Cyber barenje (1.dio)

U zadnjih deset godina jako se populariziralo zavođenje preko interneta. To nije ni čudno, s obzirom na prednosti koje nudi online komunikacija. Ljudi danas iz udobnosti svoga doma pokušavaju naći partnera, što je znatno manje stresno od večernjih izlazaka i neizvjesnih uleta ''pravim'' curama.

Najveća prednost cyber barenja opuštenost je same situacije. Dok ploviš internetom nikakve društvene norme te ne koče i možeš se ohrabriti pisati ono što možda u pravom životu ne bi imao hrabrosti reći. Na internetu smo svi jednaki: loš izgled, loše oblačenje ili skromna financijska situacija ne umanjuju izglede, zbog čega mnogi baš ovdje traže svoju šansu za nalaženje partnera. Neverbalna komunikacija, koja je mnogim ljudima velika mana, u cyber prostoru nema nikakvu ulogu. Sve se svodi na verbalno izražavanje, pa svi koji imaju problema s govorom tijela na Internetu traže svoje šanse.



Internet više nije mjesto samo za geekove i ljude bez društvenog života. Nađe se tu i podosta zgodnih cura. Pojedini bariteljski stručnjaci i zavodnički gurui gledaju na Internet kao na važan izvor potencijalnih spojeva i seksualnih avantura, pa svoje učenike potiču da idu u cyber prostor i traže partnerice. No, neki pak misle da je to veliko gubljenje vremena.

Nema sumnje, čovjek koji proučava muško-ženske odnose poput mene jednostavno ne može zaobići fenomen cyber barenja. Dapače, valja ga bar površno istražiti. U tu svrhu bile su mi potrebne dvije stvari: iskusni savjetnik koji se kuži u internet igrice i naravno lažni profil. Savjetnicu sam našao u prijateljici Aneri, privlačnoj djevojci koja iz nepoznatih razloga stalno visi na internetu i poznaje sva cyber bariteljska mjesta. Ona me je uputila na stranice gdje se traže partneri. Lažni profil stvorio sam s puno entuzijazma: rođen je Manuel Mikić, sasvim prosječan Hrvat, pomalo lijen, ali definitivno velikih cyber ambicija. Igre su mogle početi...

Iskrica

Bez obzira na konkurenciju koja svaki dan sve više jača, čini se da je Iskrica i dalje top servis za upoznavanje i traženje partnera ovdje u Hrvatskoj. O tome svjedoči i skoro 300 000 profila, što bi značilo da svaki 15. Hrvat ovdje ima svoj alterego.

Prvo što čovjeku padne u oči kad dođe na Iskricu je omjer muškaraca i žena: 174 tisuća mužjaka naspram 90 tisuća ženki, od kojih je vjerojatno trećina ženskih profila lažno, a iza se skrivaju duhoviti momci. Dakle, krajnje nepovoljno za Manuela. Nije puno pomogla ni činjenica što je većina žena tamo starija od 35 godina, očito u očajničkoj potrazi za muškarcem koji će ih ženiti ili možda ipak ljubavnikom. Te starije prevladavaju pogotovo ako u pretrazi označiš ''traži ozbiljnu vezu''.



Kad su cure koje traže avanturu u pitanju, njih ima svakakvih. Zbilja se isplati malo prostudirati te profile, čovjek naiđe na stvorenja za koja nije mislio da postoje. Fascinantno je kakvih sve glupih ljudi ovdje ima. Svima toplom preporučam da odu malo istraživati profile na Iskrici, nasmijat će se do suza.

Manuel je imao solidnog uspjeha s prosječnim ženama s Iskrice, njegov šarm bio je hvaljen, a neke su mu nudile i brak. Međutim, čim je neki profil bio zanimljiviji, ili imao žensku sliku u sebi, bilo je nemoguće doći do te osobe. Pokušavao je Manuel svašta, čak i poznatu taktiku ismijavanja napaljene konkurencije i veličanja sebe, no nije čak ni to pomagalo. Sve što vrijedi bilo je zagušeno beskonačnim brojem napaljenih mužjaka koji su im pisali svaki dan.



