ODVJETNICI OTP BANKE ĆE DOKAZATI DA MOGU ŽIVJETI 80 DANA BEZ KUNE!!!

KRONOLOGIJA SLUČAJA KOD KOJEGA JE OTP BANKA PREKRŠILA LJUDSKA PRAVA ZAJAMČENA OPĆOM DEKLARACIJOM O LJUDSKIM PRAVIMA (UN), KONVENCIJOM O LJUDSKIM PRAVIMA (EU), USTAVOM RH, TE BROJNE ODREDBE ZAKONA OD KOJIH SU NEKE NAVEDENE I U DODATKU PRAVNE UTEMELJENOSTI MOJE TUŽE I ZAHTJEVA ZA NAKNADU PRIČINJENE ŠTETE NADA MNOM ZLOČINAČKIM POSTUPKOM OTP BANKE: (DA NE NAVODIMO NAČELA INSTITUTA STVARNOG MORALA i sl.)

1. 2002: Bio sam drugi (ad hoc) jamac za kredit gospodina A.P.-a, inače dotad uglednog novčara (......štedionica, Savez.... itd.), čija je svrha meni predstavljena kao potreba 'za kupovinu pokretnine koja će odmah biti angažirana na radovima na auto-putu Zagreb-Split i drugim poslovima'.
Ovjerio sam potpis kojim pristajem da mi se zapljeni '13/ plaće'.
Naravno, pri tomu treba voditi računa i o minimunu koji je potreban za normalni život (stan, računi, hrana, prijevoz itd.), što je uredjenio ustavnim i zakonskimn odredbama te sudskom praksom iz pravno razvijenijih društava od 'plemenske' Hrvatske - glede prava u svrhu zadovoljenja pravičnosti, poštivanja prava i pravosudne prakse čija sam jedna od najvećih materijalnih žrtava od 1992. god. do danas).
2. 2003: Dvama dopisima naslovljenim na Pravnu službu u sjedištu OTP banke obavještavam OTP banku (tada: NOVA BANKA) da sam nezaposlen od listopada 2002, da nemam imovine i da ih molim da nenaplaćene obroke kredita naplate iz imovine, pokretne (primanja, navodnih potraživanja od ...štedionice zajamčenih menadžerskim ugovorom od '750.00 DEM'), nekretnina (stan u Zagrebu, kuće van Zagreba, pokretnine koju je trebao kupiti kreditom i sl.) jedinog KORISNIKA KREDITA - gosp. A.P.-a.
Ovim ističem dopis od 3. studenog 2003. koji je bio odgovor na iznenadnu 'Opomenu pred tužbu radi jamstva na kredit gosp. Anti Pocrni'. Stalno sam pokušavao utjecatio na Nova (OTP danas) banku da s g. A.P.-om kao njihovim kolegom, koji je i dobio kredit pod prilično opskurnim uvjetima (što sam tek kasnije saznao radi krive informiranosti o namjeni i kolateralima kredita prije njegova uzimanja od strane g. A.P.-a kao jedinog korisnika kredita), iznadje mirno rješenje naplate kredita pod novonastalim rizičnim okolnostima, u odnosu na ponašanje g. A.P.-a prema svojim obvezama i imovinu g. A.P.-a u tom trenutku koja je bila dostatna za otplatu nekoliko takvih kredita (stan u .....itd.)
Tadašnja minimalna imovina g. A,P.-a bila je četiri do pet puta veća od iznosa kredita, te je OTP banka slučaj u novoostalim rizičnim okolnostima trebala riješiti u nekoliko dana. Kako to nisu napravili, postavlja se pitanje o kvaliteti i učinkovitosti njihova rada, za što su sami odgovorni.

2006: Rješenjem o ovrsi OTP banka mi sjeda na 1/3 nastavničke plaće u školi gdje sam bio privremeno zaposlen. Protestirao sam dopisima ZAJEDNIČKOM ODVJETNIČKOM UREDU u Puli, ovlaštenim odvjetnicima OTP banke, informirao ih ponovno o mom imovnom stanju, računima itd,te im štoviše predložio da preuzmu postupak mojih potraživanja od najmanje 150.000.000,00 kuna prema Republici Hrvatskoj zbog lošeg rada sudova i nepoštivanja razummnih rokova u donošenju pravičnog rješena u odnosu na nadoknadu moje ukupne štete.
Naplata je trajala do zaključno rujna, 2006., kada sam bio mjesec i pol dana nezaposlen, do mog ponovnog privremenog zapslenja na nepuno radno vrijeme. O tome sam obavijestio Zajednički odvjetnički ured i zamoliko ih da naprave reviziju slučaja i redefiniraju odgovornost OTP banke za nastale okolnosti.


