[članak iz Vjesnika na ovu temu možete vidjeti ovdje, ja se na njega osvrćem na kraju ovog posta]
Za mene je sve ovo nova stvar, postoje neke pravne cake kojih se oni hvataju kako bi eliminirali one koji se protive njihovoj politici.
Ja sam mislio da su sjednice vijeća otvorene za javnost i da javnost može na njima sudjelovati, međutim ima tu jedna caka, morate prijaviti vaše sudjelovanje najmanje tri dana unaprijed i predsjedavajući vam mora to odobriti jer tako piše u pravilniku.
Tako je predsjedavajući zamolio da ode (lijep način za riječ istjerati) jednog dečka iz skate kluba Shpaolin koji je htio biti prisutan onda kada će se odlučivati o napuštenoj kući u ulici Slavka Batušića čije korištenje su oni zatražili, kao i jednog stanara Samoborske 162 koji traži da mu se postave stupići ispred kuće, taj je onda sjedao pred vratima, ali su mu potom zalupili vrata pred nosom kako ne bi mogao vidjeti što se unutra događa, bilo je još takvih primjera.
Uglavnom radilo se o nedemokratskim metodama. Prošli smo i kroz točke dnevnog reda...
Prva je bila vezana uz rad komunalnih redara koje sam dosta "stisnuo", prvo sam ih pitao vezano uz ambroziju koja nas guši i zašto nije još maknuta (1. Stenjevečki odvojak 2), što su učinili da riješe problem podivljalih mačaka u Štrokincu, potom sam ih pitao zašto su uklonili skate-park kod doma zdravlja koji je tamo već 10 godina, onda sam ih pitao zašto ih nema na poslu u radno vrijeme kada ih ja zovem, onda ih je jedan HDZ-ovac pitao što je sa bačvama sa nekim opasnim otpadom koje se nalaze u nekoj baraci u Zagrebačkoj cesti itd...
Uglavnom oni su se izvlačili i objašnjavali da za dio stvari uopće nisu odgovorni, a za ono za što jesu da to nije njihova krivnja i sl. Uglavnom prebacivali su krivnju sa sebe na druge, na što sam im ja odgovorio da usprkos svim njihovim pričama kao vijećnik i građanin nisam uopće zadovoljan njihovim radom, da se ne brinu o ničemu i da sve što rade – rade na svoju ruku.
Nakon njihova odlaska sa sjednice raspravljalo se o izmjenama plana malih komunalnih akcija, tj. izmicanja Pasančeve iz plana za uređenje, što je po meni sporno zato jer ima hrpa drugih mjesta gdje se novac doslovce baca (krade).
Bitno je napomenuti i da se pod stavkom "Zelene površine i parkovi" ne predviđa uređenje niti jednog parka, već samo neki popravci ograda po školama i slično.
Sporno je i to što nam predsjednik vijeća ne želi dati detaljan financijski plan u kojem bi pisalo više od završnih brojki kako bi mogli dublje analizirati taj isti. Zato sam i odbio predloženu 'preraspodjelu' novca. Jednostavno nisam htio prihvatiti izmjene koje idu na štetu građana.
SDP je usvojio izmjene tog plana sa većinom od 11 glasova (SDP, HSU, 'Nezavisni' Brinjuvar i Akcija mladih) te usvojio predložene izmjene.
Tužna je to situacija, glasalo se i o opravdanom zahtjevu jednog građana o postavljanju stupića u Samoborskoj 75, i vjerovali ili ne od ukupno 17 prisutnih jedino je moj glas išao u prilog tog građana.
Teško je gledati ljude oko sebe svjestan toga da je većina protiv tebe. Dakako, nije to ništa osobno jednostavno se nalazimo na suprotstavljenim stranama.
Na kraju sjednice sam "pod razno" htio predložiti i rješavanje još molbi građana, te izvadio njihove već uruđbirane zahtjeve, međutim i tu postoji 'trik'. Trebao sam prije sjednice (prije nego se uopće uspostavlja dnevni red) tražiti da se te stavke stave na dnevni red. U suprotnom oni ne žele niti raspravljati o njima. Stoga sam odmah poslije sjednice dao zahtjev da se na idućoj sjednici nađu još 4 točke dnevnog reda, iako je pitanje da li će ih oni uopće htjeti staviti na taj isti.
Sve u svemu dosta živciranja, grčevite borbe i dizanja glasa, ali od svega toga meni se čini ne bu bilo puno. Ovdje nije samo problem SDP, radi se o tome da ljudi koji sjede u vijeću – golema većina, jednostavno gledaju svoje osobno interese, a za druge stvari ne mare. Dok ti ljudi ne budu maknuti ne može doći do većih promjena u našoj gradskoj četvrti. A takvo što se može dogoditi samo na idućim izborima koji su tek za 4 godine.
