvavi potiljak. Odmah pored konobarice, na mjestu gdje je nekad bio stol i Sonjin mobitel prepoznaje Tokića, kolegu s posla, pritisnutog komadom stropa i glave groteskno izokrenute prema leđima. Na svakom ju je službenom putu, prisjetila se, pokušao zavesti. Mobitelu ni traga.

Prigušen zvuk himne Europske unije ponovno se pojavio, negdje lijevo od nje. Prošla je pored teško ranjene Karićke iz računovodstva i leša Polaka iz nabave, usput se spotaknula o jednu od izgubljenih nogu onog brkatog starca i poskliznula na izgubljenu jetru Božića iz odnosa s javnošću. Mobitel je i dalje zvonio. Možda je neki važan poslovni poziv – jednostavno se morala javiti. I napokon ga je locirala. Ležao je negdje ispod šefa sale, izvaljenog na podu. Podigla je odebljeg niskog gospodina (kojeg očito ipak neće ubiti neumjerenost u jelu i piću) i odgurnula ga na desno. Utroba mu je ostala na podu, a negdje ispod te kaše vibrirao je mali aparat koji je primao satelitski signal od tko zna gdje.

Gurnula je desnu ruku u krvavu smjesu i napipala plastičnu masku, izvukla mobitel i obrisala displej. Pisalo je DARKO MOB. Zvao ju je muž.

Molim, Darko, što trebaš?

Jesi čula za teroristički napad?

Ma, gluposti. Nego, ova konferencija je ispala pravi masakr. Krećem odmah doma.

Prekinula je poziv, potražila Pradinu torbicu, spremila mobitel i izašla na ulicu.
- 19:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.03.2006., srijeda

TWIN PEAKS: Diane

Diane Koliko je samo misterija vezano uz ovu TV seriju. Znam da je nekima realizmu sklonim gledateljima sve ovo jaaaako išlo na živce – htjeli su logično/racionalno objašnjenje za sve događaje, trebala im je klasična whodunnit krimi-triler priča, a dobili su naturalistički ep o suvremenim mitovima, prožet biblijskim motivima i davno isprobanom formulom borbe dobra i zla. Jedan od nerazjašnjenih stripovskih upitnika nad glavama gledatelja bila je i tajanstvena Diane, žena kojoj se Cooper obraća kad govori u diktafon. Dakle, tko je Diane?

Kao kod toliko drugih twin-peaksovskih priča, niti ova nema samo jedno logično objašnjenje. Među najčešće spominjanima je teorija kako se radi o Coopovom alter egu, što nekako i ima najviše smisla. U prvoj sezoni pojedinci su tvrdili da se radi o njegovoj ženi, no to je kasnije palo u vodu. Neki su pak tvrdili da je riječ o imenu koje FBI-jevac koristi za sebe u diktafonskom svijetu. Navodno je Lynch u drugoj sezoni namjeravao materijalizirati lik Diane. Pričalo se da će je glumiti Carol Lynley iz "Posejdonove avanture". No, David je skužio kakav se mit razvio oko diktafonske lady i odlučio je zauvijek ostaviti tajnom za sve nas. Na ex-yu prostorima također su vladali ovi mitovi, ali dodan je još jedan, pomalo homofobičan i tako karakterističan za Balkan Hills. Nedostatak ženske partnerice, razgovor s nekom tamo nepostojećom Diane i odbijanje neodoljive srednjoškolke Audrey (Sherlyn Fenn) bio je dovoljan da se Coopa optuži za homoseksualizam. Pred kraj serije utišani su uvođenjem lika u kojeg se agent zaljubi.

Niti u filmskom prequelu "Fire Walk With Me" ne uspijemo doznati who-the-fuck-is-Diane, ali Kyle MacLachlan (utjelovio Coopera, op.a.) u svojoj audio vrpci izdanoj nakon serije, nazvanoj "Diane ... The Twin Peaks Tapes of Agent Cooper" (za to je osvojio Grammyja) između ostalog govori:

"Diane, I hope that you will not mind that I address these tapes to you even when it is clear that I am talking to myself. The knowledge that someone of your insight is standing behind me is comforting."

- 19:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.03.2006., petak

NAJAVA: Lynchomanija na HTV-u

David Lynch Štovani čitatelji

Na ovom ste blogu u nekoliko navrata mogli čitati o ostvarenjima majstora nadrealnog, meni dragog redatelja Davida Lyncha. Koautor Twin Peaksa, redatelj cijelog niza ostvarenja ("Eraserhead") dugo nije viđen na malim ekranima domaćih postaja. I samo da znate, HTV sutra (subota, 25. ožujka) ispravlja nepravdu u kasnim satima na prvom programu.

