Ljudi kao ljudi
|
Živimo u društvu koje je prepuno stereotipa. Jedan od stereotipa koji postoje jest da su svi političari pohlepni ljudi koje je briga samo za novac i vlast. Zvuči pomalo nevjerojatno da bi se netko bavio politikom, a da nije uz nju vezan tim motivima. Imao sam priliku tjekom svojeg mandata vidjeti doslovce sve i svašta. Ljudi koji vladaju ovom državom i Gradom vode i jedno i drugo u propast. Oni su toga svjesni ali idu na 'odgađanje'. Znaju da će se taj koncept srušiti ali se nadaju da to neće biti za vrijeme njihove vladavine. Ja sam u politiku ušao iz revolta, ogorčen stanjem u kojem se nalazi moj kvart, Grad i država, te ljudi koji tu žive. U tom trenutku ušao sam u klinč sa političkom elitom koja upravlja ovim gradom. Sivu eminenciju našeg grada predstavlja Milan Bandić, ljubimac katoličke crkve, sa druge pak strane, sivu eminenciju na državnoj razini predstavljao je Ivo Sanader, također ljubimac te iste institucije. Ipak, ljudi moraju znati da njihovim odlaskom sa vlasti, odnosno smjenom neće doći do promjene sustava. Oni nisu bili izolirani pojedinci nego dio sustava koji svima nama radi o glavi. Bili su lopovsko-religiozno mentaliteta. U biti religija tu igra sekundarnu ulogu, odnosno oni su je koristili samo zato da bi manipulirali ljudima i držali vlast u svojim šakama, oni kao takvi nisu bili religiozne ili duhovne osobe. Isto tako religijske vođe katoličke crkve zbližile su se sa tim pokvarenim ljudima ne zato da bi preko njih djelovali na narod u smislu duhovnosti (da ljude dovedu bliže Bogu), nego samo zato da bi se dokopali što više novaca i nekretnina. To je savez koji su oni sklopili. Obični ljudi nisu dio njihog deal-a. To su oni koji rade 40 godina pa imaju 1600 kuna mirovine zato jer su se umirovili nakon mirovinske "reforme". Ili pak ljudi koji kopaju po smeću i traže boce, ili pak oni koji su nezaposleni, a takvih je sada više nego ikada. Da ne duljim dalje, od tog nazovimo 'saveza' crkve i politike, obični ljudi nikada neće imati koristi. U doba srednjeg vijeka bila su tri staleža - plemstvo, svećenstvo i običan puk. Danas je društvo također podjeljeno na tri staleža - političare/tajkune, svećenstvo i obične ljude. Ovi prvi nažalost su dobrim dijelom moralno izokrenute ličnosti. Ipak još je veća žalost da ni svećenstvo nije puno moralnije. Često su im tzv. prolazne stvari puno vrednije od tzv. nepropadljivog blaga. To se vidi po brzini kojom ga popovi zgrću i bogate se na račun poštenih građana. Oni su materijalizirali sve, naknada se daje za krštenje, vjenčanje, sprovod i mise za mrtve, istovremeno se u Crkvenu kasu sljevaju i milodari, ali i 300 milijuna proračunskih kuna. Naplaćuje se čak i dušobrižništvo za pacjente u bolnicama. Uzima se novac i od lokalne samouprave. Radi novaca se ide i u blagoslov kuća. Uzima se gdje god se i kako stigne - živima i mrtvima - i sve je to neoporezivo. Situacije je postala toliko apsurdna da su u zadnje vrijeme i sami vjernici krenuli tim putem. Nerjetko sam sretao mlade koji su se išli krizmati (primiti sakrament) radi novaca i drugih darova. Često puta se kumovi biraju po tome koliko su bogati, a ne koliko su duhovne i moralne osobe. Odnosno, ne radi se samo o tome da popovi uzimaju novac da bi davali sakramente nego ih neki vjernici i primaju iz istih razloga.... duhovni jad i bijeda... Stoga ću citirati govor Stjepana Radića kojeg je dao samo 3 mjeseca prije nego je ubijen: "Otkad su se fratri udružili sa žandarima, a naročito sada u zadnjih nekoliko dana otkad se policija udružila sa jezuitima, ove su pritužbe još oštrije i strašnije... Po čitavoj Dalmaciji, a još više po Bosni i Hercegovini župnici, svećenici neće da krste, neće da vjenčaju, neće da pokopavaju dok im se ne plati dužna redovina za pet, šest, sedam i osam pa i više godina... Taj naš svijet u Bosni i Dalmaciji kome je religija čista kao biser, onaj vukodlak dođe i u ime Isusa kaže: Daj deset