3- Apres la pluie vient toujours le soleil [Poslje kiše uvijek dolazi sunce]

Probudivši se pogledam kroz prozor.
Kiše je pljuskala k'o iz kabla. Nebo je bilo tmurno, a po njemu crni, teški oblaci. Iza onog najvećeg, polako se nadziralo sunce. Koje osvježenje. Sjetih se onog Mayinog Poslije kiše uvijek dolazi sunce. Nasmijem se. Nisam željela da dođe sunce, jer sam voljela kišu. Otrčala sam u kupaonicu otuširati se da bih stigla osjetiti koju kap kiše na svom tijelu.

Nakon što sam se otuširala, oprala zube, i počešljala svoju dugu, pomalo valovitu smeđu kosu, odjenem uske svijetle traperice, sivu majicu na špaline s otvorenim leđima, te uvučem noge u crvene marte.

Prije nego što sam otišla, doteruala sam se do Roch.

-Draga, idem van. Ako hoćeš, dođi za mnom.- otisnem joj lagan poljubac u obraz.

Ona samo nešto progunđa i pokrije se po glavi.
Voljela je spavati. To joj je bilo ono najdraže. Vjerojatno je sinoć popila i koja čašu viška. Iako je bila srijeda, njoj nije smetalo to da se zabavi. A voljela se zabavljati. I šminkati. I sređivati. Po tome bi neki zaključili da je umišljena. Ali ne. Bila je normalna. Ne normalna kao svatko drugi, bila je posebna. Bila je moja mala čokoladica.

Pogledam polako svaki kut naše spavaonice.
Bila je velika, ali ne pretjerano. U njoj se nalazilo pet kreveta s baldahinom. Svaki baldahin je bio drugačije boje. Moj je bio žuti, jer je to bila moja najdraža boja. Rochelin smaragdno zeleni, Denisin boje ciklame, Kimberlyin tirkizni, a Chanelin ljubičasti. Zidovi su bijele boje. A svi namještaji drveni, smeđi s metalnim kvakama. Na plafonu se nalazio veliki svečani luster s pet svijeća od kojih je svaka bila drukčije boje. Boja je zavisila o strani na koju je ta svijeća bila okrenuta. Ako je bila okrenuta prema mom krevetu, ta bi svijeća bila žute boje i tako redom. Uz svaki krevet se nalazio mali kantunal. Malo dalje od njega radni stol spojen s ormarom. Kraj ormara se nalazi mali ormarić koji nam je posluživao za cipele. Kad bolje razmislim, soba je bila jako velika.

-Gdje ćeš?- preplaši me Chanel dok sam otvarala vrata sobe.

-Uh, preplašila si me. Idem na kišu.- osmjehnem se. Pritom se vratim do kreveta po torbu koju sam zaboravila. Bila je to šarena, pletena torba osrednje veličine koja ide preko jednog ramena. Zavirim u torbu kako bih provjerila je li sve unutra. Cigarete, iPod, mobitel, žvake, naočale, i sjajilo. –Mislim da je to to.- slegnem ramenima.

-Zabavi se.- dobaci mi Chanel. Znala je kako volim kišu. O, da, svi su to znali. To je bila moja strast. Izležavanje na travi, dok mi po golim ramenima padaju sitne kapljice kiše.

-Ne brini.

Prolazeći kroz puste hodnike Hogwartsa pomislim da i nisu tako pusti kao što mi se čine. Osjećala sam da je netko tu, uz mene. Ne na način da me čuva, već da me uhodi. Istina, mislila sam ja to puno puta, i nikad se ne bi pokazalo da je to stvarno tako.

Pred samim vratima, osjetim nečiju ruku na svom ramenu.

Brzo se okrenem.

-Lamona!- kriknem kad ugledam njeno nasmiješeno lice. Crvena kosa joj je padala preko blijedog lica oslikanog pjegicama. Oko plavih očiju imala je lagano žuto sjenilo koje joj se uskladilo sa žutim starkama.

-A gdje ćeš ti ovako rano?- upita me.

-Vani pljušti kiša k'o iz kabla, a ti mene pitaš gdje ću.- lagano je udrem po glavi.