Ako ste propustili, ukoliko ste zaboravili pokoji detalj ili se tek upoznajete s opusom ovog freaka, najbolje za vas je pogledati "Plavi baršun" ("Blue Velvet", 1986.) njegov rani rad u kojem se može vidjeti sklonost bizarnom. Kyle Maclachlan, Isabella Rosellini, Dennis Hopper i Laura Dern razlog su da upalite prijamnike u 23.30 sati.

Odmah potom, u 01.30 sati uživajte u novijem djelu - "Mulholand Driveu". Lako ćete prepoznati Naomi Watts.

Uživajte!

P.S. Odnedavno sam dio Feardot koalicije, gdje uskoro možete pročitati moju detaljnu analizu Lynchovog opusa.
- 21:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.03.2006., četvrtak

TWIN PEAKS: Sove

Sove nisu kakvima se čine Postoji nekakvo tajno značenje ovih mudrih ptica za Davida Lyncha i Marka Frosta, autore kultne serije «Twin Peaks». Zaista, sove se pojavljuju u velikom broju epizoda, a jednu rečenicu, izgovorenu od strane diva u Cooperovom snu, fanovi serijala ni danas nisu zaboravili. "The owls are not what they seem" izgovara div u povjerenju svima omiljenom FBI-jevom agentu, ili u slobodnom prijevodu «Sove nisu onakve kakvima se čine». I sad kreću rasprave. Tko su sove? Što znače i predstavljaju? Zašto baš te ptice? I što znači da nisu onakve kakvima se čine? U nastavku slijedi pokušaj odgovora.

Konkretna rečenica o sovama vjerojatno se odnosi na bojnika Biggsa[/strong] ([Bobbyjev otac, op.a.; Bobbyja je glumio Dana Ashbrook, sjećate ga se – tamna kosa, talijanka, bad boy, službeni dečko Laure Palmer, ljubavnik konobarice Shelly, udane za posesivnog Lea). On je pomalo sovolik i njegova uloga u događajima u mjestu puno je veća nego to u početku možemo zaključiti. Desetak epizoda kasnije, naime, otkrivamo da je bojnik zadužen za praćenje UFO signala, te nije obični vojni činovničić. Ali to je samo teorija, jedna od mnogih što se vežu uz meni omiljenu seriju.

Ove se zvjerke pojavljuju na nekoliko mjesta, u cijelom nizu epizoda:

1. prvi ih put vidimo u četvrtoj epizodi – James i Donna (Laurin «tajni» dečko i najbolja prijateljica, nakon njene smrti u vezi) dolaze u šumu iskopati ogrlicu koju su zajedno tamo ostavili; ogrlice nema, a s drveta ih promatra sova
2. Cooper i ostatak snaga reda dolazi u šumu razgovarati s gospođom koja živi u kolibi; ona ih pozove u kućicu «gdje ih sove ne mogu čuti»
3. u osmoj epizodi javlja se citirana rečenica
4. ista epizoda, Coop sanja BOBa i njegovo lice pretapa se sa sovinim (još jedna jeziva scena)
5. Cooper spašava Audrey iz «Jednookog Jacka» - 13. i 14. epizoda – evo ih opet
6. u 14. epizodi gospođa iz kolibe spominje sove nakon ubojstva Laurine sestrične Maddy – čini se da misli na diva, patuljka i ostalu ekipu iz «crvene sobe»
7. Leland umire, a šerif Truman se pita gdje je sada otišao BOB – kraj je 16. epizode i kamera prolazi šumom, te se zaustavlja na – sovi
8. bojnik nestaje u šumi u 19. epizodi, a Cooper ugleda sovu; on se ponovno pojavljuje u 21. epizodi i kaže da se samo sjeća ogromne sove
9. Leo se budi iz kome i kreće u lov na nevjernu suprugu Shelly – sve to promatra sova
10. gospođa iz kolibe kaže da je vidjela sovu kad joj je muž umro u požaru

i tako dalje…

Sove očito imaju veliku ulogu. Najčešće su, čini se, saveznici mračnih sila. Ponekad su i same pripadnici zlog dijela Twin Peaksa. Uglavnom, one su špijuni (ne aludiram na tajne službe bivše države i onog koji se krio iza tog imena).