30. listopada 2006 - 21. siječnja 2007:
BEZ OBAVIJESTI, RJEŠENJA O OVRSI (NA KOJU IMA PRAVO ŽALBE),ILI NEKOG DRUGOG VAŽEĆEG RJEŠENJA, OTP BANKA MI BLOKIRA RAČUN U BANCI NA KOJOJ PRIMAM JEDINA MJESEČNA PRIMANJA OD OKO 1.950,00 KUNA (TISUĆUDEVETSTOPEDESET).
a) Trčim na Općinski sud u Zagrebu gdje me ljubazne gospodje u meritornom uredu obavještavaju kako su to napravili radi zahtjeva OTP banke.
b) Idem u podružnicu OTP banke u Zagrebu (BUdakova ulica), gdje me nadležne službe debiliziraju (krivim nazivima pravnih mjera), ali i tvrde da je slučaj u 'ingerenciji ovlaštenih odvjetnika'.
c) Zovem 'ovlaštene odvjetnike' u Puli (navedeni ZOU), za mene je zadužena MERIMA IBRAHIMOVIĆ, gdje mi tvrde da je postupak u obradi i da 'čekaju da im Općinski sud pošalje sve moje račune, imovinska izvješća' itd.
d) Prolazi mjesec dana. Prolazi novih dvadeset dana. U Općinskom sudu mi kažu da ne mogu ništa, da nije izdato nikakvo rješenje o ovrsi (jer moram dobiti to Rješenje s zakonskim pravom i rokom žalbe na isto) nego 'privremena zapljena', koja može trajati 'par mjeseci'. Ali sve jer u rukama sudske savjetnice, gdje ..... koja je bila na bolovanju (vjerojatno, u svezi s navedenim što su mi rekli iz ZOU-a).


Siječanj 2007: Nakon najružnijeg Božića i Nove godine, bez kune u džepu, kao prosjak, opet započinjem posjete mjerodavnim tijelima.
a) NITKO MI NE ODGOVARA VEĆ MJESEC I VIŠE IZ ZOU U PULI; NITI NA MOJE POZIVE NI NA MAILOVE.
b) Gdja....., sudska savjetnica, s kojom sam kontaktirao hitroglasom, rekla mi je kako je to odluka OTPO banke, da ona ne može skinuti blokadu ili tome slično, te da se obratim OTP banci (njezinim odvjetnicima).

DAKLE; OTP BANKA I NJEZINI ODVJETNICI SMATRAJU DA MOGU ŽIVJETI (DANAS, 26.8.2007) 10 MJESECI BEZ KUNE, HRANE, STANOVANJA, GRIJANJA ITD., A DA PRITOM NE SPOMINJEM MOJE PROJEKTE I NEMOGUĆNOST RADA NA ISTIM ( DOKAZIVE IZMAKLE KORISTI).

OBEĆAVAM POSJETITELJIMA OVOG BLOGA DA ĆE TO ODVJETNICI OTP BANKE DOKAZATI NA SVOM PRIMJERU U SIMULIRANIM UVJETIMA KOJI ODGOVARAJU ONIM KOJE SU MI NAMJERNO UZROKOVALI UKOLIKO SE ISTI BUDU PROTIVILI OPRAVDANOSTI I PRAVNOJ UTEMELJNOSTI MOJE TUŽBE I NAKNADE ZA PRIČINJENU ŠTETU..

U srijedu ću se obratiti mjerodavnim službama, ako takve uopće postoje, za besplatnu pravnu pomoć (ukinuta prije 15-ak godina), možda i PUČKOM PRAVOBRANITELJU radi dodatnih savjeta i mogućnost ostvarenja prava na (istinsku) pravnu pomoć!

Ipak, malo sam skeptičan u sve to, jer u ovo doba uvezenih 'ljudskih prava' po nalogu EU i sličnih tvorevina koje su zaslužne za genocid na ovim prostorima zbog svojedobne podrške tzv. JNA; JA; Srbima i sl., za malo takvih 'prava' nisam podoban jer nisam četnik-povratnik koji je klao Hrvate, kao što nisam ni musliman useljen nakon 1992. (tj. nakon što su protjerali i politički onemogućili život Hrvatima u njihovoj iskonskoj domovini Bosni) ili Rom, nisam homoseksualac.... Drugim riječima, samo sam 100%-ni Hrvat koji danas nema nikakvu zaštitu, a medjunarodne zakladu za 'razvoj civilnog društva i ravnopravnosti' u tom smislu ne pružaju nikakvu pomoć udrugama u RH.

ZAHTJEV ZA MIRNO RJEŠENJE- NAKNADA ŠTETE REPUBLIKE HRVATSKE

NAPOMENA:
U cilju upoznavanja posjetitelja ovog blog s mojim iskustvima i štetama pretrpljenim, isprva kaznenim djelima moga tadašnjeg partnera, te potom lošim radom sud(ov)a i nepoštivanju razumnih rokovva za pravično rješenje u funkciji naknade ukradenog kapitala (obična šteta, izmakle koristi, nematerijalna šteta), donosim Vam moj Zahtjev za mirno rješenje naknade štete koji je zasad odbijen jer nakon sedam godina (7!!!!) odgadjanja rada suda na slučaju koji je bio javan, u DO-u mi kažu 'kako ne vide da je sud negdje pogriješio'.

Ivan Ostoja

prema

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO RH
Ljudevita Gaja 31a
Zagreb

Predmet: Požurnica za odgovor na informativni dopis kojeg sam dostavio ......2005. a koji se odnosi na ZAHTJEV ZA MIRNO RJEŠENJE SPORA – Zahtjeva za Nagodbom glede naknade štete prije moguće Ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske


U Zagrebu, ..... 2006.


Molio bih štovani Naslov za odgovor na moj informativni dopis s priloženom dokumentacijom, jer se danas vrijeme poslovnih prigoda mjeri u danima.

Odgovor u razumno žurnom roku mi je potreban radi što eventualnog podnošenja Ustavne tužbe.

