Dragi.

Teletubbiesi su očito istrošeni pa će zato Tinky Winkyja, Dipsyja, Laa-Lau i Po na HRT-u zamijeniti Iko Piko, Maka Paka, Jasna Basna, Tutač, Nunač i Hahavci.
Da, da, I to se događa. Vrhunac moje večeri. O, da, beba!

Khm, khm, radnja danas prikazane epizode:

Iko Piko pleše na livadi. Ostavlja svoju dekicu na obližnjem drvetu.
Iko Piko odlazi. Uto dolazi Maka Paka i Ikina Pikina dekica pada na Maku Paku.
Pripovjedač uzbuđeno primijeti: "Ikina Pikina dekica pala je na Maku Paku!"
Vraća se,dakle, Iko Piko sav zanesen neumjesnim plesnim pokretima.
Pripovjedač, opet sav uzbuđen, kaže:"O, kakav veseo ples Iko Piko!", ali tada zastane:"Jao, jao, Iko Piko, kamo je nestala tvoja dekica?"
Hm... Iko Piko se začudi. Dekica nije na drvetu! Ajme!
Tada slijedi prizor crvene dekice koja šeće ekranom.
Pripovjedač primijeti:"Gle, pa to je Ikina Pikina dekica..!" te doda:"Ikina Pikina dekica hoda sasvim sama vrtom."
Ali pripovjedaču sine:"Bez brige, Iko Piko, to je samo Maka Paka..."
Iko Piko dopleše do Make Pake i uzme svoju dekicu.
Pripovjedač se još jednom uzbudi:"Iko Piko opet ima svoju dekicu."
I, da se vratimo na Teletubbiese te skratimo priču, pripovjedač je zadnjih
pet minuta ponavljao nešto u stilu:"A sad: svi na spavanje!"

BTW, spomenuta serija za mlade (!???!) se zove "U vrtu pod zvijezdama"
Ne propustite sljedeću epizodu!

Ljepuškasto pajkite!

Aaa..... Izravno s Livadeeee....
P:"Netko nije u krevetu?" (Iko Piko nije u krevetu)
P:"Bez brige Iko Piko. Vrijeme je za spavanje"

Iko Piko svima mase dekicom!
Pa - pa!!!

Sve mi se čini da neću ići u školu sljedeća dva tjedna plus što sam propustila tjedan koji je skoro iza nas. Hm...
Što se dogodilo? Bilo je, dakle, divno "utorkovo" jutro kada sam se probudila u 6 sati jer je moj nestašni napaljeni pas cvilio gotovo cijelu noć u čežnji za pičkom(kuja iz zgrade se tjera). Tada sam se istuširala plus oprala kosu, posušila je i u 7 sam ga išla napokon prošetati. Očito sam prerano ustala jer sam, nesvjesno penjući se po stepenicama, u jednom trenutku pala i sprijeda nabila nožni prst... ili sam ga prvo nabila pa sam onda pala..?

Nebitno. Bitno je da trenutno imam gips na stopalu i ne mogu se baš previše kretati,a Doktori u K(hm)laićevoj nisu mi previše pomogli jer je, od 4 Stručne Osobe, samo jedna zaključila da mi je prst zapravo napuknut! I da spomenem Mesara(?) koji mi je zamatao to nesretno stopalo koji mi se još počeo rugati kad sam mu spomenula da me previše boli..?! A analiza Rtg snimke? Na svim uputnicama i povijesti bolesti piše da mi je ozlijeđen drugi prst, a na nalazu i analizi piše: palac. Tako se dogodilo da je nalaz i mišljenje Specijalistice radiologije da nema napuknuća na palcu... Mrak. Očito "specijalistica" nije primjetila kako kosti u prstu nedaleko od spomenutog palca stoje jedna na drugoj, kako prepostavljam ne bi trebale stajati...