-O da. Skoro zaboravih na tu tvoju strast. Čini se da moja strast više nije moja skrivena strast kakvom je oduvijek bila. Znaš, ja obožavam kišu.

-Stvarno?- upitam na što ona kimne glavom.

Iziđemo iz dvorca i pogledamo nebo.
Bilo je tako predivno.

-A gdje ti ideš kad je kiša?- upitam je.

-Tamo prema Hagridovoj kolibi.

-Čini se da se tu rastajemo. Ja idem prema vijaduktu. Vidimo se.- poljubim je u obraz.

-Čini se da da.- mahne mi.

Nije da sam nepristojna, ali volim biti sama kad je kiša. I Lamona to zna. Najbolja mi je prijateljica pune tri godine, s obzirom da sam ja prve dvije godine bila u Francuskoj.

Stavim iPod u uši i upalim pjesmu Duffy- Rain on your parade, ili kako bismo mi u Francuskoj rekli La pluie sur votre parade.

Došavši do vijadukta, stvari ostavi na njemu da se ne smoče, a ja sjednem na do na travu. Legnem i podignem majicu tako da mi se vidi drob, i pustim kišu da pljušti po meni.

Nakon dvije minute zapalim cigaretu.
Duboko udahnem.

Razmišljala sam.
Razmišljala sam o Maxu. Maxu Trilloniu. On je bio sexy. Ali jako sexy. Samo se bojim da Jenniferinu oko nije zapelo za njega. A činilo mi se da je. A ona je imala svakog dečka kojeg je poželjela.

Ali isto tako je bilo i sa mnom. Nisam ih imala previše, ali mogla sam imati svakog. To je tako.

Ali što sad?! Ako se on sviđa meni i njoj?

Za to postoji samo rješenje.

Bori se, pa koja ga prva osvoji.

To je bila jedina stvar koju smo mogle učiniti.

…

-Moraš joj reći.

-Ali što ako je obostrano?

-I sama si rekla. Koja ga prva osvoji.- Roch stavi ruke ispod grudi.

-ali, ipak mi je sestra. To je drugačije.

-Daj molim te Eli, ne zajebaji. Lijepo ajde tamo, i reci svojoj sestri Jennifer.

-Što meni?- upita Jennifer koja je stala na vratima.

Ja i Roch se pogledamo.
Maknemo kosu s lica i obližem usta.

-Pa čuj, Jennifer.- uhvatim je za rame. –Znaš, mislim da se tebi sviđa Max.

-Da, sviđa mi se. I?- pogleda me zbunjeno.

Stanem razmišljati i ponovno pogledam Roch koja mi je glavom pokazivala da joj kažem.

-Pa znaš, sviđa se i meni.

-I?

-Što i? Što ćemo sad?- upitam je očekujući neki odgovor poput Ma eto ti ga. Ipak si ti moja mlađa seka.

-Znaš onu. Koja ga prva osvoji.- slegne ramenima i otiđe iz spavaonice.

-Rekla sam ti da ne brineš.- kaže mi Roch.

-Molim?- samo zapanjeno gledam za vratima. –Ja sam ovdje dušu izmorila, zato što sam mislila da će bit veliki problem što se sviđa i meni i njoj. A njoj je to pa?? Vidjet ćemo mi. Možda mi je sestra, ali od sada je ujedno i kučka koja želi tipa kojeg ja želim.- dignem se i iziđem iz sobe.

-Ne zaboravi ponijet esej iz Čarobnih napitaka. Rekla si mi da te spomenem.- provirim glavom iza vrata.

…

-Da vidimo. Tko nije napisao domaći?- Snape podigne jednu obrvu.

Samo Draco digne ruku.

-Malfoy, to ćemo riješiti kasnije.- nabaci odvratni smiješak na lice. A da je bio tko drugi, a ne Malfoy, dušu bi mu izjeo zbog nenapisanog domaćeg. -Gospođice Johnson. Možete li nam reći sve što znate o Veritaserumu?

-Veritaserum je ono za poprimit tuđi oblik.- Miley se osmiješi ponosna na svoje, um, 'znanje'.

Kako sam mrzila tu malu. Uvijek nasmiješena. Živcirao me onaj njen osmijeh. Izgleda više poput neke krastače, a ne čovjeka. A što je sigurno, ima mozak veličine krastačinog.