Na Manuelovu žalost, prije ili kasnije svaki bi se razgovor pretvorio u beskrajnu dosadu zbog koje mu je bilo žao što je uopće došao na Iskricu. Nevjerojatno kako mnoge cure nisu u stanju ništa zanimljivo pitati ni napisati. Uzaludan trud je na Iskrici najnormalnija stvar. Da sam ispalio u disku uleta koliko Manuel na Iskrici, sigurno bih imao neusporedivo više upjeha.

Jedna cura nadmašila je konkurenciju. Bila je kraljica dosade. Svaki dan poslala bi mu po jednu bljutavu poruku tipa: ''aha. A čitaš neku knjigu?''; ''aha. A jesi bio gdje izvan Hrvatske?''; ''aha. Imaš kakav fetiš?''; ''aha, ma ja ti nemam nikakav. Koji film voliš?'' Na kraju su Manuelovi živci popustili:



Više se nije javljala. Hvala Bogu. I tako bi većina razgovora prije ili kasnije bila pretvorena u bljutavu kolotečinu. Vjerovali ili ne, ovo je najbolje što je Manuel izvukao iz jedne žene s Iskrice:



Svjestan da je ugroženo istraživanje, Manuel je krenuo u očajničku potragu za napaljenim ženama. Okušao se sa sado-mazo djevojkama, svjestan da Hrvati ipak nisu toliko glupi da se u velikom broju s njima druže. No, prva na koju je naletio priznala mu je da ima i penis, iako tvrdi da je i dalje jako ženstvena. ''Ma neću ga koristiti!'', uvjeravala ga je bezuspješno. Nakon debakla s perverznjačama, Manuel se bacio na debele i ružne žene. Opet nije bilo sreće. Sve se svelo na bljutavo dopisivanje bez seksualnih insinuacija. Tada je priznao kapitulaciju i pobjegao glavom bez obzira.

Smokva

Hardcore verzija Iskrice zove se Smokva.com. Tamo ljudi dolaze samo i isključivo zbog seksa. Zanimljivo, omjer muškaraca i žena je sličan onom na Iskrici, što me začudilo, jer kad je lak dolazak do seksa u pitanju, mužjaci obično nadiru sa svih strana. Međutim, onda sam uočio da muškarci moraju plaćati svoj account i tad mi je bilo sve jasno: ekipa je uzela ženske profile i glume lezbijke za besplatno. ''Dečki, nemojte mi se više javljati, ja tražim curu ili par'', stoji kod gotovo svakog ženskog ili kvaziženskog profila. Puno veći kaos od Iskrice. Ako ništa, barem je zabavno ispunjavati anketu o vlastitim seksualnim preferencijama, koju moraš odraditi prilikom kreiranja profila.



Zanimljivo je bilo gledati slike korisnika. Manuel tu jednostavno nije mogao biti konkurentan, jer nije imao za staviti sliku svog nabreklog penisa, poput svih drugih muških korisnika. Žene, lažne i stvarne, isto stavljaju svoje raskrečene noge uz profile, što je najčešće ogavno, no naišao sam i na nekoliko sličica koje su doista napaljujuće, možda i vrijedne onanije.

Manuel je izmišljeni lik i zbog toga nema novčanih prihoda pa si nije mogao platiti članarinu na Smokvi. Poput svih drugih odlučio je ići linijom manjeg otpora te napraviti ženski profil. Besplatan je, popularan i nudi bolje mogućnosti. Muški profil je ukinuo...

Chat

Iako je internet pun raznih stranica za upoznavanje ljudi, stari dobri chat još uvijek nije izumro. Doduše, djeluje smiješno i ograničeno u današnje vrijeme, jer ne znaš apsolutno ništa o onome s kim se dopisuješ i velike su šanse da je s druge strane napaljeni muškarac ili ekstremno neugledna djevojka. Zapravo, tvoji izgledi da ćeš na chatu naći hvalevrijednu djevojku gotovo su nikakvi. Kad se Manuel pojavio na chatu prvo što je uočio bio je ogroman deficit ženskih nickova: možda i manje od 20%.



