Posljednji put
nedjelja, 22.10.2017.Ne brini, nisam zaboravila. Ionako neprestano razmišljam o tebi. Nope, rane ne zarastaju, niti će ikad. Nisu ni u one dvije godine, zašto bi sad, nakon sedam? Ne želim ponovno, nije dobro ni za mene, ni za tebe. Svejedno te želim nazad. Čudno je koliko te obožavam i prezirem u isto vrijeme. Ostavio si me samu kad si mi najviše trebao, a opet bih te zvala prvog.
Sve u svemu, ti si taj. Ti si ta osoba, ti si moja obitelj. I stvarno to mislim. I znam. Ne gledam nikog drugog, nitko mi ne treba, niti ikog želim. Samo tebe. Trudim se, naravno, pričam s ljudima, idem van, al čim god mi netko priđe na metar, uplašim se. Osjećam se odvratno. Kao da te varam. Valjda zato što još uvijek pripadam samo tebi. Pomirila sam se s tim da ću umrijeti s čoporom pasa, dok mi sa usne visi dž, a prozori pucaju od Wu Tangovih basova. Ipak, sretna sam. I tebi iskreno želim svu sreću ovog svijeta, želim ti sve ono što ti ja nisam mogla pružit, želim ti da te netko pazi bar upola onoliko koliko sam ja. Želim ti sunčane dane, brda para, kamione žiže, vrećice srećice i svega lijepoga. Da se ostvariš u svemu što želiš, da izbjegavaš loše i prigrliš dobro. Da se trgneš i ostvaruješ svoj pun potencijal. DA NE DOPUSTIŠ NIKOM DA TE VUČE DOLJE! Idi gore, budi dobro, voli, misli, ostvaruj se, uživaj. Uvijek će postojat netko tko te voli, misli na tebe i drži ti palčeve. Ne brini, kažem ti, nisam zaboravila. Nikad ni neću. Volim te.
Ali ovo je zadnji put da ti pišem.
Sretan rođendan!
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