Hvala na razumijevanju činjenice da sam osobno, kao i moja bliža obitelj, medju najvećim materijalnim i srodnim žrtvama rada hrvatskog sudstva, što je i glavni uzrok moga prošlogodišnjeg informativnog dopisa glede naknade dokazive štete koju još uvijek trpim .


S poštovanjem,


Ivan Ostoja


PRILOG 1:
Pravopisno dotjerana (ipak sam ja novinar koji piše brzo) kopija mog informativnog dopisa kojeg sam uručio Državnom odvjetništvu s popratnom referentnom sudskom dokumentacijom .


KOPIJA URUČENOG DOPISA GLEDE ZAHTJEVA ZA MIRNO RJEŠENJE SPORA – Zahtjeva za Nagodbom glede naknade štete prije Ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske:«

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO RH
Ljudevita Gaja 31a
Zagreb


ZAHTJEV ZA MIRNO RJEŠENJE SPORA
Zahtjev za Nagodbom glede naknade štete prije moguće Ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske

Spor: IVAN OSTOJA KAO TUŽITELJ PROTIV TUŽENIKA: MARINKA BOŽIĆA I ST KOMUNIKACIJE d.o.o.. ZBOG KAZNENIH DJELA PRJEVARE, KRIVOTVORENJA DOKUMENATA I PLJAČKE (spor je s promjenama statusa tuženika trajao od ožujka 1992. do 1999. godine)


PODNOSITELJ ZAHTJEVA: Ivan Ostoja
.....

U Zagrebu,......2005.

Informativni dopis:
RAZLOZI ZAHTJEVA ZA MIRENJE I NAGODBOM S REPUBLIKOM HRVATSKOM ZBOG SPOROG I LOŠEG RADA SUDA, TE NEPOŠTIVANJU SVIH RAZUMNIH ROKOVA KAKO BI SE POSTIGLO PRAVIČNO RJEŠENJE PO MENE KAO TUŽITELJA


Časnom Odvjetništvu,

do ovog Zahtjeva koji je činjenično ne samo opravdan nego civilizacijski obvezan, došlo je zbog komercijalno uspjeha dnevne novine 24sata, napravljene po mojim principima, grafici i dr. koje sam u hrvatske medije uveo s tjednikom ST, čime se još jednom utvrdila moja pretrpljena obična šteta i izmakla korist.

Potom, način na koji su me odbacili čak i ti novi balavci koji rade 24sata, kao i rukovodstvo Styria AG, vlasnika 24sata i Večernjeg lista (potonje su postali pod krajnje sumnjivim okolnostima), još jednom mi je ukazao na svu nematerijalnu štetu, stanje gubitka ugleda i dostojanstva za do čega je došlo, osim kaznenog djela pljačke i prjevare mog tadašnjeg poslovnog i medijskog partnera MARINKA BOŽIĆA nada mnom, isključivo radi (ne)rada sudova u Splitu i Zagrebu.

/PROČITATI PRILOG 1, PRILOG 1a;PRILOG 1b/

Osobno sam, poput Hrvata koji su obezvrijedjeni i politički redikulizirani,pa stoga nisu izašli na nedavne lokalne izbore (oko 70 posto), gotovo htio odustati od svih Ustavnih tužbi i tome sličnih radnji i instrumenata, usprkos gotovo deset godina nezaposlenosti (koje još uvijek traje).

Zbog posljednjih izvješća o profitabilnosti i utjecaju medija na život Hrvatske - pr. tabloida 24 sata (u tome je ST bio medijski pionir i prekretnica-landmark u Republici Hrvatskoj) i banaka (kojima sam osobno prethodio – Projekt: Komercijalno investicijska banka InveST!plus d.d. u elaboratima i projektima ST Komunikacija s.p.o.), te nemogućnost realizacije ijednog projekta radi nedostupnosti meritornih ministarstava, banaka itd, odlučio sam da je krajnje vrijeme za postizanje Nagodbe s Republikom Hrvatskom o naknadi štete ili barem dijela ukupne štete načinima koje dogovorimo kako bih mogao konkretizirati započete projekte.

Ovaj Zahtjev Vam šaljem prije Ustavne tužbe koju sam osobno napisao prema obrascima s Ustavnog suda RH, jer kao nezaposlen i u siromašan gradjanin nemam novaca za angažiranje odvjetnika.

Do formalnog kašnjenja izmedju zadnje presude Trgovačkog suda u Zagrebu i ovog Zahtjeva došlo je što odvjetnici kojima sam prišao nakon iznenadne smrti mog dugogodišnjeg odvjetnika ......(1999.) nisu pokazivali znanje i sposobnost podizanja takve tužbe. Štoviše, njihova je cijena bila previsoka za mene (pr. odvjetnik ........, samo je za pregled dokumentacije na Trgovačkom sudu u Zagrebu i svoj stručni zaključak kako se tu ništa ne može napraviti tražio više od, mislim, 1.500,00 kuna);

Ovako dugu stanku uzrokovali su smrt moga odvjetnika-rodjaka koji je radio pro bono, odnosno prema učinku koji ostvari, te ukupno politizirano stanje u Hrvatskoj. Isto me je navedeno onemogućilo da smjesta pokrenem Ustavnu tužbu za naknadu štete, što bi u to vrijeme još možda bilo presedan.

