Kako preboljeti...

- Crni vraže, kako da ju prebolim ?
- O, dječače od mesa i krvi ; njezinom patnjom ju preboli, istom mjerom ti njoj vrati, neka zlo i pakao iskusi, kao što bi svi trebali. Rukama snažno oko vrata ju uhvati, pa neka shvati.
- Ne čini li se to okrutnim za nekoga koga svim srcem obožavaš, za nju bih život svoj dao a ne oduzeo prokleti vraže.
- Onda si život svoj zbog nje oduzmi, u toplu kadu lezi i sjajnim žiletom preko svoje žile kreni. Kod mene mjesto čeka te oduvijek
- Crni vraže, moram ići dalje.
- Samo dalje kreni, ali njih u umu ponekad zavrti, onda meni se opet obrati. Pa ćemo skupa glave razbijati i duše ljudske njima ukrasti.


- Kako ju preboljeti čovječe ?
- Izađi van stari, popij si žestoko, napij se i na sve brige zaboravi. Popuši nešto da se tijelo tvoje opusti a ja ću se pobrinuti da i neko olakšanje za naše muške potrebe pronađem ; ako znaš na što mislim.
- Ne mogu tako, žao mi je, nisam takav i znaš to. Ovozemaljskim takozvanim čarima se ne mogu odati, jer od njih i nema neke pomoći.
- Ma zaboravi stari na sve, probaj i vidjeti ćeš da će ti biti bolje. Vjeruj mi na riječ.
- Hvala svejedno čovječe ali radije ću joj koji stih napisati, crtež nacrtati i drugdje odgovor potražiti.


- Bože dragi, ima li načina da ju prebolim ?
- Dragi moj, svoj mračni dom napusti i u moj na trenutak dođi. Na udobnu klupu se sam lijepo smjesti, na koljena klekni i pomoli. Svoje probleme mi slobodno ispričaj, iako možda pomoći ne mogu, saslušati ću te.
- Obrati se sinu mome na križu razapetom zbog grijeha ljudskih, on će ti pomoći i utjehu pružiti.
- Hvala Bože, ipak radije ću putem misli tebi se nekada obratiti, nego u crkvu odlaziti. Unatoč mojim stavovima i egu, znam da me razumiješ, a sada lijepi ti pozdrav šaljem.
- Nema problema dragi moj, izađi van sa namjerom pozitivnom i kreni prema šumi zelenoj, možda tamo odgovore svoje pronađeš.
- Probam, pa vam javim.


- Ti, prekrasno stablo, čija krošnja bezbrižno na vjetru pleše, čije postojanje svim neprilikama prkosi, imaš li savjet za mene ; kako da ju prebolim ?
- Mali tužni dječače, pod moje okrilje sjedni i odmori, svoje oči polako sklopi, kisik koji ti nudim svim plućima udahni. Razbistri svoju ludu glavu i zapitaj Sebe što ti je činiti. Sve brige zaboravi jer one ovdje nebitne su, i samo o njoj razmišljaj.
- Pokušati ću, ali molim te nikamo ne idi. Budi tu kada se vratim.
- Naravno da hoću tužni moj dječače.


- Hej ti ! Da, ti koji u kutu mene već stoljećima čučiš i mirno šutiš. Izađi na svjetlo i popričaj sa mnom. Tvoja pomoć sada mi je potrebna.
- Rado bih popričao, ali prvo molim te okove mi sa nogu i ruku skini.
Ruke se u tišini dodiruju.

- Napokon se i meni obraćaš, nakon svih ovih godina koje sam u tvojoj i njegovoj sjeni u tamnici proveo. Nakon svih godina ignoriranja, ali ja te ne krivim, samo te poljubiti želim. Ipak težak je život zemaljski i njegovih se navika teško otarasiti.
- Žao mi je što je tako bilo.
- Tako je moralo biti, i sada je gotovo ; Zar ne ?
- Da, i hvala TI što si još tu. Reci mi što mi je činiti, kako je preboljeti i napokon zaboraviti ?
- Tu ti ja pomoći neću nit želim, jer ja nit zaboraviti želim niti preboljeti. Sve ove godine samo ona društvo mi je pravila, vodu mi nosila i rane previjala.
- Zašto ju zaboraviti zapravo želiš ?
- Pa iskreno na ta pitanja ti ne mogu odgovoriti, niti ja odgovore na njih znam. Valjda mislim da će biti lakše ako ju zaboravim.
- JA znam da nit tvojoj duši niti srcu lakše neće biti.
- Onda što mi je činiti ?
- Sjeti je se, voli ju kada ti je najteže, njezinoga osmjeha se kada plačeš sjeti, okusa njezinih usana i suza prisjeti se. Iz dubine svoje duše je se sjeti, kako je bilo ležati pored nje u hladnim i toplim danima osjeti svim svojim osjetilima, i nikada je iz sebe ne puštaj, to je istina.
- Neka samo ona u tebi prebiva, a njemu da svoja crna krila raširi, nikada više ne dozvoli.
- Iskreno ti hvala na pomoći.
- I drugi puta, a sada je se SJETI.