hiljada dinara, inače te neću vjenčati... I to vlasti gledaju mirno, a najgori su oni koji su bili radikalni korteši, kandidati, oni su išli sa deset-dvanaest žandara i tri do četiri fratra. Ala ih je krasno bilo vidjeti, kada dođu zajedno da rasturaju naše zborove. Svuda gdje sam išao po Dalmaciji išli su zajedno fratri sa žandarima... Gdje svećenik nije agent, agitator i huškač klerikalac, ljudi se s njim sa nadčovječnim naporom slože i daju mu često više nego on i traži. Ali tamo gdje je sukob, gdje oni dođu u sukob, prva im je riječ: Badava se vaš Radić i vi radićevci križate, nećete Boga niti jedan od vas vidjeti. " "Ja sam nekada držao mnogo do kulturnoga i nacionalnoga rada bosansko-hercegovačkih franjevaca, ali sam se najzad razočarao i uvidio da su to ljudi neiskreni i lašci. Čitav njihov život i nacionalni i kulturni rad nije ništa drugo nego zavaravanje i zaglupljivanje toga naroda sa tendencijom da ga onda mogu lakše guliti i pljačkati. Ukoliko je taj narod još neprosvijećen, nepovjerljiv i zaostao, to je jedino njihova zasluga, jer su ga oni tako učili. Crkvu, propovjedaonicu i ispovjedaonicu iskorišćavali su i iskorišćavaju samo u svoje niske i sebične svrhe." Nova revija, 1926. broj 1, 89-90 (također Stjepan Radić) I sada golema većina ljudi upotrijebiti će zdrav razum i pitati se čemu sav taj materijalizam i naglasak na novac. Zar su ljudi toliko time postali opsjednuti. Većini se čini da jesu, ali ne od jučer. Isto tako svi oni koji se usuđuju raskrinkati tu svezu države i religije biti će prozvani kao sekaši i ljevičari, dovoljno je boriti se za opće dobro pa da tim korumpiranim popovima stanete na žulj. Često puta ćete korumpirane političare i religijske vođe vidjeti kako idu ruku pod ruku, dok pošteni ljudi okreću od njih glave. Isto tako oni koji će koristiti pogrdne riječi i govor mržnje protiv ljudi koji se usuđuju dići svoje glave i javno razotkriti vezu između te dvije korumpirane grupe (klera i političara), nisu ljudi iz naroda, oni koje susrećemo na ulici, školi, poslu ili trgovini. Nego šaka ološa klerikalno-lopovskog usmjerenja, koji skreću desno (HDZ) ili lijevo (SDP) ovisno o tome sa koje strane dolazi svježa lova. Sada će netko reći, kako se usuđuješ kritizirati tako moćne i velike institucije. Pa eto, dati ću i odgovor, svećenici u Zagrebu prije lokalnih izbora agitiraju za SDP, a prije parlamentarnih za HDZ. Nerjetko otvoreno agitiraju za desno orjentiranu opciju ili kandidata [link1, link2, link3, link4, link5]. Drugim riječima katolička crkva misli da se može baviti političkim angažmanom, ali istovremeno ostati 'netaknuta' odnosno da se politika ne bavi njom. Pa eto ovom prilikom ja javno poručujem da u Hrvatskoj ne postoje 'svete krave', i da nitko nije nedodirljiv, makar on svoje gadosti, perverzije, nastranosti i pohlepu skrivao ispod svečenićke mantelje, odnosno moj bunt nije usmjeren protiv Boga, nego protiv pokvarenog, nakaradnog i korumpiranog sustava koji manipulira ljudima i njihovim osjećajima radi svoga osobnog probitka. Koliko to licemjerje može biti jezivo najviše govori primjer iz Splita - Biskupska palača se nalazi nekoliko metara od barake u kojoj žive beskućnici. Nadbiskupu Barišiću do sada nikada nije palo na pamet da ih posjeti ili im pomogne (vjerojatno ih nije primjetio od silne obijesti i raskoši). Njih 20 živi u 100 kvadrata, a on u par tisuća (sa poslugom) + podzemna garaža, na slikama možete vidjeti kako izgleda njegova palača, te najmlađeg od beskućnika kako dotiće vrata tog velebnog zdanja. Jezivo je slušati kako taj pohlepni pop na Božićnoj misi kaže da se "slavljenje Božića ne svodi na materijalno darivanje, nego susret s čovjekom" (link), te kritizira pojavu umišljene veličine i lažnog bogatstva (neznam dali aludira na materijalno ili duhovno, odnosno pitanje je što on smatra pravim, a što lažnim bogatstvom), ističući kako to treba rasvjetljavati. Kakvo licemjerje! |