Obzirom da sam uglavnom bio nezaposlen i ponižen, nisam imao sredstava za tako nešto, jedino sam se obratio Upravnom sudu koji se oglasio nemjerodavnim;

Zahtjev se temelji na činjeničnoj istini kao najvišem obliku zakona, kojoj svaki ustav i zakon treba biti pokoren inače gube meritum svrhe i funkcije, kao stvarnom pravu, istini i činjenicama. S time u svezi očekujem i neosporavanje sadržaja Zahtjeva radi zastare, jer svekolike okolnosti (moja nezaposlenost i neimaština) koje su utjecale na tijek spora i razdoblja od posljednje presude (Viši trgovački sud u Zagrebu).

Bilo bi nedemokratski, neustavno, van svih relevantnih ljudskih prava, tragično i neljudski da se pravo temelji isključivo na neaplikativnim zakonima, neučinkovitom i nepravičnom radu suda koji postaje modus vivendi, te iskorištavanjem istog u političke svrhe radi nepostojanja trodiobe vlasti (tomu i 'zastare predmeta' i praktične legalizacije privatizacijskog i inog javnog kriminala u zemlji).

NAPOMENA: S gorenavedenim u svezi, navodim samo jedan primjer mojih šteta koje snosim. Obzirom da sam u medijskim projektima od 1996. godine opet bio komercijalni vizionar glede distribucije i naplate pjesama putem interneta, kao i da sam, u suglasju s mojim slabim ili nikakvim financijskim mogućnostima, s grupom prijatelja u Zagrebu radio na izvoznim glazbenim i medijskim (film,novine,knjige) proizvodima, ta me šteta zaista svakodnevno drži u stresu i očaju nemogućnosti konkretizacije objektivno superkomecijalnih proizvoda.
Naime, radi činjenice da sam zbog sudova 'kliznuo na dno, u kanalizaciju' postojanja, da se nisam dokazao valjda s nekim kriminalnim djelom povrata svojih dugovanja, ne mogu pristupiti nijednom mogućem strateškom partneru poput, primjerice, Europapress Holding, H-Telekom itd., a o komercijalnim bankama ne treba ni govoriti - bez klasičnih kolaterala ne žele me niti primiti, a pravo potraživanje štete za njih nije kolateral.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 177/03, člankom 186a, propisan je obvezan postupak za mirno rješenje spora koje su dužne pokrenuti sve osobe koje namjeravaju podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske.

-- Republika Hrvatska, putem svojih sudova u Splitu Trgovački sud u Splitu, Općinski sud u Splitu) i Zagrebu (Trgovački sud u Zagrebu) od veljače 1992. do ljeta 1999. sporošću rada, neučinkovitim radom i nepoštivanju objektivnih razumnih rokova za rješavanje ročišta povodom moje tužbe za kaznena djela prjevare i pljačke izvršenih nadamnom, a koja su dijelom bila izložena javnosti u Večernjem listu u ljeto 1992. godine, dovela me je u situaciju nemogućnosti naplate nastale štete uzrokovane kaznenim djelima mog partnera Marina Božića, solidarnog suvlasnika poduzeća 'St Komunikacije s p.o.o.', izdavača tiskovine 'Slobodnik tjednika-ST'. --

ŠTETE:

Nastale štete su neutvrdive, ali iste su ogromne i dokazive obzirom da se primjerice Europaspress Holding širi po principima iznesenim u ST Komunikacijama:

A. ST bio jedan od prekretnica u medijskoj i recentnoj povijesti Hrvatske, te se objektivne štete dijele na utvrdive obične štete (stvarna vrijednost St Komunikacija, projekata –primjerice: dnevni list Hrvatska Express! i Projekt pokretanja komercijalno investicijske /mikro/ banke 'InveST plus Banka', i dr.),

B. Izmakle koristi su dokazive (pr. Jutarnji list i najnoviji 24 sata su dnevni listovi nastali na premisama koje je uveo ST i makete dnevnog lista- Europa Express! i Hrvatska Express! - koje sam osobno napravio i ustupio 1997. na procjenu jednom od operativnih pokretača Jutarnjeg lista koji je radio za Europapress Holding d.o.o. - g. Joži Mušnjaku. Naklade i utjecaj u političkom i gospodarskom životu navedenih novina najbolje iskazuju štete koje sam pretrpio.

C. Potom, glazbeni projekti za svjetsko tržište (što se odnosi na projekte o Vitezovima Templarima i činjenicu da su bili gotovo točno u trenutku napada na SAD 11.09.2001, te je taj album trebao biti svjetski hit - pjesma 'Brothers in Blood' je primjerice stavljena je na mojoj, trenutačno nepostojećoj (radi nemogućnosti plaćanja webmasteru, nap. p.), web stranici www.virgin-euro.com, uz druge globalno utržive i izvozne projekte koji i danas profitabilni i deficitarni u Republici Hrvatskoj poput komercijalno-investicijske banke i dr.

D. Nematerijalne štete su jednako izražene, kako sam zbog posljedica teške automobilske nesreće u Hamburgu (1980.) u posljednjih trinaest godina prolazio kroz teške stresove (pijem lijekove protiv epi napada kao jedne od posljedica nesreće) ; Narušilo mi se svako dostojanstvo i kredibilitet čak i kod vizionarskih projekata ; Zbog neimaštine novca, stalnog iščekivanja da sudovi konačno donesu odluku koja bi povratila moju imovinu, izgubio sam dugogodišnju djevojku (1992-1998) s kojom sam mislio zasnovati brak ili sličnu dužu vezu zbog svoje kronične neimaštine novca; Ignoriran sam od izdavača (Europapress Holding i novog izdavača dnevnog lista 24sata) kad sam pokušao doći do posla, te nisam mogao i ne mogu pomoći mojim bolesnim starijim roditeljima za dostojanstveniji život jer oboje žive u Splitu od mirovine mog oca koji je jedan od najvećih živućih hrvatskih skulptora s mirovinom od nešto više od ....kuna.