Za kraj sam tražio audio snimak cijele sjednice ali mi ju je predsjedavajući Mario Jelić odbio dati jer još nije 'verificirana'. Tako da bi na to trebao pričekati još barem 3 tjedna.
Sporna je i raspodjela novaca između gradskih četvrti, zašto je naša dobila samo 11 milijuna kuna, a Brezovica 22 milijuna, iako mi imamo više stanovnika i hrpu komunalnih problema.
Međutim najveći problem ljudi u našoj četvrti nije komunalne, nego moralne naravi. Sjećam se kada sam jednom prilikom grupu mladih u 20im godinama pitao da li bi kada bi se našli u situaciji da 'dignu' lovu, a da ih 100% nitko za to nemre ulovit to i učinili. Svi su rekli naravno da bi. To je i problem našeg društva. Zvuči pomalo bizarno, ali teško je nači čovjeka koji nema način razmišljanja poput te ekipe. Poštenih ljudi kojima se može vjerovati na riječ sve je manje.
Nemoguće je imati situaciju u kojoj većina ljudi ima "zdrpi i briši" mentalitet, a da se istovremeno na vrhu nalaze pošteni ljudi. Kada bolje razmislim to je nemoguće, osim u slučaju da se ta poštena manjina okupi, većina ih prepozna kao takve i shvati da je u njihovom interesu da ti budu izabrani. Jedina alternativa tome je da ljudi kao pojedinci promjene svoj mentalitet, ali to je prilično teško. Razlog je sljedeći...
Većina ljudi nema osjećaja za svoje bližnje, gledaju samo svoje uske interese, a novac i seks su im najbitnija stvar u životu. Sustav vrijednosti je takav da se poštene ljude koji traže opće dobro, a ne osobnu korist smatra budalama, u biti ljudi polaze od sebe pa im je teško vjerovati da takvi uopće postoje. Jednostavno ne mogu vjerovati da postoji netko tko bi odbio mito, tko bi na konkretnu ponudu rekao ne, tko bi odbio gradski stan u zamjenu za žrtvovanje svojih ideala, među ostalim i zato jer bi oni prihvatili gore navedeno da se nađu u istoj situaciji.
Da ironija bude veća, svima smeta to što se događa, ali većina bi učinila isto to kada bi bila u poziciji da može zamračit neku lovu. Čovjek se uistinu može zapitati jesmo li mi lopovska država ili država lopova. Muka mi je što moram to tako reći, ali to tako nažalost je.
Oni koji me upoznaju ponekad me pitaju mislim li da mogu učiniti ikakvu promjenu, ja im iskreno odgovaram da ne znam. Ja ću učiniti sve što mogu, ne dam se bez borbe, pa što bude - bude.
Zanimljivo je da je sjednicu vijeća naše gradske četvrti pratila i novinarka Vjesnika, i u članku pod naslovom "Nemaju za rupe na cesti, a za mrežu daju 220.500 kuna” piše da je "usvajanje zaključaka o izmjenama Financijskog te Plana malih komunalnih akcija proteklo je uz burne reakcije vijećnika”, te prenosi moju izjavu:
»Nije mi jasno po kojem se principu sredstva za neke projekte povećavaju, a za druge smanjuju. Neke se stavke čak i izbacuju, poput Ulice Stjepka Pasanca, u kojoj je škola i vrtić te rupa na rupi na cesti, a za zaštitnu nogometnu mrežu za NK Kustošija izdvaja se čak 220.500 kuna«
Na kraju se nalazi podnaslov “Negodovanje zbog nelogičnih iznosa” u kojem opet prenosi moju izjavu ali ju na zanimljiv način pripisuje “nekim vijećnicima”:
“Tako je, primjerice, u Planu za uređenje i asfaltiranje 140 metara ulice Malešnica VI. naveden iznos od 314.900 kuna, dok je za iste radove i istu »metražu« kod Jankomirskog jezera predviđeno tek 117.500 kuna. U stavci »Zelene površine i parkovi«, za koju je određen iznos od 925.410 kuna, a u kojoj su navedeni nogometni klubovi, nije spomenuto uređenje niti jednog parka ili javne zelene površine. Umjesto toga navedene su osnovne škole i vrtići u kojima će se sanirati ograde i urediti igrališta.”
Sve u svemu raduje me što javnost konačno počinje shvaćati da se u našoj četvrti događaju stvari koje se ne bi smjele događati, te da se odgovornost počinje usmjeravati na arhitekte ovog 'paklenog' plana – malu, ali zato vrlo utjecajnu grupu nemoralnih ljudi.
|