Odmah mu je bilo jasno da ga čeka naporan i dosadan posao. S kojim god bi pozdravom uletio nije valjalo. Bok, bokić, dobarvečer, poštovanje, štovanje, juhu, hvaljen Isus... Ništa nije prolazilo. Žene su bile prezasićene ogromnim brojem napaljenih frajera koji su ih klikali istovremeno.

Vjerovali ili ne, tada je netko uletio Manuelu. Naravno, muškarac, koji ga je u početku pristojno pozivao da dođe u njegovu teretanu, da bi kasnije ipak počeo fantazirati o penisu, sjemenu i lizanju Manuelovog anusa. Zanimljivo, Internet je prepun homoseksualaca. Pogotovo chat.



Kasnije se Manuelu posrećilo da mu nekoliko izuzetno dosadnih ženskih osoba odgovori i započne komunikaciju s njim, da bi onda jedna nešto zanimljivija čak i pala na njegov šarm, vjerojatno zato što ide u srednju medicinsku i ima neutažive seksualne apetite. Sve je zapelo na razmjeni slika. Manuel još uvijek čeka njezinu. Nadajmo se da ju nikad neće ni dočekati, jer nisam siguran na što će to ličiti.

Maloljetnice, maloljetnice, maloljetnice. I to ne one napaljujuće od 17 godina, nego one od 13. Chat je doista mizerno mjesto. Samo bi malouman čovjek ovdje mogao doći tražiti curu. Za svaki uspješan ulet trebalo je najmanje pola sata tražiti maloljetne žrtve, pa je Manuel brzo odustao. Ipak, jednu se večer u polupijanom stanju vratio i tada našao najveću bolesnicu: ženu koja je fantazirala o gaženju stopala svojeg bivšeg dečka. To je bilo ono što nju pali, a Manuel joj je trebao pomoći, on je trebao biti taj koji gazi. Fuj! Našla se tu i jedna žena od 51 godine, koja je začudo pala na Manuelov šarm, ali je ipak realno zaključila da je razlika u godinama prevelika. Sve u svemu, teško gubljenje vremena.

Nema sumnje, chat je dandanas mjesto gdje kraljuje horda napaljenih hetero frajera i ponešto homoseksualaca, uz pokoju djevojku staru najviše 16 i pol godina i ne pretjerano atraktivnu. Izbirljivim ljudima ovdje nije mjesto. Iako chat ima neke svoje prednosti, kao što je brza i dinamična interakcija, samo bi kompletna budala dolazila ovdje aktivno tražiti curu.

Facebook

Od svih mjesta za cyber zavođenje dojma sam da Facebook nudi daleko najveće mogućnosti. No, on je ipak malo suptilniji servis i definitivno nije namijenjen samo zavođenju. Facebook je postao strašno bitan faktor. Svatko danas mora imati profil na njemu. Zadnja cura kojoj sam uletio u disku nije mi dala broj moba nego ime i prezime da se čujemo preko Facebooka. Dobra je stvar što na njemu možeš po imenu i prezimenu naći skoro svaku curu koju si prije upoznao i zatim ponovo navaliti.



Za ulete nepoznatim cyber curama također postoje mogućnosti. Bezbroj je kvizova, društvenih igara, grupa i fan klubova u koje se možeš infiltrirati i polako se zbližavati sa ženama, gotovo prirodnim putem. Ono što je najvažnije, na Facebooku imaš pregršt informacija o svakoj djevojci i bogatu galeriju slika, tako da te ne može neugodno iznenaditi kad se nađete na spoju. Žene ovdje u velikom postotku prihvaćaju ''friend request'' od svakog, dok na gore opisanim servisima dobijaš brzi odjeb u 90% slučajeva. Iskrica, Smokva i pogotovo chat izgledaju smiješno u odnosu na Facebook.

Za nekog tko je voajer, manijak ili perverznjak, Facebook je pogodno mjesto. S obzirom da je vrlo lako doći do ženskih Facebook prijateljica, pogotovo ako kreiraš lažni ženski profil, vrlo brzo ćeš raspolagati galerijom slika izuzetno seksi djevojaka, koje svoju seksi stranu silom pokušavaju naglasiti na fotografijama. To napaljuje i normalnog čovjeka, a kamoli ne nekog tko ima fetiš na gledanje iz prikrajka. Zapravo, tamo dobivaš toliko informacija o svakoj curi da je možeš i uhoditi. Kad se manijaci moderniziraju i to skuže, zgodne cure su nadrapale. Međutim, postoji kriterij po kojem je lako skužiti tko je lažan, a tko nije: ako netko u galeriji slika ima samo jednu fotku, onda je 100% lažnjak u pitanju.