E. Važno je naglasiti da se zbog nastajanja okolnosti do kojih je došlo radi lošeg rada sudova u Splitu i Zagrebu tijekom 1992. i 1993., čak i kod stečaja ST Komunikacija d.o.o., ne bih mogao naplatiti iz stečajne imovine ST Komunikacija d.o.o. radi broja vjerovnika koji su ostali kao posljedica neodgovornog rada Marinka Božića nakon što me je opljačkao, a od imovine ST Komunikacija ostala su tri stana i kuća u Zagrebu, Splitu i Braču koje je Marinko Božić bio kupio sredstvima ST Komunikacija s.p.o., a koji nisu ušli u stečajnu imovinu.

F. U trenutku započinjanja sudskog postupka 1992.godine, naglašavao sam sucima, predsjednicima sudova (Ante Šarić, Ante Gverić i dr.) kako trebaju požuriti s postupkom, jer će Marinko Božić uništiti svu imovinu poduzeća, prebaciti na svoje ime postojeću imovinu ili istu prebaciti na neko novo poduzeće, što se je i dogodilo. A slučaj je de facto bio javan, jer je u ljeto 1992. godine slučaj naširoko iznijeo u Večernjem listu novinar Robert Pauletić (takodjer bivši novinar i urednik ST-a), kao i ja osobno u Nacionalu 1996.Rezultat objave teksta Pauletića je bio bizaran: Marinko Božić je tužio Večernji list zbog povrjede časti, sudac .....donio je prvu (mislim nepravomoćnu presudu o šteti koju Večernji list treba platiti Božiću radi narušavanja njegove časti, poštenja, ugleda itd. pa mi poslije toga nijedan medij nije želio objavljivati tekstove o radu suda koji je tako legalizirao stvarni kriminal i stvorio opasan obrazac pljačke.

G. ST je propao od trenutka kad sam se morao povući, jer je moja majka, dok sam bio u Splitu, otkrila pljačku mog stana, odnosno stana namijenjenog meni u Zagrebu, u Koranska 1b /za koji sam osobno organizirao kredit/ i tek su potom moja majka i moj rodjak odvjetnik .....otkrili lažni ugovor, prebacivanje poduzeća u Zagreb bez mog potpisa itd. U slučaju da je sud, što je bilo normalno kod takog jasnog predmeta 'prodaje' nečeg što vrijedi neutvrdivo mnogo ( a najmanje 3.000.000,00 DEM, jer je tolika bila službena ponuda i to meni osobno, ne računajući komercijalni učinak tjednika, nap.a.) za '2.500 jugoslavenski dinara' bila naprosto suluda po razboritoj prosudbi.

H. ST, kao i povezani projekti,mogli su se revitalizirati pravovremenom presudom i vraćanjem mog dijela vlasnosti. Ali možda su sudovi RH željeli uništiti ST, što uvećava odgovornost (subjektivnu) Republike Hrvatske.

I. Nakon smrti Marinka Božića koja je bila očekivana za one koji su znali da uzima opijate itd., sudu je trebalo više od godinu i pol da ustanovi tko su nasljednici Marinka Božića makar su to po automatizmu bili njegova majka i sestra.


SAŽETAK:

Zadnja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu dogodila se 1998. godine kada je Sud donio presudu u većinom u moju korist, ali i nemogućnosti vraćanja štete. Tom sam odlukom dobio od Republike Hrvatske - 0/nula/ KUNA!!!!!.
Na žalbu tuženika (nasljednici Marinka Božića) Visoki trgovački sud je potvrdio odluku Trgovačkog suda u Zagrebu.

Predsjednik Općinskog suda Ante Šarić, kao i pomoćniki ministra unutarnjih polsova Milan brezak su mi dali do znanja da će mjere biti povedene protiv mene ukoliko sam pokušam povratiti oplačkano na vansudske načine, čime su onemogućili moju inicijativu povrata opljačaknog kapitala i napravili me ovisnim o radu sudova u Republici Hrvatskoj.

Na žalost, moj odvjetnik ......koji me je zastupao nenadano je umro u kafiću kod svoje kancelarije- bio je susjed Ivici Račanu u Badelićevoj ulici) i to, groteskno, u društvu odvjetnika Marinka Božića, ST Komunikacija d.o.o. i nasljednika Marinka Božića. Taj put su se, medjutim, sastali u svezi s nekim drugim slučajem.

OKOLNOSTI:

Još jednom ponavljam da nakon iznenadne smrti mog odvjetnika .... nisam imao novca za angažiranje novih odvjetnika. Bio sam kod odvjetnika Horvata u Draškovićevoj, želio mi je naplatiti veliki račun što je išao u Trgovački sud i ustanovio da ne bih trebao ništa poduzimati (????). Posjetio sam da još druga dva odvjetnika koji nisu imali vremena, nedovoljne materijalne i kadrovske mogućnosti, a nisu ništa ni znali o Odštetnom pravu, Ustavnim tužbama radi naknade štete i Nagodbi i mirenju s Državnim odvjetništvom.