Toliko o ovoj temi. Žao mi je što dugo nisam pisao o «seriji». Valjda sam dužinom teksta zadovoljio i one koji mi zbog toga prigovaraju, iako im je vjerojatno problem predstavljaju i naslovi. Tko bi, jebi ga, od njih mogao toliko dugo micati usnama dok čita pozamašniji tekst. Znaju «oni» o kome se radi. Onima (riječnikom «Najslabije karike») koji misle da se na Grobniku utrkuju pogrebna vozila.
- 20:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.03.2006., ponedjeljak

FRIDAY THE 13th: THE FINAL CHAPTER

Kao, posljednje poglavlje! Nešto sam se ovih dana napalio na slasher žanr i to poglavito na nastavke. Pa evo sada i četvorke iz serijala «Petak 13» o Jasonu Vorheesu – u podnaslovu su rekli «posljednje poglavlje», ali malo sutra. Snimljeno je nakon ovog solidnijeg dijela još šest nastavaka plus onaj «Freddy vs. Jason». A da je sve ostalo na četvorki, to bi još bilo i podnošljivo. Ovako, nadajmo se da nikome neće na um pasti snimati još koji nastavak ili ne-daj-bože remake.

Ponovno seksa željna mladež bira sasvim pogrešnu lokaciju – Crystal Lake. Opet je tu i Jason, željan krvi, koji pobjegne iz bolnice i vraća se doma. Još jednom. Ali ovoga je puta na jezeru i jedan dječak, njegov prvi dostojan protivnik. U jednoj kući je razularena, pijana i polugola mladež. (Grudi novih vriskavih junakinja eksponencijalno rastu s brojkom uz naslov «Petka 13». U četvrtom dijelu dominiraju četvorke. Golotinja je i dalje bezrazložna i služi tek kao nadomjestak za redateljevu/scenaristovu manjkavu maštu.) U susjednu kuću na odmor dolazi obitelj Jarvis – pomladak čine nevina Trisha (Kimberley Beck) i već spomenuti depresivni dječak Tommy (Corey Feldman). Jason's back i počinju ubojstva, sve vodi prema vikendici Jarvisovih, u kojoj će maskirani J. pokušati nauditi Tommyju, ali na kraju izvući deblji kraj.

Film je solidan, ali ne zahvaljujući redateljskim postupcima Josepha Zita. Više su zaslužni scenarij Barneyja Cohena i ponajviše gluma ondašnje dječačke glumačke zvijezde – Coreya Feldmana. Sjetit ćete se – svi smo ga tada voljeli. Glumio je u svakom dječjem pustolovnom, SF ili horror filmu iz osamdesetih. Ali i njemu se, baš kao i Culkinu i drugim pred-teen starletama karijera pretvorila u pravi horror. Odrastao je u ovisnika o svim mogućim vrstama opijata, u vene je ubrizgavao valjda i WC sanitar, da bi se nedavno malo primirio. Svira u bendu kojeg nitko ne sluša i sigurno žali za danima prema kojim ga svi pamtimo. Blažene osamdesete.
- 19:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.03.2006., nedjelja

A NIGHTMARE ON ELM STREET II: FREDDY'S REVENGE (1985)

I'm back! Ima nečeg u tim hororcima iz osamdesetih. Bez obzira koliko loši bili, nema veze zbog beskrajnog broja nastavaka u serijalu, iz filma u film sve manje podnošljivih zapleta – cijela jedna generacija bez obzira na sve to uvijek se vraća svojim omiljenim likovima. Kod nekih je to možda Jason Vorhees i njegovi pohodi od Crystal Lakea, preko Mannhattana do svemirskih bespuća. Nekima je drag Myers koji je nastao sedamdesetih, pregrmio osamdesete, malo se pritajio devedesetih i u velikom Big Brother stilu ušao u novi milenij. Meni je pak, priznat ću vam, najdraže čudovište iz djetinjstva Freddy, nakazni kotlovničar zbok kojeg sam oduvijek sa sumnjom gledao na školske hauzmajstore… Drugi dio serijala „Strave u Ulici brijestova“ prvi je kojeg sam gledao i valjda mi se zato zavukao u snove.