Manuel Mikić s lakoćom je došao do dvadesetak Facebook prijateljica, biranih na temelju dobrog fizičkog izgleda. Nagledao se on lijepih sličica, no nije imao volje polako se približavati pripadnicama ljepšeg spola putem raznih društvenih grupa, nego je navalio odmah izravnim porukama. Iako je bilo jasno da se radi o lažnjaku, Manuelove ''hej, ljepotice, vjeruješ li u sudbinu?'' poruke dočekane su s puno topline i dobio je odgovore na solidan postotak njih, za razliku od Iskrice. A onda mu se zbilja posrećilo...



Dogodilo se čudo. Nakon gotovo dva tjedna internet pustolovina te mizernih bljutavih dijaloga koji nikud ne vode, Manuel je konačno pronašao superzanimljivu djevojku, jednu od onih cura zbog kojih se i trudimo ulijetati. Što je najbolje, imao sam je čak i prilike upoznati uživo ovog ljeta, i odjednom sam postao ljubomoran na malog gada Mikića (o Bože, ljubomoran na lažnog samog sebe!? Imao bi doktor Feldman sa mnom posla).

Zgodna, kreativna, razgovorljiva, duhovita, pristupačna...imala je sve, a Manuel joj se uspio uvući pod kožu. Započeo je jedan od najboljih dijaloga u povijesti cyber muško-ženskih odnosa, iskre su frcale na sve strane. Facebook se kočio, kompjuter bio na rubu resetiranja, ali ništa ih nije moglo zaustaviti. Što je najljepše, sve je išlo prirodnim tokom, bez grča i forsiranja.

No, Amerikanac kojem sam ukrao sliku mi je dao koncesiju na svoju facu samo za Internet upotrebu. Naime, nisam ju mogao navući preko svoje i otići na spoj. Došlo je vrijeme da uništim Manuela Mikića, baš kad je bio pred osvajanjem vrhunca cyber zavodništva. Nije bilo teško zaključiti mu karijeru. Samo sam misterioznoj ljepotici smireno napisao da je naš dijalog bila laž i da je bila žrtva novinarskog istraživanja.

To je bilo to. Zbogom, Manuele! Bila mi je čast surađivati s tobom...

Blogosfera

Manuel Mikić možda se oprostio, ali cyber barenja ima i izvan njegove domene. Nema sumnje, i pisanje bloga pruža lijepe prilike za ljubavne avanture, ali puno će ovisiti o blog servisu na kojem si prijavljen. Neki blog servisi nude pregršt mogućnosti za upoznavanje kul djevojaka: privatne poruke, superlaganu interakciju, preglednost pri pretraživanju blogova, shoutbox i slične blagodati, dok su drugi nepregledni, zaostali i tvoj blog na njima neće naći nitko, osim ako te na naslovnici ponekad ne reklamiraju. To stvara ogromnu razliku. Ako želiš naći curu preko bloga, moraš izabrati pravi servis za to.



Mnoštvo je primjera uspješnih blog baritelja. To i nije tako čudno, jer ipak je riječ o zajednici u kojoj se ljudi međusobno upoznavaju i zbližuju. Ako ti je blog jako kvalitetan i popularan, sigurno će biti zainteresiranih cura, pogotovo ako pišeš dnevnik ili o muško-ženskim osobama. Kvalitetni komentari na ženskim blogovima također mogu izazvati ljubavnu iskru. Naravno, i ako si jako zgodan te staviš sliku na svoj blog, sigurno će biti zainteresiranih djevojaka.