U posljednjih dvanaest godina zaposlen sam samo tri godine. Vjerovao sam kao čovjek koji je pokrenuo Hrvatsku i hrvatske medije da je rješenje na pomolu, imao sam obećanja od predsjednika Općinskog suda Ante Šarića kako će slučaj brzo i pravično riješiti (da bi se Sud nakon godinu dana proglasio oblasno nenadležnim, što je sramota nad sramotama).

Direktna obična šteta u tom trenutku iznosila je , jer mi je direktna šteta iznosila tadašnjih 1.200.000,00 (milijundvijestotinettisuća) DEM uz stan od 60 m2 u Zagrebu, Koranska 1b.

NAIME, PRAVO SE, U SVRHU POSTIZANJA PRAVIČNOG UREDJENJA LJUDSKIH ODNOSA I UKUPNE PRAVIČNOSTI ( jer čemu onda pravna regulativa), MORA TEMELJITI NA ČINJENICAMA I ISTINI.

To je jedini orijentir prava, sudjenja, sudaca, porota i odluka - činjenice i dokazi.

Još jednom, Nagodbu s Državnim odvjetništvom, a prije mogućeg podizanja Ustavne tužbe za naknadu štete protiv Republike Hrvatske tražim povodom doljenavedenih razloga:


ZA KRAJ:

1.1. Spor i neučinkovit rad suda i nepoštivanje razumnih pravičnih rokova običan su postupak uzrokovan kaznenim djelima prjevare o i pljačke mog partnera nada mnom toliko bezrazložno prolongirali, usprkos činjenici da sam opominjao sudove da što brže reagiraju jer će nastati stanje nemogućnosti naplate štete za mene kao tužitelja.
Još je poraznije da je moj tadašnji partner koji me je opljačkao i prevario imao dossier krivotvorenja dokumanata, prjevare i pljačke, a o čemu nisam ništa bio znao.
1.2. Važno je naglasiti da je posljedice štete aktualne, kao i cijeli postupak, jer je riječ o povijesnom trenutku u nastajanju suvremenih medija i financijske industrije. Naime, ST je, izmedju inog, uveo djelo javne odgovornosti, istraživačkog novinarstva nad političarima i tzv. bogatašima, a sve je to vidljivo od 1996. do danas kada mediji zapravo utječu na ishode izbora. Na žalost, ne i na rad sudova koji su legalizirali kriminale u privatizaciji i pretvorbi, sanacije banaka itd. uslijed nepostojanja trodiobe vlasti, a jamčim da svega toga ne bi bilo da je ST kako je originalno bio zamišljen od moje strane kao korektiv loših i nemoralnih radnji javnih osoba - nastavio izlaziti.
1.2.1. Stoga sam sporim i lošim radom suda, s objektivnom ili bez odgovornosti istog, pretrpio neutvrdivu štetu- dokazivu običnu štetu, dokazive izmaklu korist i dokazivu nematerijalnu štetu, obzirom da navedene štete traju od 1992. godine do danas.

1.3. Tužbu zbog krivotvorenog ugovora kojim se ja kao solidarni, 50-postotni suvlasnik poduzeća ST Komunikacije s.p.o. odričem svoga dijela u korist MARINKA BOŽIĆA, solidarnog suvlasnika, u iznosu od '2.500 jugoslavenskih dinara', i to u trenutku kada je imovina ST i povezanih projekata po kriterijima stvarnih postojećih i budućih planiranih vrijednosti (Glazbena izdanja temeljenja na mom ranijem producentskom komercijalnom uspjehu u Njemačkoj; Dnevna Novina HRVASTKA EXPRESS!; Komercijalno-investicijska banka InveST!plus i dr.) vrijedila najmanje 3.000.000,00DEM . Tužbu sam podigao u ožujku 1992. u Splitu preko odvjetnika ......čim sam saznao za prjevaru i pljačku i to putem moje majke Vere i odvjetnika u Zagrebu Drage Jeličića.

1.4. Kako je bila riječ o nesavjesnom radu primjerice Okružnog privrednog suda u Splitu koji je prebacio sjedište poduzeća ST Komunikacije s.p.o. iz Splita u Zagreb bez mog znanja i potpisa (Marinko Božić mi je kasnije rekao da je 'to sve sredjeno', da ne 'treba nikakav potpis, da 'nam je bolje da tajništvo bude u Zagrebu kao redakcija - dotad je tajništvo i sjedište ST Komunikacija s.p.o. bilo u Spliti,nap.p. - te da je 'd.o.o. sigurnija varijanta i za mene i tebe'. Obzirom da su te postavke bile logične,a o potrebi potpisa nisam bio informiran, te da smo u tim ratnim danima zapravo živjeli 24 sata 'u trci', nisam dvojio oko časnosti namjere mog partnera koji mi je trebao biti zahvalan za mnogo životno važnih stvari, a jednom kod problema koje je imao s krvarenjem jetre, i za svoj život.Tomu moja mala neopreznost, jer nisam mogao vjerovati da me netko tko mi duguje život i uspjeh (s ST-om) može tako krvoločno prevariti i baciti na 'ulicu'.
1.4.1. Općinski sud u Splitu morao je prihvatiti predmet i donijeti pravomoćnu presudu, jer sam bio prijavljen u Splitu s adresom stanovanja, kaznena djela su se dogodila u Splitu, a tuženik je nakon tužbe prebacio boravak Zagreb i to, mislim, u hotel Palace.
1.4.2. No, Općinski sud u Splitu nije želio više voditi ročište radi 'mjesne nenadležnosti', radi nedolaska tuženika izdao je nepravomoću presudu što je u takvim uvjetima bilo smiješno , nakon izgubljenih dragocjenih godinu dana.