Snape je ošine pogledom.

-Dvadeset i pet bodova.- zastane. Miley sva u ushićenju jer misli da je upravo osvojila bodove za svoj dom. –Oduzimam Hufflepuffu. Zna li netko drugi?- Miley na trenutak izbriše smiješak sa svog lica i lupne se po glavi. Potom zamahne rukom i opet stavi svoj ponosni smiješak na lice.

Snape prošeta razredom da vidi tko se javlja. Ruku je, naravno, podigla Tori. Uz nju, ruke su podigle May, Denise, Starz, Alienor i ja. Zar je moguće da toliko malo ljudi zna o Veritaserumu?

-Gospođice Alienor?- prozove je. To je bilo tako očito. Znao je da zna. Zbog toga ju je i prozvao, kako bi osvojila bodove za njegov dom.

-Veritaserum je serum, odnosno napitak, koji natjera osobu koja ga popije da govori istinu. Najčešće se rabi u Ministarstvu magije, koja ga strogo kontrolira. Ima karakteristike vode. Što znači da nema okusa, boje ni mirisa.- Alienor uzdahne. –Trebam nadopuniti?

-Ne, to je dovoljno. Trideset bodova za Slytherin.- ponosno kaže Snape.

Trideset bodova? Kao da je spasila cijeli Hogwarts.

-Profesore Snape, ne mislite li da je trideset bodova malo previše za tako jednostavan odgovor?- digne se Roch. Pogleda me, kao da je znala da isto to i ja mislim.

-Gospođice Fox, odgovor nije jednostavan, jer da je jednostavan, vi biste ga sigurno znali.- kiselo se nasmiješi Snape. Ako se ti uopće može nazvati smiješkom.

-Baš zbog jednostavnosti odgovora nisam podigla ruku. Samo budala ne zna ništa o Veritaserumu!- prostrijeli pogledom Miley.

-Dosta je!- kaže. Više nije mogao pronaći izlaz iz zamke u koju ga je Roch strpala. –Kad vi budete nastavnica, odredite koliko ćete bodova nekome dati za ovakav odgovor. A s obzirom da sam ja nastavnik, dajem još pet bodova Slytherinu, a Gryffindoru oduzimam petnaest. I da gospođice Fox, večeras u devetnaest sati, kazna kod mene.

-K'oda ću doći.- frkne nosom.

…

Naravno, Roch je otišla kod Snapea. Uvijek je govorila puno, a uradila malo. Po djelima se poznaju ljudi. Ali, nju to i nije bilo previše briga. Jer, imala je sve što itko ikada poželjeti može. Sretnu obitelj, veliku kuću, sve, puno zdravlje, sreće, ljubavi, i stvar koju ona nerijetko naglašava, novac. Da, material girl in material world. To joj je čak jedna od najdražih pjesama. Mene to nikad nije smetalo, nek' uživa dok može. Iako je postojala jedna stvar koja joj je važnija od novca- Leondard. Leonard je njen dečko. A oni se stvarno, ali stvarno vole. Ja sam uvijek mislila da netko nekoga ne može zavoljeti s petnaest godina (tol'ko su imali kad su prohodali), ali oni su čisti primjer iskrene ljubavi.

No, dok Roch sada zajebaje Snapea, ja sam osuđena čamiti u spavaonici s Kimberly i Denise. Nekima se očito neda objasniti da više nisam u Vršnjačkoj. Stoga sam osuđena slušati njihove probleme.

-Ali, možda se moraš pomiriti s tim ad više nikada nećete bit skupa. Tek ti je šesnaest. Imaš još cijeli život pred sobom. Uživaj u njemu! A i znaš Zuka, on je ženskar.- tješim Kimberly i odgovaram na njeno pitanje što će učiniti u vezi Zuka. Oni su bili puna tri dana zajedno. I kao većinu cura, Zuko ju je iskoristio. A ona mu se dala, uvjerena da su stvoreni jedno za drugo. Kako smiješno, mislim kako tragično. Istina, Zuko je jedan od mojih najboljih prijatelja. I meni je stvarno smiješno to što radi. Ali ipak, možda je ovo kap koja je prelila čašu. Jer Kimberly je sa mnom u spavaonici. Kao i njena sestra Denise. One su blizanke. A, Denise mi se povjerila. Rekla mi je da joj se sviđa Zuko. I Kimberly je to saznala. I rekla mi. A Kimberly je jako, ali jako ljubomorna osoba. A Denise, Denise je osoba koja će očarati svakog dečka svojim humorom, a i svojim izgledom. Jako je zgodna. I mislim da će Zuko zapet za nju. Isto tako kako je zapeo i za Kimberly. I da će je iskoristit. I da ću ja morat biti ta koja će slušati njihove probleme.