Radnja? Ništa posebno. Sedamnaestogodišnjak Jesse Walsh (Mark Patton) sa svojom obitelji doseli u ulicu iz naslova, u kuću gdje je prije nekoliko godina živjela Nancy Thompson. S novom adresom dolaze nove noćne more za Jesseja. Kreću i ubojstva, a čini se da Freddy operira baš kroz njegovo tijelo…

Ima par scena koje su mi se urezale u pamćenje. Osim što sam postao skeptičan prema kotlovničarima, zamrzio sam i američke žute školske autobuse, zbog par scena u kojima se Freddy pojavljuje baš u njima. Mrske mi postadoše i dječje brojalice (One-Two…. Freddy's comming for you… Three-Four…. Lock the door…. Five-Six…. Take the crucefix… Nine-Ten… Never sleep again). Režije se sad primio Jack Sholder, filmić je sasvim solidan, ako zanemarimo nenadmašni original. Cravena, Wesa Cravena.
- 13:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.03.2006., utorak

BOOK OF SHADOWS: BLAIR WITCH 2

Je'l to Crvenkapičina šuma? Mnogima ovaj film baš i nije legao nakon nadasve originalne i komercijalno uspješne ideje prvog nastavka, no moram priznati da mi je drugi dio sasvim gledljiv. Jest da reciklira priču prvog nastavka, ali srećom ne pada u zamku kopiranja «dokumentarnosti» koja je jedinici donijela uspjeh. I zbog toga ovaj filmski uradak ne treba u startu otpisati.

Grupa studenata dolazi u područje šume kojom hara vještica iz Blaira, gdje je prije nekoliko godina nestala trojka mladih filmaša. Odluče tamo i prespavati, te i sami potražiti mitsku vješticu. No ujutro otkriju da uopće nisu spavali, nego su sudjelovali u nekom bizarnom orgijastičkom ritualu, te da na tijelima imaju ispisane nekakve znakove. Ubrzo se izgube, počnu se dešavati čudne stvari, a nekako nailaze na kuću lokalnog osamljenika, mladića koji je otvorio motel kako bi dodatno profitirao na uspjehu mita o vještici. Ali, čini se da je mlado društvo dovelo nekog sa sobom. Vješticu samu. Masakr je neizbježan, kao i dramatični obrat na samom završetku…

Joe Berlinger režirao je 2000. ovaj zanimljiv film, kojeg su valjda pogledali svi kojima se svidio «Blair Witch Project». I vjerojatno svi, osim mene, taj su film proglasili čistim smećem. No, manje poznata mlada glumačka ekipa (prema mojem mišljenju) napravila je solidan posao. I kome se ne sviđa, neka mu!
- 19:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.03.2006., ponedjeljak

FLOWERS IN THE ATTIC (1987)

Cvijeće na tavanu Prema romanu Virginije C. Andrews 1987. godine je Jeffrey Bloom snimio ovu horror dramu koja nije uplašila nikog osim možda naše majke. Osrednji film osrednjeg redatelja s ispodprosječnom i većinom gotovo anonimnom glumačkom postavom. Pažljiviji filmski gledatelj prepoznati će tek glavnu glumicu, kao i jednu od prvih uloga mlađahne Kristy Swanson, tada još djevojčice…

Corrine (Victoria Tennant) kao mlada ostaje udovica i sa četvero krhke djece seli kod svojih roditelja. Plavokosa djeca završavaju zatvorena u jednoj prostoriji odmah ispod tavana, gdje ih posjećuje samo majka. No, i ona ih postupno zaboravlja, zaokupljena pridobivanjem oca da promijeni oporuku u njenu korist. Čudno se ponaša i baka Olivia (Louise Fletcher), a mališani postupno slabe, izgladnjeli i bez danjeg svjetla, poput cvijeća na tavanu. Najmlađe dijete pobolijeva, no nikom od odraslih nije stalo.

Stvarno, iako se često navodi kao horror, filmić i nije toliko strašan. Plaši tek činjenica o zanemarivanju i mučenju djece, no takvi su horrori svakodnevni i u našim susjedstvima. Doduše, ne tako ekstremni, ali svejedno, ova tema, kako sam i rekao, može uplašiti samo majke…

- 21:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Strah je iskonski osjećaj. Bez njega ljudi bi bili neoprezni i zato ga se ne treba bojati. Ovo je mali dnevnik mojih opažanja o jednom žanru vezanom baš uz ovaj osjećaj. Horror filmovi, knjige, stripovi i svi ostali segmenti horror kulture ... sve to pronaći ćete ovdje.

Linkovi

Blogosfera

Free Site Counter
Free Site Counter

ARHIVA

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se