1.5. Marinko Božić se NIJEDNOM nije pojavio na sudu, a kad je moja tužba dostizala zrelost izvršenja, lošim vodjenjem poduzeća, drogiranjem i opijanjem zadužio je ST Komunikacije (d.o.o.) koje su bile komercijalno propulzivne i perspektivne u trenutku podizanja tužbe, kao i dok sam ja bio u tom poduzeću. Marinko Božić je bacio poduzeće u stečaj, imovinu izvukao kao i brand ST te ih prebacio na svoje novo poduzeće Božić Ideje d.o.o.' ili vodio kao svoju privatnu imovinu. Poduzeće 'Božić Ideje d.o.o.'je osnovano na Trgovačkom sudu u Zagrebu, mislim, 1993.
SRAMOTA! Time su suci dali 'poduzetnicima' izvrstan recept za rješavanje problema. Sve dugove ostavite starom poduzeću, imovinu prebacite na novo i stvar je riješena (Slučaj 'Nacional').

Očekujem Vaš poziv na razgovor radi predočavanja detalja, razgovora i daljnjeg dogovora o postupku.

Zahvaljujem na razumijevanju,

S poštovanjem,

Ivan Ostoja


PRILOZI ZAHTJEVU:

........



ZA VIŠE INFORMACIJA O MENI:

ZA PODUZETNIKE POČETNIKE! - NAJCJELOVITIJE INFORMACIJE


SKICE NEKIH OD MOJIH PROJEKTA KOJE NE MOGU REALIZIRATI VEĆ 10 GODINA ZBOG ODVARTNOG ODNOSA BANAKA U RH PREMA PODUZETNICIMA - POČETNICIMA I NEPOSTOJANJU PRIKLADNIH KOLATERALA ZA FINANCIRANJE MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA!!!

NEKI OD MOJIH DOPISA DRŽAVNIM I INIM SLUŽBAMA ZA PROJEKTE, POSLOVNE NATJEČAJE I SL.
NITKO NIJE ODGOVORIO, MAKAR SU NEKI OD PROJEKATA SADA ILI SU BILI STRATEŠKI PRIORITET RAZVOJA RH!


Slobodni tjednik
From Wikipedia, the free encyclopedia.
[edit]
ST - SLOBODNI TJEDNIK-
ikona komercijalnog nezavisnog novinarstva u Hrvatskoj i Jugoistočnoj Europi

Tiskovina Slobodni tjednik (dalje:ST) pokrenuta je mimo tadašnjih socijalističkih zakona 1989.godine kao početni projekt poduzeća ST Komunikacije s.p.o. čiji su vlasnici solidarno bili Ivan Ostoja i Marinko Božić iz Splita, stubokom je promijenila sadržaj, grafički izgled i utjecaj medija u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i cjelokupnom području Jugoistočne Europe, ponajviše republikama u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.

Najvažnije i upravo tipično za kratku povijest ST-a:
taj je tjednik nastao novcima iz službi SFR;
tim je novcem taj isti ST srušio državu koja mu je kroz poduzeće INA Tours dostavila početni kapital.Takav bizaran podatak nikoga nije čudio, jer je ST bio izvan svih kriterija i po tome je bio - ST.
ST je svojim uzbudljivim senzacionalističkim pristupom uspio stvoriti uvjete za rušenje jedne države (SFRJ), materijaliziranje vjekovnog sna generacija Hrvata za svojom nezavisnom državom, te etabliranje žanra istraživačkog novinarstva kao društvenog korektiva političkoj neodgovornosti i gospodarskom kriminalu.

Neka od malih postignuća ST-a su:
(trivia podatak)devet mjeseci unaprijed najavio gostovanje Davida Bowiea u Zagrebu (1990),za koje je tada jedva i sam Bowie znao; pokrenuo je akciju medjunarodnog priznanja Republike Hrvatske te prije Vlade RH postavio zastave Republike Hrvatske i Europske Unije ispred koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u spotu novog broja ST-a u kojem se najavilo priznanje - isto je uslijedilo nakon deset dana;
tijekom četničke agresije koja je junaštvom hrvatskih domoljuba prerasla u rat, ST je djelovao u funkciji obrane nezavisne Republike Hrvatske i svojim informacijama,kao i namjernim dezinformacijama,utjecao na pobjednički ishod rata; i dr.
tijekom četničke agresije koja je junaštvom hrvatskih domoljuba prerasla u rat, ST je djelovao u funkciji obrane nezavisne Republike Hrvatske i svojim informacijama, kao i namjernim dezinformacijama,utjecao na pobjednički ishod rata; - ST-ovi reporteri su grješkom došli do balvana ispred Knina za vrijeme najveće ratne okupacije tog hrvatskog grada od strane četnika te su se čudom izvukli, napisavši jednu od najudarnijih reportaža tijekom Domovinskog rata; i drugo.

Ivan Ostoja je započeo Projekt: ST Komunikacije sa svojim prijateljima i kolegama iz Splita s nakanom i poslovnim planom stvaranja male medijske imperije u tiskovnim izdanjima, elektronskim programima, glazbenim izdanjima, razvoju igranih filmova i udjelima u medijskim poduzećima. Jedan od projekta koji na žalost radi nastalih uvjeta nikad nije ostvaren bilo je pokretanje investicijsko-komercijalne-mikro banke 'InveST plus! Banka'.

