Ovo je moja pjesma o životu
(inspiracija dolazi kad se najmanje nadaš):
'Pjesma o životu'
Ja sam cvijet u prašumi.
Odnijet ću se kumi
jer je nemam.
Ja sam drvo na grani.
Iščupat ću se mami
jer je doma.
Ja sam ruka bez šaki.
Nalakirat ću se baki
jer je njena.
Ja sam šlapa na glavi.
Plesat ću dok ne poplavi
desna noga na tvojoj glavi.
(kraj pjesme)
Danas sam obrisala post koji je bio na ovom mjestu do danas,
ali danas više nije na ovom mjestu. Danas je na nekom drugom
mjestu.
Odlučila sam priznati da sam ovaj blog otvorila samo zato što
nemam život i zato što navečer nemam što raditi pa onda tako
po tjedan dana navečer pišem jedan post.
Ništa mi ne fali i nemam se ni za što žaliti. Drugi imaju. Sram iz
mene izlazi sada jer se drugi mogu žaliti, a ja ne mogu, a ipak
se ponekad žalim. Dakle, sram me može biti.
Ljubomorna sam na neke stvari; ljubomorna i nesretna pa
pljujem po drugima.
Ljuta sam na cijeli svijet pa serem okolo (uglavnom serem po tuđim dvorištima).
Moram preboljeti to što sam dobila 1 iz testa iz njemačkog
(kojeg nisam trebala pisati) i pisati ispravak. Bez razloga mi ta situacija smeta.
Smisao mog života je šutjeti i ako išta mislim, neka mislim za
sebe. Sasvim u skladu s prethodnom rečenicom i zadnjom surečenicom, neki žele da im
ono što mislim o njima kažem u lice, ali im nije stalo do mog mišljenja i boli ih briga što ja mislim.
Ne znam kako se usuđujem ikad išta pitati. Ja to ne zaslužujem.
Meni je super.
Trebala bih se početi baviti svojim životom jer se inače bavim tuđim životima.
Puno toga ne znam i trebala bih razumijeti da me se to ne tiče.
Dosadno mi je, ali ipak moram pustiti druge da žive.
Smijem misliti što hoću.
Uopće ne kužim cijelu spiku i idem srat'.
Sljedeći put moram naći život.
Moram prestati biti ljubomorna na sve oko sebe.
Jadno je što nisam zadovoljna sobom i što me sve oko mene živcira.
Volim kad netko priča o meni. To uglavnom znači da me ne voli (ili češće: ne vole) i
da se nisam promijenila.
Skrivam se iza ovog teksta jer inače nisam nikad izravna kad mi nešto
smeta (iako mi ne bi trebalo smetati).
Ante:'Ljubavi, jel' ti ja sad smrdim?'
Simona:'Ne, ljubavi, ja smrdim.'