-Ali on mene voli. Ja to znam!- Kimberly se uhvati za glavu i razbaruši kosu. –Što da učinim?

-Kimberly, draga. Mislim da ne postoji drugi način da ti kažem ovo.- zastanem kako bih joj dala minutu odmora prije nego što se navijem. –On tebe ne voli niti te ikad volio. Bila si mu cura za jednu noć i s tim je sad gotovo! I znaš i sama da se on sviđa Denise. Ako ste obje imalo pametne, nećete se više za njega lijepit. Denise, iskoristio je tvoju sestru, iskoristit će i tebe! A sad, ako nemate ništa protiv, ja idem. I da, shvatite da nisam više u Vršnjačkoj. Da imam dovoljno svojih problema. I da mi se neda slušat vaše gluposti. Stvarno sorite.- iziđem iz sobe i zalupim vratima.

Odjurim prema Ravenclawskoj kuli.
Spustim pogled prema svojim starkama. Ovaj put sam nosila žute, koje su savršeno išle uz roze hlače i žutu majicu. Baza je izaći iz one crnine. Iako ja nikad nisam bila baš darkerica. Uvijek bi tu bio neki detalj koji će razbiti crninu.

-Pardon!- podignem glavu prema osobi u koju sam se zabila. –To si ti!- lupnem po glavi tu osobu kad sam saznala da je to Zuko. –Ubit ću te! Majke mi! Je l' ti znaš što sam sve pretrpjela zbog tebe? One sestre Love su predosadne! Da znaš samo kako su mi se navile. Mislim da bi bilo vrijeme da prestaneš.

-Ma znam. Ona Kimberly. Ali, s Denise nisam ništa imao.- zbunjeno me pogleda.

-Znam da nisi! Ali problem je što ona želi imati nešto s tobom.

-Pa znaš. Ako baš želi, mogli bismo imati nešto. Nije ona loša. Bolja je od Kimberly.- kaže nakon dužeg premišljanja.

Pa ne mogu vjerovat. Nakon svega, on želi imat aferu i s drugom sestrom. I naravno, tko će nakon toga ispaštati nego ja. Ali, Elinor je odlučila biti malo, hm, zločesta? Da, zločesta.

Ponovno mu očitam bukvicu.

-A dobro kad ti tako kažeš. Al', mislim da nije problem u tome kako ne želiš njih slušati. Mislim da je problem u tome što ti se sviđam.- kaže.

Ček' malo. Uspori snimku. Da li je on to upravo rekao da misli da mi se sviđa?! Hahahahahaha, presmiješno da bi bilo istina!

-Ma naravno Zuko. Ja stvarno ne znam što bih bez tebe.- utisnem mu lagan poljubac u usne.

-Jesam rekao?- puhne.

Ovaj poljubac i ovo sve je naravno zajebancija. Ja i Zuko se uvijek šalimo na račun naše velike ljubavi. A poljubac, pa to je uvije bio znak našeg prijateljstva. To je za nas normalno.

…

Napokon novi post!
Podosta je velik, za razliku od drugih postova. I znam da nije ništa posebno, al zadovoljna sam njime. Pokušavam ići sporije nego prije. Jer sam svjesna da mi je radnja uvijek bila previše ubrzana. Hope you like it! :)

Naslov posvećen mojoj dragoj May. šaljem veliki medvjeđi zagrljaj!!
Btw, ako netko slučajno ima fejs, a da nismo prijatelji, nek se javi, naravno ako želi.

Vaša Elinor!

<< Arhiva >>

Affichage pas moi

Autre...

Amis d'un autre monde...

Copyright ©

3- Apres la pluie vient toujours le soleil [Poslje kiše uvijek dolazi sunce]