Naklade ST-a bile su fascinantne uobzirom na ratno stanje, nedostatak komunikacijskih veza, kao i činjenicom da je to prva tiskovina nastala na temelju intelektualnog softvera, prije svega Ivan Ostoje i prijatelja iz Splita (Žarko Rešetar, Nada Brezec, Branko Šerić, Frano Šiško i drugih prijatelja koji su svojim doprinosima pomogli komercijalnom uzletu tjednika).

Kriminal partnera Marinka Božića nad Ivanom Ostojom (1990/1991)uskoro se očitovao kroz gašenje prvotnog značaja ST-a kao društvene ikone. ST je komercijalno propao godinu dana nakon povlačenja Ivan Ostoje iz projekta te podnošenja tužbe protiv Marinka Božića za kaznena djela obmane, prevare i pljačke. Marinko Božić je umro 1993.godine, a Ivan Ostoja krivnjom sudova u Zagrebu i Splitu još nije uspio naplatiti svoja potraživanja koja u ukupnoj šteti (obična šteta; izmakla dobit; nematerijalna šteta) iznosi minimalno 150.000.000,00 kuna.

U ovom trenutku Ivan Ostoja se uz pomoć prijatelja sprema za drugi revolucionarni nastup na tržištu tiskovina - pripremu i izdavanje elektronske dnevne novine 'Hrvatska Express!' koja će, uz druge globalno eksploatativne medijske projekte, biti dostupna čitateljima od veljače 2007. godine. Dvoje prvih članova ST-tima su rekli:'Da Marinko (Božić,op.p.) nije napravio glupost i kriminal nad Ostojom i uništio ST, na ovom prostoru nikad se ne bi dogodili odredjeni političari i rasprodaja Hrvatske, na štetu nacionalnih interesa i Hrvata'. '


EVO O 'PRAVNOM' RADU ODVJETNICE TZV. OTP BANKE, MUSLIMANKE MERIME IBRAHIMOVIĆ, KOJA ME OD 1.11.20067 DRŽI BEZ KUNE::

" Zbog neplaćenih kredita, banke »sjedaju« na primanja dužnika, sudužnika, jamaca, i to na temelju pristanka na zapljenu cjelokupnih primanja, ovjerenoga kod javnog bilježnika. Međutim, suci tvrde da je svaka zapljena više od jedne trećine primanja, suprotna Ovršnom zakonu.
Kako tvrde u Općinskom sudu u Zagrebu, primjerice jamac kojem banka na temelju tog pristanka namjerava zaplijeniti više od trećine primanja, mogao bi to onemogućiti. Naime, jamac bi, sve do trenutka dok pristanak na zapljenu primanja ne stigne njegovu poslodavcu, mogao kod javnog bilježnika opozvati taj pristanak. Poslodavac mu u tom slučaju ne bi mogao »zaplijeniti plaću i poveo bi se sudski spor koji bi jamac sigurno dobio«, kažu u sudu"

POTOM:

"izjava ovjerena kod javnog bilježnika ima ima istu značnost kao sudska ovrha

trećina plaće se pobija onime što je ovjereno kod j.b., ak si potpiso da ti se uzima sve ima da ti uzimaju sve

prvi je izuzetak alimentacija koja ne može biti veća od 1/2 plaće, ali ne znači da ti se ne može ustezati i alimentacija i kredit

drugi je izuzetak ovrha u korist države (porezi, doprinosi, trošarine itd) kad ti država može uzeti sve iznad osnovnog osobnog odbitka (1600 kn), znači 1600 kn može ići na kredite i sudske ovrhe u bilo čiju korist"



"U takvom slučaju se radi prigovor protiv ovršnog naloga (jer naravno bilježnik koji provodi ovrhu ne mora znati da već postoji opterećenje), Ovršni Zakon:

(1) Ovrha na plaći, naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja plaće i mirovini, radi naplate tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno udržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja može se provesti do iznosa od jedne polovine, a radi naplate tražbine po drugoj osnovi do iznosa od jedne trećine plaće, naknade umjesto plaće ili mirovine.


Jamci vraćaju 500 milijuna kuna tuđih kredita
Business.hr
18.06.2007 08:03


Jamci bankama vraćaju više od 500 milijuna kuna tuđih kredita, gruba je procjena Slobodne Dalmacije, koja navodi građani zbog kredita bankama duguju 101,95 milijardi kuna, od čega za dvije milijarde kuna postoje problemi s naplatom.
Banke koriste jamce i u slučajevima kad dužnik ima imovinu jer im je lakše naplatiti se po jamcima nego po nekretninama. Marija Duljković iz Potrošača nezadovoljnim jamcima savjetuju dda odmah tuže dužnika , jer je to jedini način da jednog dana naplate novac koji su izgubili. Pri potpisivanju ugovora treba paziti i na iznos visine plaće koji se potpisnik nudi za naplatu. Koliko je poznato, banke nisu plijenile više od trećine plaće, ali drugi kreditori jesu, ukoliko je tako bilo dogovoreno.
Banke često onima koji ne mogu plaćati nude i reprogramiranje kredita, jer im se više isplati na lakši način dogovoriti naplatu, tako da se dužnicima preporučuje dogovor s bankom ukoliko imaju problema.