Eto, zato se uglavno živciram doma i nemam zapravo što raditi iako bih mogla početi nadoknađivati propušteni tjedan... ali nekako mi se ne da, jer ako ne radim ono što želim ili volim raditi, ne mogu raditi ni ono što ne želim i/ili ne volim. Strašno. Ne razumijem trenutnu fazu. Zar sam tužna? Razočarana? Ljuta možda? Nešto negativno očito je, samo moram otkriti što, a s obzirom na to da sam ja ta koja uvijek ima odgovore i rješenja, uspjet ću izmanipulirati svoja raspoloženja i sve svoje ličnosti te napokon nastaviti dalje.

Danas sam se pojebala s dečkom. Nisam svršila. Žao mi je. Prošli put jesam. Više puta. Hm, valjda je stvar u raspoloženju. Ne znam. Sutra valjda idemo nekamo. Ili preksutra. Preksutra nam je godina i mjesec dana. Divno. Najduža veza do sad. Opet imam upalu mokraćnih puteva.

Koka Simona na prvoj gaži otvarala usta uz playback. Sranje.

Jučer sam bila na natjecanju iz (da se skoro stručno izrazim) poznavanja engleskog jezika, a na istom je natjecanju bio i moj dečko. Tako smo mi zaključili kako bi bilo lijepo da odemo malo u Grad, pogledati film ili ponešto drugo uraditi, s obzirom na to da nismo trebali ostati na nastavi.

Došli mi tako u Cinestar, pomalo gledali Underworld 3.! 3.! dio, a pomalo i ne. Poslije filma smo svratili do McDonaldsa: ja sam pojela McChicken (što mi je bilo dosta za cijeli tjedan hrane), a on nešto malo više. Dakle, mene je bolio želudac, crijeva, mozak, nešto, ali nije mi se baš nešto sralo... Kada smo svršili s McDonaldsom (i ja u kinu), krenuli smo prema Malumgradu. Ušli smo u tramvaj i, normalno, ljubakali se, stiskali i tako to. Onako iskreno, ne mislim da smo pretjerali, ali zato... Žena do nas u svojim šezdesetim godinama i s poluistrunulim zubima upita nas: "A koliko vi imate godina?". U čudu se, dakle, pogledasmo. Kaže on:"18", kažem ja:"16". Hm... Zamisli se gospođa i napokon kaže kako mi ne znamo što je ljubav i kako se ljubav ne iskazuje poljupcima i kako smo mladi i kako je to lijepo, ali da ipak i nije jer mi ne znamo što je ljubav i opet se ljubav ne iskazuje poljupcima, nego (pogodi čime?) STVARIMA... Negdje u međuvremenu mi se počelo srati...Dodala je i kako je imala prilike razgovarati s mladim ljudima i da postupci poput naših vode do djece i nekih "određenih posljedica" kojih sad nismo svjesni... Ja joj kažem: "Ali mi nemamo djecu." Nekako je to ipak nije razuvjerilo pa je ona nastavila s tim da ćemo se možda i oženiti jednom i da ona shvaća naše početne osjećaje, ali da bi nam netko mogao zamjeriti (naravno, ne ona iako je ona tako koja cijelo vrijeme tupi o tome...) i da bismo se trebali upoznati bolje... Ja joj kažem:"Mi smo zajedno godinu dana, a ljubljenje (i slično tome) nije jedino što radimo..."
Hm, da, nije bila baš sretna... ali, na sreću, morala je izaći iz tramvaja. Pozdravi ona nas, mi nju, a Guza me pita: "Kaj je ona sad uopće rekla? Pol tog je nisam čuo..." Ja mu ponovim bitno, a on kaže: "Aha... Ako se ljubav ne iskazuje poljupcima, kaj smo se trebali pojebat' tu?"

Možda.
Naravno, stali smo tamo gdje nas je gospođa zaustavila i otišli doma. A što da kažem? Divno iskustvo. Skoro.

Što se tiče natjecanja, ja sam druga (u kategoriji 2. razreda), a on nije prošao (kategorija 4. razred). Mislim, žao mi je zbog njega, jer znam da može, ali nek' mu bude. Njega nije briga, zašto je onda mene briga?

Danas problemi s Kokama. Riješit ćemo i to. Pametne smo, svih 20-ak mojih ličnosti. Ha!