Manuel možda nije pisao svoj blog, bilo bi to previše, ali Stifmeisterov pristup i blogovi mu blizanci iz prošlosti donijeli su mi pregršt informacija i iskustva. Vjerovali ili ne, imati obožavateljice je moguće čak i ako pišeš o svojoj apstinenciji od masturbacije, ako tvoj stil pisanja osvaja ljude. S nekim blogoženama je čak bilo prilično kul na spoju, a moja bivša blogocura Maya već je mnogo puta opjevana (e to je bilo kvalitetno dopisivanje!), tako da ni od blogobarenja ne treba bježati.

Ostale mogućnosti

Stranice za upoznavanje ljudi niču kao gljive. Prepun ih je internet. Hi5 i MySpace dosta su slični Facebooku, općenito gledano, i neki ovdje traže šansu za uspješno cyber zavođenje. Ima još hrpa stranica na tu istu foru, a da ne govorim koliko ima onih za ocjenjivanje fizičkog izgleda, poput Hot or Not.

Savjetnica me uputila na još dvije hrvatske stranice: Tulumarka i Osobna. Prva je dobra za pregledavanje slika pijanih djevojaka tijekom večernjih izlazaka, dok u drugoj nisam mnogo toga dobroga našao. Sve u svemu, ponuda je ovdje oskudnija, a napaljeni mužjaci i tu su u većini kao i svugdje.

Zanimljivo, postoje bolesnici koji nepoznatim ženama ulijeću preko Skypea i MSN-a. Žalila mi se na to savjetnica Aneri, a sjećam se da je mojoj Mayi prije par godina jedan profil propao jer su je opsjedali nepoznati cyber mužjaci na MSN-u zato što se prozvala Kinky Maya. Vjerujem da su šanse za uspješno zavođenje na ovaj način manje od 1%.

Forumi su također znali roditi romanse. Poznajem jednog dečka koji je našao curu preko foruma i sad već hodaju godinama. Na velikim općenitim forumima vjerujem da je moguće upoznati zanimljive ljude, ali isto tako i na specifičnima. Primjer za to svakako je kontroverzni Forum Lige mufova, koji je unatoč svojoj zloglasnosti privlačio ženske korisnike, a stanoviti Larsson i Nadal tamo su upoznali cure s kojima su kasnije mutili.

Cyber barenje ide unedogled. Nema sumnje, profesor Štulhofer imao je pravo: internet nudi sjajne mogućnosti za upoznavanje ljudi sličnih preferencija. Kome fizički izgled nije najvažnija stvar, ovdje može potražiti curu specifičnih interesa u životu, bilo da se radi o kompjuterskim igricama, poeziji, seksualnim fetišima ili vjerskom fanatizmu. Mogućnosti je bezbroj. Međutim, i konkurencija je svugdje opaka.

Zaključak

Ne mogu reći da se nisam zabavio. Cyber zavođenje je dobro za vježbu. Za besplatno dobivaš cure za verbalni sparing, što ti kasnije dobro dođe kad im prilaziš uživo. Na Internetu je apsolutno moguće naći i curu ili ljubavnicu, no konkurencija je ogromna i potrebna je minimalna izbirljivost i velik velik trud. Možda i pretjerano velik za moj ukus. Curu moraš osvojiti dva puta, na netu i uživo, što je dvostruki posao, a ona prijelazna faza sa slikama je užasna, i na njoj najčešće vaš odnos zapne. Istina, zgodne cure dolaze na internet, a neke stalno vise na njemu, no ne traže partnera na ovaj način. Uglavnom si samo podižu ego, dok ih horde cyber mužjaka opasipaju pažnjom.

Ako već želiš zavoditi preko neta, moja preporuka je Facebook. Tamo imaš galeriju slika i prijelaz s neta na kavu je manje traumatičan. Društvene igre i raznorazne grupe siguran sam da nude mogućnosti. Dobro je i zapamtiti ime neke zgodne cure kojoj si uletio vani i onda je pronaći na Facebooku. Sve u svemu, dojma sam da baš ovaj servis jedini ima perspektive za muški rod.

Moj alterego Manuel krvario je dva tjedna u cyber prostoru, a rezultati su mu bili doista šugavi. No, ne mora uvijek biti tako. Nema predaje. I ja mogu imati poželjan internet profil, koji će svi obasipati pažnjom i klanjati mu se....O da...

Nastavlja se...